Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Nauka i tehnologija > Naučna dostignuća muslimanske civilizacije

Naučna dostignuća muslimanske civilizacije

     Naučna dostignuća muslimanske civilizacije su usitinu ogromna. Zapravo, naučni metod, kako se on danas razumije, uveli su veliki muslimanski empiričari i eksperimentatori. U laboratorijskim izvještajima El-Battanija (umro 929.), El-Birunija (umro 1048.) i Ibn Hejsema (umro 1039.), nalazimo opisane i korišćene ove metode. Muslimani su također pretvorili matematiku u jezik nauke. Uz ove dvije novine, činilo se da nema granice njihovim istraživanjima i otkrićima.

      Najraniji prodori su bili u matematici i astronomiji. El-Havarizmi (umro 850.) izmislio je logaritme i algebru, koja potječe iz naslova knjige Kitab el-džebr ve mukabela (Knjiga naslijeđa). Zahvaljujući ovoj knjizi, 300godina kasnije zapadni svijet će se sresti sa nulom i usvojiti arapske brojeve. U djelu Oblik Zemlje El-Havarizmi nije nikoga ostavio u sumnji. Abdu-l-Vefa (umro 997/8.) razvio je trigonometriju i sfernu geometriju, i pojavio se sa sinusnim i tangentnim tablicama, i otkrio varijacije u kretanju Mjeseca. Omer Hajjam (umro 1123.) riješio je jednačine trećeg i četvrtog stepena, presjecima kupa, što je najveće algebarsko dostignuće moderne matematike.

     Tako su precizni bili muslimanski naučnici da se El-Battani smatrao najvećim islamskim astronomom, čiji se proračun dužine solarne godine samo za 24 sekunde razlikuje od današnje prihvaćene vrijednosti. El-Birunijeva mjerenja težina raznih metala i dragog kamenja, kao i dužine i širine Zemlje, tačni su do tri decimalna mjesta.

Petsto godina prije Galileja, El-Biruni je razmatrao rotaciju Zemlje oko svoje osovine, a El-Battani je izmjerio obim Zemlje.

Ibn el-Hejsem (umro 1039.) bio je onaj koji je označio put u optici. Eksperimentirajući sa 27 raznih tipova sfernih leća, on je otkrio zakone odbijanja i prelamanja svjetlosti, objasnio očigledno povećanje veličine zvijezda blizu zenita i otkrio da oko ne odašilja zrake (kako su vjerovali Euklid i Ptolomej) već da ih odbija. Njegov Optički leksikon je jedan od najviše plagijatiziranih tekstova u historiji nauke. Krivci za to uključuju imena kao što je Rodžer Bejkn (Rodžer Bacon), Da Vinči (Da Vinci), Kepler; čak je i Njutn (Newton) pod naučnom sumnjom.

     U brojnim opservatorijama širom muslimanskog svijeta astronomske tablice su pripremane i objavljivane od bezbrojnih astronoma, od kojih je svaki kontrolirao, ispravljao i unapređivao tablice svojih prethodnika. Neki od njih su objavljivali priručnike o zvijezdama, čak praveći razliku između zvijezda i maglina. Opservatorije u Maragi, Damsaku, Er-Rejju, Sevilji i Semerkandu bile su među najpoznatijima. U Maragi, gdje je posebna atrakcija bio kvadrant od oko tri i po metra u radijusu, slavni astronom Et-Tusi (umro 1274.) istraživao je kretanje planeta. Njegovo djelo je nastavio Ibn eš-Šatir (umro 1375.) u Damasku.

     Historičari nauke primjetili su sličnost između planetarnih modela napravljenih u Maragi i Damasku sa Kopernikovim, modelima. Da li je posrijedi puka koincidencija? “Astronomija je odmah iza religije kao najplemenitija i najsavršenija nauka. Ona ukrašava um i oštri intelekt, ona čini da čovjek spozna jednost Boga.“

     I hemija je dobila temelj u eksperimentalnoj metodi. Džabir bin Hajjan (umro 813.) izumio je brojne tipve laboratorijskih uređaja, uveo destilaciju vode, izdvojio lužine, kiseline, soli, sastavio sumpornu kiselinu, kaustičnu sodu i nitrohidroličnu kiselinu za rastvaranje metala te otkrio živu.

     Ebu Bekr er-Razi (umro 935.) podijelio je hemijske supstance u kategorije minerala, biljne i životinjske, i proglasio da su funkcije ljudskog tijela zasnovane na složenim hemijskim reakcijama.

     Džabir je čak razvio boju za komercijalnu upotrebu.

     El-Madžriti (umro 1007.) je dokazao princip hemijskog čuvanja mase – 900 godina kasnije Lavoisier je pobrao lovorike. Sličan napredak je učinjen u botanici, zoologiji i drugim prirodnim naukama. El-Džahiz (umro 869.) je napisao prvu sveobuhvatnu zoološku studiju: Životinje. Kemaluddin ed-Damiri (umro 1405.) razvio je ideju zoološke taksonomije u djelu Život životinja.

     Ebu Bekr el-Bejtar (umro 1340.) napisao je jedno od najkompletnijih djela o veterinarskoj medicini Kamil es-Sina'atejn. Godine 1121., El-Hazini je objavio djelo Knjiga ravnoteže mudrosti. Osim detaljne rasprave o tehnikama mjerenja i izlaganja o ravnotežama, zakonima mehanike, hidrostatike i fizike, knjiga također sadrži i određen broj teorija – teorija čvrstih tijela, teorija o ponašanju poluga i teorija koja prepoznaje središnju silu upravljenu ka centru zemlje. Njutnova jabuka će pasti tek 566 godina kasnije!

     Evo nekoliko arapskih riječi u običnom naučnom žargonu: azimut, zenit, nadir. Imena zvijezda, kao Betelgez (bejtu-l-dževza’) i Algol (re'su-l-gul).

hemija – el-kimija
alkohol – el-kuhol
lužant, alkaličan – el-kalavi
arsen – el-zirnik

El-Ferganijeve (umro 870.) Elemente astronomije, koji se uglavnom bave kretanjem nebeskih tijela, Dante je slobodno koristio u svojim djelima Vita Nuova, Convivio i Božanska komedija.

TEHNOLOGIJA

     Razvoj tehnologije u muslimanskoj civilizaciji blisko je povezan sa zanatima i profesionalnom proizvodnjom. Destiliranje ružine vodice, parfema i mirisnih ulja iz biljaka i cvijeća – “esencijalna ulja“ – bilo je veoma razvijeno. Tehnologija za proizvodnju i destilaciju sirovog petroleja razvila se već u devetom stoljeću, što se jasno vidi iz izvanrednog opisa Er-Razijevoj Knjizi tajni svih tajni. Također su do ovog vremena bile razvijene tehnologije ekstrakcije industrijskih ulja i masti, pripremanje kiselina, proizvodnje sapuna i stakla, keramike, raznih vrsta tinte, pigmenta, boja, papira i robe od kože. Historija vodene energije, uključujući gradnju brana i vjetrenjača, počinje s islamskom kulturom.

     Muslimani su uveli inovativne tehnologije navodnjavanja, uključujući točak za vodu i tehniku za korištenje podzemne vode pomoću podzemnih kanala nazvanih kanati. Izumljene su bezbrojne mašine, koje su pomoću pogonskih naprava, poluga, pokretnih klipova, izvlačile vodu iz zemlje za navodnjavanje, piće i upotrebu u domaćinstvu.

     Muslimani su također razvili geodezijske tehnike, podzemno rudarstvo (uključujući i rudarsku lampu) i tehnologije za proizvodnju legura i čelika.
U knjizi Priručnik teorije i prakse mehaničkih vještina iz 12.stoljeća, El-Džezeri kaže da je svaka tehnička nauka koja nije dokazana eksperimentom, sumnjiva nauka, pa onda daje poman opis procesa kalibracije.

     Muslimani su se posebno istakli u pravljenju preciznih instrumenata. Planisferični astrolab, najraniji analogni računar, čisto je islamski izum. On je bio najmoćnije oruđe dostupno astronomima prije nastanka modernih instrumenata. Pomoću njega mogla su se odrediti vremena izlaska, zalaska i vrhunske tačke Sunca i zvijezda, naći položaj nebeskog tijela u dato vrijeme, kao i riješiti stanovit broj drugih astronomskih problema. U Tekijuddinovoj knjizi Najsjajnije zvijezde za gradnju mehaničkih satova, napisanoj 1565. nalazimo detaljan opis za konstrukciju sata sa mehanizmom koji regulira kotačiće, njihaljku i valjak, sa osovinom, nizom točkova, budilnikom i mjesečevim fazama, također u istom priručniku je opis sata na oprugu.

IZVOR:  Islam kratak pregled kulture i civilizacije

AUTOR:  Ziauddin Sardar i Zafar Abbas Malik

PREVEO: Zulejha Riđanović

ZA AKOS.BA PRIREDILA: Medina Kanlić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top