Ništa nije uzalud

Ništa nije uzalud. Godine koje ste proveli u sada već propalom braku, ili ogromna ljubav i pažnja djetetu, ili bratu ili prijatelju koji vas sada tretira kao neprijatelja ili budalu, ili posao kojeg ste obavljali za kompaniju koja je sada zatvorena, ili znoj i misli koje ste uložili u projekat koji na kraju nije uspio… ništa od toga nije uzalud.

Naročito je teško kada dođe do prekidanja veza, koje ostavljaju gorčinu ondje gdje je nekada bila strast. To boli. Osjećate se zbunjeno, izdano, depresivno. Čak i godinama kasnije osjećate da ste protraćili te godine, da ste pružali ljubav iz dubine svoga srca i onda gledali kako sve to nestaje.

Sa stanovišta vjere

Razumijem taj osjećaj. Preživio sam to. Bio sam zbunjen i depresivan ponavljajući frazu u svojoj glavi ‘Sve se raspalo’, razmišljajući kako sve stvari na kraju ne uspiju i kako dobre stvari nikada ne traju.
Ali ovo je usko stanovište depresije. To je jedinstveni negativni stav, i samim tim nije stanovište imana, jer vjera je stvar nade. Vjera vam daje prozor u nevidljivo, svijet koji islam naziva el-gajb (nevidljivo), i jedan od elemenata nevidljivog svijeta o kojem nas je Allah obavijestio jeste da ništa nije uzalud.

I Gospodar njihov im se odazva: Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. (Ali- Imran, 195)

Allah zna frustracije i bol koji osjećamo, tako da nas On uvjerava da nijedno od naših dijela nije uzalud, ne samo zbog toga što to On vidi već zbog toga što smo mi ‘jedni od drugih’, drugim riječima, mi, ljudska bića, smo sva međusobno povezana. Mi smo svi dio jedan drugog i tako da bilo kakva ljubav i djela bilo kojeg od nas utječu na sve nas.

I Allah kaže: onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga. (Ez-Zizal, 7-8)

Tvoja ljubav nije isparila u ništavilo. Tvoj znoj i krv nisu se otišli protračeni. Te godine tvog života, ti anksiozni trenuci i anksiozni snovi nisu bili uzalud. Tvojim tajnim dobrim djelima, najnježnijim trenucima tvoga srca svjedočio je Jedini koji se i broji, jer Allah vidi sve. Sve je viđeno i sve se računa. Svako dobro djelo, svaki čin ljubavi će biti nagrađen, sve nam se vraća u vidu mnogostrukih blagodati. Jer ništa nije uzalud.

Poslanik Nuh, a.s.
Kada je poslanik Nuh, a.s., prenosio poruku svom narodu, kada ih je pozivao u tevhid uslijed vrtloga politezima u kojem su se nalazili, oni su stavljali prste u uši i ismijavali ga, a na kraju im je poslata poplava zbog njihove zlobe, uništavajući ih sve osim nekolicine sljedbenika i uništena je čak i Nuhova žena i jedan od njegovih sinova.
Kada se ovo dogodilo, da li je Nuh bio neuspješan? Da li su godine njegovog napornog rada bile uzalud? Da li ste izgovorili ijednom ‘jadni Nuh’?

Ukoliko jeste onda niste shvatili suštinu. Nuh je bio poslanik, heroj i preživjeli. On je ispunio svoju misiju i dostavio poruku. To je bio njegov posao i on je to uradio. Allah mu je bio svjedok, a Nuh će dobiti svoju nagradu. Osim toga, on se spasio poplave, i imao je još više djece i ostavio je potomke i učenje. Evo i mi, hiljadama godina kasnije, znamo njegovo ime, ponavljamo njegovu priču, učimo od njega! Njegova priča je postala dio univerzalne ljudske mitologije. Kako onda može biti neuspjeh? On utječe na svijet na smislen način sve do Sudnjeg dana i on je to postigao samo što je radio svoj posao.
Dakle, predložio bih da izvršimo zamjenu negativne mantre “Sve se raspalo”. Istinitija izjava, zasnovana na vjeri, bi bila “Ništa nije uzalud”.

Karma, svemir i Zakon održanja energije

Ali, šta ukoliko ne vjerujete u Allaha? Pa, prije svega, prvo što bih rekao je da je to sramota, jer svaki put kada stavite zalogaj hrane u usta to je milost i blagoslov od Njega. Vratimo se na trenutak na Nuha, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je kazao: “Kada se Allahovom vjerovjesniku Nuhu približila smrt rekao je svome sinu: ‘Ja ću ti ispričati svoju oporuku-vasijjet. Naređujem ti dvoje i zabranjujem ti dvoje. Naređujem ti ‘La ilahe illallah’, jer doista, sedam nebesa i sedam zemalja kada bi se stavili na jedan tas vage, a na drugi tas vage ‘La ilahe illallah’, prevagnuo bi tas vage sa ‘La ilahe illallah’ i oporučujem vam ‘Subhanallahi ve bi hamdihi’ jer na taj način Allah opskrbljuje sva stvorenja, i zabranjujem ti širk i oholost”. (Sahih Buhari)
Ali čak i da je tako, da ste budista ili hindus, ona vjerujete u uzrok i posljedicu na kosmičkom nivou. Vjerujete da se dobro koje radite vraća na ovaj ili onaj način, i da se također zlo vraća poput bumeranga vašoj duši. Sve su to plodovi karme. Dakle, još jednom, ništa nije uzalud.
Ako negirate Boga i vjerujete jedino u nauku i energiju i materiju, onda znajte i dalje, ništa nije uzalud. Svemir je konačni sistem. Sve je počelo u jednom trenutku, ono što naučnici nazivaju Velikim praskom. Svemir se širi, pluta u svakom smjeru, sve dok jednog dana nezamisliva budućnost ne dođe do granice širenja i počne da se smanjuje, polako na početku a onda sve brže, povlačenjem unutra gravitacijom sve dok ne kolabrira u ništavilo odakle je i došla. Unutar ovog konačnog svemira, energija se može pretvoriti u materiju, ili materija u energiju, ali ništa novo nije stvoreno, i ništa nije uzalud. Ne postoji univerzalni odvod. U nauci je ovo poznato kao Zakon o očuvanju energije.
Zakon očuvanja energije jeste empirijski fizički zakon koji kaže da ukupna količina energije u izoliranom sistemu ostaje konstantna tokom vremena (kaže se da se očuvala tokom vremena). Posljedica ovog zakona je da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti, već samo transformirati iz jednog stanja u drugo. Jedino što se može desiti energiji u zatvorenom sistemu jeste da može promijeniti oblik, npr., hemijska energija može postati kinetička energija.

Najveća ljubav
Lično, kao neko ko je patio od sklonosti da se sve stvari raspadaju- ono što bismo mogli nazvati entropijom ljubavi- čisto naučna perspektiva je hladna utjeha. Kada sam oplakivao gubitak prijatelja, nema utjehe u saznanju da je svemir zatvoreni sistem i da ništa nije izgubljeno u fizičkom, atomskom smislu.
Ali, veliki je utjeha saznanje da sva ljubav, rad i dobro koje smo uradili nešto znači, kako u duhovnom tako i u ljudskom smislu.
Američki pisac Washington Irving je napisao: “Ljubav nikada nije izgubljena.Ukoliko nije obostrana, ona će se vratiti i omekšati i očistiti srce”.
Svaki djelo iz milosti, svaka sadaka, svaki trenutak ljubavi koji ste podarili drugom ljudskom biću, svako podrhtavanje koje se dogodi zbog rastavljenosti, utječe na svijet na smislen način. Čak i ukoliko dođe do prekidanja odnosa, čak i ako vas ta osoba sada posmatra kao neprijatelja, to ne poništava ono što ste uradili. Ljubav koju ste podarili vidio je Allah. Na zemaljskom planu, ta ljubav je utjecala na vaše srce na dobar način, onda se proširila na one oko vas i promijenila svijet. Bitna je. To nije bilo uzalud. Ništa nije uzalud.
Kada već govorim o ljubavi, dozvolite mi da završim sa podsjetnikom najvažnije ljubavi od svih. Poznati učenjak Ibn Kajjim el-Dževzi je napisao: Zaista u srcu postoji praznina koja ne može biti otklonjenja osim u društvu Allaha. I u njemu postoji tuga koja se ne može ukoniti osim uz sreću poznavanja Allaha i iskrenosti prema Njemu. U njemu postoji praznina koja se ne može popuniti osim ljubavi prema Njemu i okretanju Njemu i stalnim sjećanjem Njega. I ukoliko osobi podarite cijeli svijet i ono što je na njemu, ne biste mogli popuniti ovu prazninu.

Najveća ljubav koju možemo imati jeste naša ljubav prema Allahu, i ona je uvijek nagrađena. Allahova ljubav se na nas spušta u svakom trenutku, i na znatno više načina nego što možemo vidjeti ili razumjeti, elhamdulillah.

Napisao: Veal Abduldževad

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba