Islamske teme

Ne dvoumite se: Nabavite sebi ”sigurnu zaštitu!”

Prije nekoliko dana u jednoj od sarajevskih knjižara naletio sam na knjigu ”Sigurna zaštita u hadisima Allahovog Poslanika (s.a.v.a.)”. Iako piše da je knjiga izdata u Sarajevu 2011. godine, ja sam se prvi put susreo sa istom. Na prvi pogled mi se dopala i nisam se dvoumio oko kupovanja.

Narednih nekoliko dana temeljito sam je isčitao i ostao ushićen načinom na koji je autor pristupio sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Autor knjige je Šemsuddin Muhammed ibn Jusuf el-Džezeri eš-Šafi.  Ne mogu a da ovom prilikom javno ne čestitam svima onima koji su učestvovali u ovom hajirli projektu. Izdavač knjige je ”Nakšibendijska tekija Mejtaš – Sarajevo”, a za izdavača potpisan je sejjid šejh Halil Hulusi Brzina, šejh nakšibendijskog, halvetijskog, čistijskog i kadirijskog tarikata. Prijevod djela na bosanski jezik izvršio je mr. Zahid Mujkanović, dok je predgovor knjizi napisao naš cijenjeni alim hafiz Kenan Musić.

Kao osoba koja po svojoj struci mora dobro poznavati propise vjere, kao i razlike i sličnosti između raznih savremenih postojećih pravaca u ovom našem ummetu, bio sam vidno iznenađen onim što sam pročitao u ovoj knjizi.

 Od svoje 16 godine života aktivno sam pratio sva moguća balkanska izdanja vjerske literature objavljene na našem lijepom bosanskom jeziku. Isčitao sam većinu značajne šiitske literature, od izvornog šiitskog akaida i fikha, preko Tabatabaijevih i Motaharijevih djela. Imao sam priliku isčitati i mnoga djela koja su izdavali razni sufijski izdavački centri i pojedinci. Najviše sam uživao u isčitavanju djela ”Fihi ma fih” i djela”Fethur-Rabani”.

 Družeći se sa pripadnicima šiitskog džaferijskog mezheba i mnogim balkanskim sufijama raznih tarikata, još kao tinejdžer uvidio sam suštinu svih bitnih naučavanja, kako ljudi šiitske i sufijske provenijencije, tako i naučavanja mnogih selefijskih menhedža koja su egzistirala, a vrlo je vjerovatno, i danas egzistiraju u svijetu.

 Kao bosanski musliman hanefijskog mezheba, po uzoru na naše stare dobre Bošnjane, bio sam veoma tolerantan i uvažavao sam sva naučavanja sa kojima sam se susretao, vješto izbjegavajući bid’ate i pogreške koje su se mogle naći kod muslimana navedenih provenijencija.

 Važno je istaći da je knjiga ”Sigurna zaštita u hadisima Allahovog Poslanika (s.a.v.a.)” koristan sadržaj koji bi trebali imati naši balkanski muslimani. Ova knjiga, koja je izdavački djelo naše braće koji za sebe vole reći da su sufije (mutesavifuni), u potpunosti će ih pomiriti i objediniti sa njihovom braćom tzv. selefijske provenijencije (muvehhidi).

 Ova knjiga, zbog svog čitkog i lijepog stila pisanja, kao i načina na koji je autor opisao sunnet Muhammeda, a.s., može iskrene vjernike raznih pravnih škola u islamu još više uvezati i džematski učvrstiti.

 Ako muslimani sufijske provenijencije, ali i svi ostali čitaoci, budu praktikovali stil života koji je opisan i preporučen ovom knjigom, nestaće većine razmirica i nesporazuma između naših balkanskih muslimana.

U ovoj knjizi nema potenciranja dugih brada, sa odveć zavrnutim nogavicama, ali u njoj nema niti bilo kakvog zajedničkog derviškog zikra i njihanja do besvijesti,  niti bilo kakvog potenciranja na odabranim noćima niti ibadetima zasnovanim na bajkama i lažnim i vrlo slabim hadisima.

 Ovdje se sve zasniva na dokazu iz izvora islama. Šejhovi snovi ne igraju nikakvu značajnu ulogu. Nema sedmina, četeresnica, tevhida niti mevluda za umrle. Kad se prolazi pored mezarja uči se Poslanikova dova koja počinje selamom. Nema ništa drugo.

 Nakon ukopa umrlog ne uči se ništa osim Elim Lam Mim (5 početnih ajeta sure Bekare) i Amene resulu (dva posljednja ajeta Bekare).

 Ikamet se može učiti i na drugačiji način, kao što se i vitr-namaz može klanjati drugačije nego smo to mi navikli.

 Svi zikrovi i dove koji su spominjani u izdanjima Visokog saudijskog komiteta recimo, kao i u drugim knjigama i izdanjima ugledne svjetske uleme i izdavača, a koja su naši neuki pojedinci smatrali ”selefijskim” ili ”netačnim”, nalaze se u ovoj knjizi i vjerno potvrđuju značaj i koristi prakticiranja svih tih navedenih adaba, ibadeta i zikrova.

 Ovo tarikatsko izdanje pokazuje kako ustvari i ne bi trebalo biti nikakvim podjela među muslimanima na sufije, selefije i ostale, jer su ovi sunneti spomenuti u ovoj knjizi jedinstve za sve muslimane svijeta ma gdje oni živjeli i kako sami sebe nazivali.

 Sunnet Allahovog Poslanika nam pokazuje mogućnost prakticiranja ibadeta na različite načine, kao i učenja raznih korisnih zikrova u svim dnevnim aktivnostima bez potrebe da se sjeda u halkama i da se čudnovato njišu i sa šejhom ”zikre” samo jednom ili dvaput sedmično. Puno je ljepše učeći Poslanikove zikrove biti svaki dan u ibadetu, skriven od bilo kakve glume pred šejhom i ostalim ahbabima iz halke.

 Farzovi su za džemata, a dobrovoljni ibadeti imaju veći značaj ako ih pojedinačno činimo Allaha radi, tamo gdje nas drugi ljudi ne vide.

 Neka ovaj moj kraći tekst bude podsticaj našim čitaocima da sebi nabave ovu knjigu i da njen sadržaj pokušaju u što većoj mjeri primjeniti u svojoj svakodnevnoj praksi.

Za Akos.ba piše: Admir Iković 

Povezani članci