Ne prisiljavajte svoju djecu da nastave tamo gdje ste sami stali!

 Roditelji moraju uzeti u obzir životnu fazu u kojoj se dijete nalazi. Oni ne trebaju tražiti od njega da radi stvari koje su iznad njegovih mogućnosti. Prenosi se da je Aiša, r. a., rekla: "Imajte u vidu godine mlade djevojke."

Neki roditelji, u svojoj revnosti i entuzi­jazmu da im se djeca lijepo ponašaju i odijevaju kao muslimani, ustrajno djecu tjeraju da rade isto ono što i    oni rade. 

Naprimjer, majka može tražiti od kćerke da se odijeva isti kao i ona, noseći potpuni hidžab i mahramu. Međutim, nema ništa loše u tome da pri­hvati široku odjeću i mahramu kao hidžab za njenu kćerku u toj fazi, čak i ako to nije potpuno ista odjeća koju ona nosi. Sve dok se odijevanje djevojke slaže sa islamskim odredbama, roditelji ga trebaju prihvatati. Osnovne odredbe naređuju da se pokrije cijelo tijelo, da odjeća ne bude tijesna ili prozirna i da se pokrije glava.

Drugi primjer je slučaj da otac zatraži od sina da nklanja sve dodatne namaze, kao što je teravih-namaz tokom ramazana i da nosi tradicionalnu odjeću iz nje­gove zemlje, smatrajući da je to jedini način da se praktikuje islam. Nema ništa loše u tome da se od mladića prihvati samo obavljanje obaveznih namaza; njemu se treba pomoći da, u međuvremenu, poste­peno ojača i osnaži svoje vjerovanje. Na taj način će sin biti u stanju obavljati dodatne ibadete bez osjećaja da mu je to previše ili da mu predstavlja teret. U ne­kim slučajevima, ako je dijete natjerano da obavlja sve više i više stvari bez bilo kakvog stvarnog ubjeđenja, ono se može u potpunosti okrenuti od islama. Zbog toga, moramo uzeti u obzir uzrast djeteta i dati mu dovoljno prostora da odraste.

Postoji jedan način koji može biti od pomoći rodite­ljima da uvježbaju ovaj princip, a to je da se prisjete da li su oni u potpunosti primjenjivali islam kada su bili u godinama u kojima je sada njihovo dijete ili ne. Naravno, većina roditelja će na ovo pitanje odgovo­riti sa: "Ne."

Dakle, roditelji trebaju dati svojoj djeci dovoljno vremena da odrastu, razviju se i postepeno napreduju, iz dana u dan. Ako roditelji podstiču i hvale pozitivne stvari kod svoga djeteta, umjesto da budu kritični, ono će činiti sve više i više stvari, onako kako treba, ako Bog da. Upravo ovako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postupao sa svojim asha- bima. Prihvatao je ono što bi oni uradili, u zavisnosti od nivoa njihove vjere i pomagao im da napreduju.

I    ne samo to, on je također pozdravljao i hvalio nji­hove pozitivne akcije, čak i ako su te akcije bile male ili izgledale kao nebitne. Navest ćemo jedan slučaj koji ovo potvrđuje. Prenosi se da je neki čovjek do­šao Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upitao ga o islamu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ga je obavijestio o glavnim stubovima islama (pet namaza, post, zekat…). Čovjek je rekao da će samo to raditi, i ništa više. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao da će taj čovjek uspjeti, ako učini onako kako je rekao da hoće.^[1]

U suri El-Bekare, Uzvišeni Allah kaže:

"Allah nikoga ne opterećuje preko mo­gućnosti njegovih: u njegovu korist je do­bro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. .." (El-Bekare, 286.)

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je, također, re­kao:

"Dajte sve od sebe u onome što sam vam naredio, a potpuno se klonite onoga što sam vam zabranio."^[2]

Korištenje ovakvog pristupa postepenosti veoma je važno; to je osnovna metoda koju islam koristi da bi uveo neki novi koncept ili da bi promijenio neki loš običaj. Daleko je lakše za tinejdžere da postepeno mi­jenjaju svoje navike nego da to učine odjednom.

*   * *