Nermin Tursić za Akos.ba: Kroz svo vrijeme organizovanog političkog postojanja BiH je opstala i ostala

„Neophodno je baštinjenje i očuvanje od strane svakog savjesnog građanina naše domovine “univerzalnih poruka” ZAVNOBiH-a, kao protuteže rušilačkim namjerama i postupcima.“

Razgovarala: Rabija Arifović

Bosna i Hercegovina u skladu sa historijskim činjenicama hiljadugodišnjeg postojanja bosanske države ima svoj kontinuitet uobličen u kulturno-običajni, politički i državno-pravni individualit. Posebno treba naglasiti da se kontinuitet u povijesnoj individualnosti BiH temelji i na kontinuitetu njenog teritorijalnog integriteta. Bosna i Hercegovina je baštinila i crpila svoje priznanje iz hiljadugodišnje državnosti, koja je u skladu sa prilikama, pojavno mijenjala oblike, ali suštinski uvijek zadržavala dovoljan kapacitet državno-pravne posebnosti u svim epohama. Vijećnici Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu donijeli su odluku o obnovi državnosti Bosne i Hercegovine, potvrdili njezine historijske granice, te je definisali kao jednu od šest ravnopravnih republika u sastavu nekadašnje Jugoslavije. Odluka je nakon četiri dana potvrđena i na Prvom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu.

U povodu dana državnosti razgovarali smo sa dr. Nerminom Tursićem, politologom, koji obnaša funkciju zamjenika načelnika općine Srebrenik i funkciju predsjednika BZK ‘Preporod’  Srebrenik.

Kao nosioci baštine trebamo poznavati historiju i biti svjesni historijske posebnosti i državnosti Bosne i Hercegovine, a o vrijednostima ZAVNOBiH-a danas i sutra, te razumijevanju pouka i poruka, dr. Tursić je za Akos.ba izjavio: „Ovo je prilika da se podsjetimo kako se ove godine navršava 75. godišnjica, od kada je održano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, kao najviše političko predstavništvo NOP-a Bosne i Hercegovine, i najviši organ narodne vlasti u Bosni i Hercegovini. Taj čin ujedno predstavlja jedan od najznačajniji događaj u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, jer je u noći između 25./26. novembra 1943. godine, nakon punih 480 godina obnovljena državnost Bosne i Hercegovine, potvrđen njen historijsko-politički kontinuitet i državno-pravni subjektivitet, te udareni temelji savremene državnosti Bosne i Hercegovine. Te večeri je usvojena Rezolucija ZAVNOBiH-a koja svojim sadržajem osuđuje Izbjegličku vladu Kraljevine Jugoslavije, abdicira svako predstavljanje u inostranstvu, iskazuje želju za punu republičku ravnopravnost Bosne i Hercegovine unutar jugoslovenske federacije, kao i jednakost bosansko-hercegovačkih naroda Srba, Muslimana i Hrvata unutar Bosne i Hercegovine. To znači, da je u toku antifašističkog rata u toku 1941.-1945., pored oslobodilačke borbe, paralelno vođena i borba za Bosnu i Hercegovinu, kao ravnopravnu republiku unutar jugoslovenske federacije. Međutim, nije postojao jedinstven stav u čelništvu komunističkih struktura vlasti kada je bio u pitanju budući status Bosne i Hercegovine. U tom trenutku se pokazivala ogromna neusklađenost političke vizije. Kretala se od pokušaja dodjele republičkog statusa, preko određene autonomije koja bi bila pod neposrednom upravom savezne vlade u Begradu, pa do radikalnih pristupa koji su podrazumijevali podjelu Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske u skladu sa inkorporiranom velikodržavnom nacionalnom logikom i principom: „koliko nacija – toliko federalnih jedinica“. Obzirom da nije postojala unificirana bosanskohercegovačka nacija, teza tih zagovornika zasnivala na stavu da Bosna i Hercegovina ne može biti niti republika, jer se republika posmatrala kao nacionalna kategorija. Situaciju je dodatno usložnjavala činjenica što Muslimanima nije bio priznao nacionalni identitet, čak što više, zagovornici podjele Bosne i Hercegovine su smatrali da se kroz izgradnju socijalističkog društva nisu mogli razviti u naciju. Negacija narodnonosnog identiteta je u svojoj suštini značilo oduzimanje političkog subjektiviteta, i daljnje reduciranje jednog naroda u vođenju političkih procesa. Na sreću postojale su dominantne patriotske snage unutar struktura NOP-a koje su odlučno zastupale stav da Bosna i Hercegovina može imati samo status ravnopravne federalne jedinice u jugoslovenskoj federaciji. Nakon nemogućnosti postizanja konsezusa o datom problemu, Josip Broz Tito je bio ključna osoba koja je donijela oduku o prihvatanju koncepta o Bosni i Hercegovini kao ravnopravnoj federalnoj jedinici. Tada je rekao, da Bosna i Hercegovina u Jugoslaviji mora biti ravnopravna republika najmanje onoliko koliko su to Srbija i Hrvatska, te da Muslimani moraju biti apsolutno ravnopravan narod, u onoj mjeri koliko su to Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini. Stečeni republički status je spriječio podjelu Bosne i Hercegovine, te ju je učinio i paradigmom “modela jugoslovenske integracije”, jer je bila jedina federalna jedinica koja je stekla status kao historijska zajednica tri autohtona naroda, dok su sve ostale republike stekle republički staus na temelju nacionalnog kriterija.

Također, dr. Tursić se ovom prilikom osvrnuo i na sastavne komponente očuvanja državnog suvereniteta: „Kovencija iz Montevidea državu definiše kroz četiri osnovne komponente: teritorij, stanovništvo, politička vlast i mogućnost stupanje u međunarodne odnose sa drugim državama. To su osnovne komponente koje definišu  državni subjektivitet i političku nezavisnost kod svim država unutar međunarodnog poretka, tako da je taj normativ važeći i za Bosnu i Hercegovinu kao internacionalno priznatu državu. Tu moramo još dodati i historijski legitimitet na državnost koji posjeduje država Bosna i Hercegovina. Ta činjenica nam daje obavezu da u ovom trenutku pravimo distinkciju između pojmova legaliteta, legitimiteta i suvereniteta kao prožimajućih kategorija, kao i pojmova država i politički sistem. Trenutno određenje državnog uređenja je proizvod različitih okolnosti koje su nam dobro poznate, ali i osnovica da jačamo državni suverenetit kroz unutrašnje kapacitete i u skladu sa internacionanim ozakonjenim pravom. Moramo svi zajednički shvatiti da državni suverenitet nije u koliziji sa etničkim identitetom ili nekim oblikom građanske identifikacije. Za izgradnju sigurnije i prosperitetnije budućnosti, neophodna je određena emacipacija bosanskohercegovačkih naroda od drugih političkih centara i projekata, te početak jedinstvenog procesa izgradnje vlastite domovine Bosne i Hercegovine kao legitimne države iz koje proizilazi suverena stabilnost.

Potrebno je u kontinuitetu se podsjećati na ulogu i značaj naroda Bosne i Herceovine u očuvanju njene državnosti. Na pitanje kakav je značaj naroda Bosne i Hercegovine u navedenom procesu, Nermin Tursić je jasno kazao: „Presudan, i tu nema dileme. Iz bosanskohercegovačkih naroda proizilazi i bosanskohercegovački državni legitimitet. Naravno, uz napomenu, da legitimitet počiva na narodima i građanima kao državnom kolektivitetu, a ne parcijalnom konceptu. Danas država Bosna i Hercegovina u svom unutrašnjem uređenju počiva na dva entiteta i tri etniteta. Njena uslovljnenost tim konceptom će ostati dok egzistira postojeći koncept ustavno-pravnog poretka.“

Obilježavanje ZAVNOBiH-a ima poseban značaj iz više razloga, počev od činjenice da ZAVNOBiH pada u zaborav jer se o njemu površno piše i govori, često netačno i tendenciozno. Neophodno je vratiti historijsku istinu o ZAVNOBiH-u kao događaju u historiji Bosne i Hercegovine koji se po svom značaju i temeljima ne može upoređivati ni s jednim drugim događajem. Na pitanje kako državnom prazniku vratiti dostojnu pažnju, i o tome može li povratak vrijednosti ZAVNOBiH-a značiti modernizaciju i obnovu sadašnje Bosne i Hercegovine, a istovremeno i put ka Evropskoj uniji i njenim standardima, Tursić je izjavio: „Sve manji značaj se posvećuje tom događaju, kako naučne tako i opće javnosti. Da situacija bude gora, u velioj su ekspanziji određeni naučni krugovi koji osporavaju nasljeđe ZAVNOBiH-a. Nastoje taj događaj prikazati kao ideološki i jednopartijski događaj bez legitimiteta, a sve u cilju etabliranja bosanske antidržavne politike i očuvanja velikodržavnih projekata. Nasuprot takvim tendencijama, naša je obaveza suprotstavljati se historijskim podvalama i neistinama. Danas je poznato da je dosljednu antifašističku opredjeljenost i vlastiti slobodarski duh Bosna i Hercegovina zajedno sa svojim narodima platila veoma visoku cijenu. Ako ne zbog takve žrtve, onda bar zbog sadržaja treba posmatrati odluke ZAVNOBiH-a kao univerzalne i svevažeće. Utemeljene su na viskokim demokratskim stadardima i principima koji isključuje svaki oblik diskriminacije. Njima je antifašizam kao civilizacijska kategorija ugrađen u temelje bosanskohercegovačke državnosti. Samim tim je logično da se vrijednost takvih odluka mora ogledati u budućnosti. Ta činjenica je omogućila da Bosna i Hercegovina u poslijeratnom periodu postigne značajan privredni i kulturni razvoj, obezbijedi nacionalnu afirmaciju Bošnjaka, i pored činjenice da se dvije decenije poslije Drugog svjetskog rata insistiralo samo na dva priznata naroda. Ipak, period njene renesanse i njenog preporoda je omogućio stvaranje samostalne i nezavisne države Bosne i Hercegovine. U aktuelnoj dnevno-političkoj situaciji stalno se afirmišu antidržavne poruke koje su obilježene svakojakom vrstom negiranja državnosti, umanjenim stepenom ravnopravnosti i velikim stepenom diskriminacije zasnovanom na rezultatu genocida i etničkog čišćenja u jednom dijelu državnog teritorija Bosne i Hercegovine, kao i drugim ratnim zločinima. S tim u vezi je neophodno baštinjenje i očuvanje od strane svakog savjesnog građanina naše domovine “univerzalnih poruka” ZAVNOBiH-a, kao protuteže ovakvim namjerama i postupcima. U konačnici one određuju svim pojedincima jednakost u pravima i obavezama, bez obzira u kojem dijelu Bosne i Hercegovine žive, kom narodu ili pak religijskoj provenijenciji pripadaju.

I za kraj, ovaj vrsni politolog je uputio poruku čitaocima portala Akos. a u povodu predstojećeg državnog praznika: „Fašizam je pobijeđen krajem Drugog svjetskog rata, ali nije iskorijenjen. Pojavio se u svom najgorem obliku, u periodu 1992. – 95. godine, kojeg pamte ovi narodi i ovi prostori. Patnja kroz koju smo prošli, ali i herojski otpor koji smo pružili u svim ovim vremenima, treba da zauvijek ostane i postane predmet divljenja naše kolektivne svijesti i našeg kolektivnog pamćenja. Ipak, gledati u prošlost najviše ima smisla ukoliko smo posvećeni budućnosti. Kroz cijelo vrijeme organizovanog poličkog postojanja Bosna i Hercegovina je opstala i ostala, uprkos svim izazovima, njenim neprijateljima i njenim nedaćama. Poštujući sve njene žrtve, nameće se obaveza današnjim generacijama da krče put ka zajedničkoj budućnosti, a to je demokratska, pravna, socijalna i prosperitetna država Bosna i Hercegovina, članica NATO saveza i Evropske unije. Baštiniti etablirane vrijednosti, graditi državu po mjeri svih njenih građana, državu u koju će mladi rado dolaziti, a ne iz nje odlaziti, je obaveza svih patritskih snaga Bosne i Hercegovine.“

Akos.ba