Od muslimana se traži dodatno dokazivanje lojalnosti, što produbljuje osjećaj diskriminacije kojim se hrane svi oblici radikalizma. Piše: Muhamed Jusić Ovih dana je austrijski parlament, nakon tri i po sata duge rasprave, odlukom većine usvojio Zakon o islamu. Agencije su izvijestile kako su protiv usvajanja zakona bili Stranka zelenih, NEOS i Stranka slobode Austrije, dok su za usvajanje glasali predstavnici Socijaldemokratske partije (SPO) i Narodne stranke (OVP). Treba napomenuti da su Zeleni i Stranka slobode sa potpuno oprečnih pozicija bili protiv predloženog rješenja, što mnogo govori o atmosferi u kojoj je zakon donesen. Zakon je već u nacrtu koji je predložen prije nekoliko mjeseci i nakon što je ušao u javnu raspravu izazvao žustru polemiku među suprotstavljenim političkim opcijama, ali i kritike muslimanskih zajednica. Prema svjedočenju nekih predstavnika muslimanske zajednice, nacrt je u značajnoj mjeri popravljen kroz javnu raspravu i brojni njihovi prijedlozi su usvojeni, navodno, prema nezvaničnim informacijama od 25 amandmana, koliko ih je naposljetku došlo od muslimanske zajednice, prihvaćen je 21 amandman. Ipak, ostaje pitanje je li moglo, ne samo bolje nego i drugačije, odnosno koje su to temeljne odrednice na kojima treba počivati uređenje pravnog položaja islama i muslimanskih zajednica u Evropi. Mišljenja sam da prije svega treba insistirati na izbjegavanju bilo kakvog oblika diskriminacije i insistiranju na autonomiji tih zajednica od države. Evo i zašto. Diskriminacija Iako se većina slaže da će zakon donijeti mnoga dobra rješenja za muslimansku zajednicu u Austriji, ne bismo trebali zapostaviti i primjedbe koje se mogu čuti iz nekih od muslimanskih skupina, prije svega one turske, o tome kako neke odredbe zakona diskriminiraju islamsku zajednicu u odnosu na druge. Oni, a i svjetski mediji, najčešće spominju spornu odredbu o zabrani financiranja izvana, koju smatraju nepoštenom jer je međunarodna podrška itekako dozvoljena za kršćanske i židovske vjerske skupine. Nema sumnje da su razlozi zakonodavca i njihovi argumenti više nego legitimni, ali ovakvim diskrepantnim rješenjima, pa makar ona bila donekle razumljiva, rizikuje se da se stvori privid kako muslimani nisu jednako tretirani kao i drugi i da su samim tim diskriminirani u evropskim društvima. To je opasan narativ koji hrani radikalizam među ranjivim skupinama koje sličnu diskriminaciju i isključenost nerijetko osjećaju u brojnim drugim sferama života. Opširnije na portalu Al Jazeere: Nova borba za autonomiju evropskih muslimana
![Pogrešno je osjećaj pripadnosti nekoj državi povezivati ili čak mjeriti stopom npr. slaganja s njenom vanjskom politikom [EPA]](https://akos.ba/wp-content/uploads/2015/03/eeb2039c8bd5c2136cd69da1d0534924.jpg)
