Najtužnije pismo iz Srebrenice: ”Za nekoliko sati red će doći i na mene…”
12. 07. 1995. Srebrenica
Jedina ljubavi moja,
Ne plači molim te, ako pismo ovo primiš.
Još su pored mene tri brata, pa ćemo bol podijeliti.
U nadi sam da si sada u gradu soli.
Gdje sam darove birao tebi za svaki praznik i
ponekad lagao da moram tamo na put,
ali samo sam htio tvoje želje ispuniti.
Od jučer je mnogo naroda ubijeno,
ovaj prostor je priča bez kraja,
čija slova su krv našeg naroda iz
Srebrenice, Vlasenice, Žepe, Bratunca i tvog Zvornika.
Za nekoliko sati red će doći i na mene.
Molim Boga da me ne muče,
i ako budu htjeli oni to raditi,
zamoliću da me što prije ubiju.
Nisu ni oni svi isti.
Znam da me uvijek osjećas…
Pokloniću im naše skriveno blago…
Što smo čuvali godinama za sina…
Da ublaže smrt moju…
Da je ti što manje osjetiš…
Ne brini,molim te, ja se ne plašim…
Trudio sam se od prvog dana,
tebi biti uvijek pri ruci,
ne biti grub u očima tvojim,
ako sam te čim uvrijedio…
Oprosti mi..
Piše: N.D.
Akos.ba
