Neobičan životni put čovjeka koji je objesio Sadama Huseina

Zidove kancelarije Munira Hadada krase fotografije na kojima je u društvu emira, ajatolaha, prinčeva i ambasadora. Ali jedna štrči više od ostalih. Na njoj, obučen u sudsku odoru, nasmijani Hadad gleda u pravcu muškarca čije se lice ne vidi ali za koga su svi čuli: Sadam Husein.

Hadad često sebe naziva „muškarcem koji je objesio Sadama Huseina“. Ovaj irački sudija je jednog jutra 2006. u bivšoj zgradi vojne obavještajne službe izrekao presudu Huseinu a zatim ga otpratio do vješala.

Od tada je život Hadada, koji je kao šiit i Kurd bio na meti sunitskih vlasti, krenuo neobičnom putanjom. Danas radi kao branilac, pošto je – poput mnogih kvalifikovanih državnih službenika – smijenjen od strane šiitske vlade i zamijenjen politički podobnim službenicima. Stvorio je reputaciju braneći nebrojene sunite koji su završili iza rešetaka pod, kako on i borci za ljudska prava ističu, lažnim otužbama za terorizam.

„Nekada sam bio heroj za Kurde i šiite“, kazao je, aludirajući na suđenje Huseinu. „Sada sam heroj za sunite“.

Takođe se i obogatio.

„Postao sam milioner“, kazao je neskromno. Zatim je pobrojao destinacije na kojima ima nekretnine: Bejrut, Dubai, Barselona, Njemačka.

„Prošle nedjelje kupio sam veliku kuću u Holandiji“, kazao je i dodao da i dalje mora da radi jer „moja supruga i kćerka žele sve“.

Hadadova priča ukazuje na dvije istine o savremenom Iraku: egzil obrazovanih tehnokrata iz vladinih institucija na čije mjesto dolaze ljudi koji poštuju volju moćnog premijera, i ogromno bogatstvo koje je dostupno ljudima sa dobrim vezama, u društvu u kojem većina živi u ekstremnom siromaštvu.

S obzirom na to da raste nasilje u Iraku, vlada je odgovorila jednom od najoštrijih represija na sunitske oblasti, započevši progon osumnjičenih za terorizam. To je, naravno, dobra vijest za Hadada, čiji posao cvjeta. Kaže da mu telefon konstantno zvoni, a pozivi stižu uglavnom iz sunitskih oblasti.

Zahvaljujući Hadadu, sunitski policajac Abu Husein je nedavno izašao iz zatvora pošto je godinu proveo pod optužbama za terorizam za koje tvrdi da su lažne i za koje je odgovoran anonimni doušnik. To je standardna praksa u Iraku. Mnogi Iračani, od kojih su neki navikli da u zamjenu za novac odaju tajne američkoj vojsci, sada zarađuju izdajući svoje susjede. Problem u tome je što su informacije često netačne.

Nakon hapšenja, prijatelj je Huseinu kazao za Hadada.

„Kazao je da je on taj koji brani nedužne ljude“, prisjetio se. „Irački zakoni štite doušnika, ali nikada nedužne ljude“.

„On je šiit, ali brani sunite. On zna šta je dobro, šta je loše, a sektaška pripadnost u tom slučaju nije bitna“.

Hadad kaže da prihvata samo slučajeve u kojima je ubijeđen u nevinost klijenta. Za rezultat, sama činjenica da pažljivo bira klijente, plus reputacija stečena poslije suđenja Sadamu Huseinu, ponekad je dovoljna da bi optužbe protiv njegovog klijenta bile odbačene.

Poput mnogih obrazovanih šiita i Kurda koji su se našli na udaru bivšeg režima, Hadad je napustio domovinu 1990-ih pošto je proveo vrijeme u zatvoru i vidio kako vladine snage ubijaju njegovu dvojicu braće. Postao je advokat u Omanu, gdje je, kako kaže, „bio bitna osoba. Imao sam šofera, veliku kuću“.

Poput mnogih u sličnoj poziciji, vratio se 2003. nadajući se da će imati značajnu ulogu u oblikovanju novog Iraka. Od tada su mnogi ponovo napustili zemlju, razočarani nasiljem i korupcijom, ostavljajući prazninu gdje je obrazovana srednja klasa trebalo da bude osnova novog društva.

Ali Hadad je ostao, čak i nakon što je izbačen iz vlade 2008. jer se protivio tome da njegov rad u pravosuđu kontrolišu premijer Nuri Kamal al Maliki i zvaničnici u njegovom najužem krugu koje je nazvao „neznalicama“.

„Živjeću i umrijeću u Iraku“

Umjesto toga, dobio je novu misiju.

„Vidjeli smo i svjedočili nepravdi koja nam je bila pričinjena“, kazao je. „Stoga nećemo prihvatiti nepravdu nad drugima“.

Pojedini irački zvaničnici ističu da je Hadad rijedak primjer profesionalizma u pravosudnom sistemu preplavljenom korupcijom i nekompetentnim osobama, a pojedini ga smatraju herojem.

Prije dvije godine preživio je atentat u centru Bagdada koji su izveli, kako vjeruje, ljudi bliski vladi. Zbog toga stalno sa sobom nosi revolver.

„Ja sam šiit koji brani sunite, što mi je stvorilo mnoge neprijatelje“, kazao je.

Koliko uživa u svom poslu i bogatstvu, toliko prezire vladu kojoj je nekada služio. „Maliki je nekada bio moj prijatelj”, kazao je. „Sada mislim da je Maliki lud. On je izvan kontrole i uništava Irak. On je izazvao podjele među sunitima, šiitima i Kurdima“.

vijesti.me