“Najnepoželjniji“ susjedi: Da li su muslimani u Francuskoj zapostavljeni?
Država nas ne želi, muslimani su sada žrtvena janjad Francuske i Evrope, kažu u kvartu Pariza gdje živi doseljenička populacija
Piše: Hakeem Muhammad
PARIZ – Moussa Issoufi ispušta oblake dima dok hoda gore-dolje po pustoj ulici u pariskom distriktu 12. Obučen u kamuflažnu jaknu, crne pantalone i par iznošenih tena, bacio je opušak i naslonio se na zid. Izvadio je još jednu cigaretu iz zgužvanog paketa.
„Nous sommes pas pas l’ennemi “, rekao je. Mi nismo neprijatelji.
Issoufijevi roditelji su imigranti iz Malija koji su u Francusku došli krajem 1980-ih, u potrazi za boljim životom. Jugoistočni dio Pariza uz desnu obalu rijeke Sene u kojem su se nastanili, sada je dinamični labirint džamija, kebabdžinica i vjerskih butika.
Doseljenička populacija
Na početku ulice, prazni McDonald se nalazi prekoputa sa krcatog restorana All Chicken, lokalnog lanca brze hrane koji se specijalizirao u pravljenju halal pržene piletine.
Issoufi (25) rođen je i odrastao u ovom kvartu, koji je dom najveće doseljeničke populacija u Parizu. On joj pripisuje zasluge što je stvorila mirne, vrijedne ljude, a ne radikale koji nose kalašnjikove.
„Ali to je problem. Zapišite to. Država nas ne želi“, rekao je. „To je jednostavno“.
Nedavni napadi na redakciju francuskog satiričnog lista Charlie Hebdo na površinu je izbacio jednostavno pitanje, pitanje koje je staro koliko i list: Da li Francuska zapostavlja prvu generaciju muslimanskih imigranata?
Napadači Cherif Kouachi i Said Kouachi učestvovali su trodnevnom divljanju u kojem je umrlo 17 ljudi prije nego što ih policija ubila. Kasnije je otkriveno da su braća bili ekstremisti koji pripadaju lokalnoj grupi pod imenom Buttes-Chaumont koja je poznata francuskim vlastima i koja je dobila ime po parka u distriktu 19.
Činjenica da su rođeni, odrasli i postali radikalni u Francuskoj ukazuje na prijetnju od domaćih radikala. Ali to također ukazuje na činjenicu da se država bori da integriše najveću muslimansku zajednicu u Evropi koju čini šest miliona ljudi.
Elsa Ray, glasnogovornica Udruženja za borbu protiv islamofobije u Francuskoj (CCIF), organizacija koja je članica Evropske mreže protiv rasizma, kaže da islamofobija gura mlade muslimane na margine francuskog društva. „Veliki broj mladih muslimana sada se osjeća bespomoćno u Francuskoj“, kaže Ray. „Oni su svakodnevno diskriminisani – na poslu, u školi“.
“Najnepoželjniji“ susjedi
CCIF je 2013. godine zabilježio 691 djelo potaknuto islamofobijom u kojima su žene primarne žrtve što predstavlja povećanje od 47 posto u poređenju sa 2012. godinom. Nedavno istraživanje kompanije Gallup, koje je provedeno u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj, otkrilo je da ljudi smatraju muslimane “najnepoželjnijim“ susjedima.
„Kao i Jevreji prije 50 godina, muslimani su sada nova žrtvena janjad Francuske i Evrope“, kaže Ray. „Vlada i mediji naglašavaju činjenicu da je islam problem i da muslimani ne poštuju Republiku i njene vrijednosti. To je sistem stvaranja društvenog žrtvenog janjeta“.
Radwan Masmoudi, predsjednik Centra za proučavanje islama i demokratije sa sjedištem u Washingtonu D.C, kaže da osjećaj beznađa zbog islamofobije može biti faktor koji će potaći neke mlade muslimane da se pridruže radikalnim grupama. „Njima je muka od njihovih života i oni nemaju nikakvu nadu u boje sutra – za pristojan život, posao, brak“, kaže on. „Oni već sada predstavljaju tempiranu bombu“.
U predgrađu Pariza, gdje žive milioni arapskih i afričkih imigranata prve i druge generacije, nezaposlenost premašuje 50 posto. Studija Instituta za migracijsku politiku zaključuje da su čak i nakon deset godina provedenih u Francuskoj, imigranti još uvijek vrlo osjetljivi na tržištu rada zbog stalne diskriminacije i nedostatka sredstava za pomoć pri integraciji u društvo.
„Ti mladi ljudi nisu integrisani u francusko društvo, tržište rada ili život na bilo kakav smislen način,“, kaže Masmoudi. „Oni već 20 ili 30 godina žive u Francuskoj. Neki od njih su se rodili u Francuskoj i još uvijek su u potpunosti marginalizirani i izolirani. Oni se osjećaju kao da tu ne pripadaju“.
“Veći cilj“
Objasnio je da radikalne grupe regrutuju mlade muslimane koristeći njihov osjećaj bijesa i beznađa, koji je nastao zbog višegodišnje obespravljenosti. Grupe promovišu odbranu islama kojeg država navodno napada. On kaže da su takvi obeshrabreni mladi ljudi podložniji da se pridruže „većem cilju“.
Opširnije na portalu Al Jazeere:
