Nino Ćatić i njegovo posljednje javljanje iz Srebrenice

Nihad Nino Ćatić rođen je 29.08.1969 god. u Srebrenici. Osnovno i srednje obrazovanje stiče u svom rodnom gradu. Pjesničku bol i nesavršenstvo svijeta, mladalačku ispraznost promašenih želja i trepet nedozvane ljubavi, mladi će poeta istrajno nagrađivati opojnim stihovima bohemstva, uvijek stotinu koraka ispred generacije kojoj je pripadao.

Sve ratne godine Nino je proveo u Srebrenici gdje je uređivao lokalno glasilo "Srebrenički glas" i bio je jedan od glavnih animatora kulture u enklavi. Pored poezije Nino je pisao i drame od kojih izdvajamo "Odmetnike". Njegovu riječ i glas pamtimo iz onih najdramatičnijih dana za Srebrenicu i Bosnu i Hercegovinu. Njegove izvještaje, iz grada koji umire i nestaje, koristili su svi državni mediji. Poslije srebreničke tragedije Ninu više niko nije pominjao.

Ono što se pouzdano zna je nemilosrdna činjenica da na slobodnu teritoriju nikad nije stigao. Njegova pisana riječ, stih, bezazleni pogled odraslog dječaka nadojen smijehom, vječito će blistati ozračjem zavičaja u vječnoj uspomeni onih koji su ga cijenili i voljeli.

"Ljudi beznađa" su neizbrisiv trag vremena, i ljudima za koje je otišla sva naša radost, ljubav i nadanja. Sve posle toga je mrkla tama u kojoj tumaramo prokleti što jesmo i što smo ikada bili.

"Dragi moj prijatelju, ovo će jednoga dana minuti, i bure će utihnuti , zato treba živjeti za taj dan. Život u suštini nikad nije bio lijep, postojali su samo lijepi trenutci i zbog tih trenutaka treba izdržati …."
"Ovdje je sve sumorno, dragi prijatelju. Teško se je miriti sa ovim beznađem i svekolikom bijedom. Pišem i stvaram kao nikad do sada. Možda moji stihovi i dođu do tebe jednog dana. Pročitaj ih jer ti znaš da sam uvijek uvažavao tvoje mišljenje. Moja bolest, žutica, nije jača od želje da se jednog dana sretnemo uz gemišt i pjesmu. Prebrodiću ja ovo sve. Crne oči mi se ne javljaju, ne pišu. Jesam li to od svih zaboravljen? Ukoliko mi se ukaže prilika poslaću ti jedan primjerak naših novina "Srebrenički glas" koji uređujem sa nekolicinom entuzijasta", pisao je Nihad svom prjatelju koncem 1993. godine.

"Posljednji dani prije pada Srebrenice bili su očajnički pozivi Nine Ćatića putem radio-valova da se pomogne ovom gradu i njegovom narodu. Nino se više nije nikad javio. Viđen je ovdje, ondje, no niko nikad ništa pouzdano nije mogao reći o sudbini mladog poete i novinara. Ćatićeve ratne izvještaje iz Srebrenice su koristili mnogi mediji u BiH no niko od kolega ne nađe za potrebu i moralnu dužnost da napiše koju riječ o svom kolegi ili da upita gdje živi njegova majka. Junuz Ćatić, pjesnikov otac, takođe je nestao u "ratnom vihoru" nakon pada enklave u četničke ruke." – Mirsad Mustafić

{youtube}cbpGVT03h3c{/youtube}