Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > O obrazovanju i odgoju > Na ovom ispitu roditelji padaju: Kako privoljeti dijete da umjesto “ne” kaže “da”

Na ovom ispitu roditelji padaju: Kako privoljeti dijete da umjesto “ne” kaže “da”

Ne, neću da pričam s nenom na telefon!

Ako dijete odbija da razgovara s nenom i djedom na telefon, nemojte mu reći: “Djed te neće voljeti ako sada ne budeš s njim pričao, niti ću te ja voljeti!”

Na ovaj način vi svom djetetu stavljate na znanje da neće biti voljeno ako ne bude poslušno roditeljima ili neni i djedu. Ovakve riječi su veoma opasne jer kod djeteta izazivaju strah od gubljenja ljubavi. Umjesto ove teške rečenice, s blagošću mu recite:

“Razumijem da sada ne želiš da razgovaraš sa nenom, iako ona  voli i želi da priča s tobom. Tužna je što nećeš da pričaš s njom.  Ali, ona će te čekati, kad god ti poželiš da je nazoveš, zato što te puno voli.”

Zaista roditelji ovakvim riječima podstiču dijete da brine o osjećajima ljudi oko sebe (u ovom slučaju djeda i nene) i uče ga da razmisli o posljedicama svoje odluke.

Na njima je da mu pomognu, posebno ako dijete stalno odbija razgovor sa djedom i nenom, a ta pomoć može biti i u vidu igre.

U takvim situacijama, reći ćemo mu: “Danas će te nazvati djed i nena, hajde da se igramo, da vidimo šta ćeš im reći, jer oni puno vole da pričaju s tobom!” Uzmite telefone i igrajte se!

Dijete će ovo stvarno shvatiti kao igru, a pred vama je idealna prilika da ga podučite lijepom odnosu prema djedu i neni, i općenito starijim osobama.

 

Ne, ne želim da češljam kosu!

U jednom ovakvom trenutku majka ne bi trebala pomisliti: “Kako bi samo moja kćerka bila lijepa kada bi mi dozvolila da joj napravim frizuru, kao što je meni pravila moja mama!”

Ljepše je da razmisli: “Kada sam bila mala, puno sam voljela da mi mama plete pletenice, što ne znači da i moja kćerka isto to voli.”

Djeca se razlikuju od roditelja, ne vole isto što i mi, pa je na nama da im dozvolimo da sami odaberu šta im se sviđa i damo im njihovo pravo u donošenju te odluke, jer su to njihovi osjećaji , a ne naši.

Kroz igru, razonodu i smijeh, majka svojoj djevojčici može napraviti najljepše frizure. Pozvat će svoju ljepoticu:

“Hajde da napravimo mali frizerski salon u kojem ćeš ti meni napraviti frizuru onako kako ti želiš, a onda ja tebi!” Ovako će veoma lahko urediti njenu kosu.

Može je i pitati zašto ne voli da češlja kosu, a kada otkrije razlog, lahko će mu naći i rješenje.

Ne, neću reći “hvala”, niti “es-selamu alejkum”!

Nije lijepo kada dijete od tri godine odbija da se zahvali prijatelju kada mu dâ poklon, ili kada ne želi da se zahvali neni i djedu kada mu iznesu kolače, ili kada odbija da poselami komšije, time dovodeći roditelje u nezgodnu situaciju. Prvi korak u rješenju ovog problema jeste da to roditelj prihvati kao normalnu i potpuno prirodnu pojavu kod djeteta u njegovim godinama.

Ako dijete stalno odbija da uradi nešto od spomenutog, to ne znači da takvo dijete nije odgojeno, nego da mu je potrebno više vježbe da bi se naviklo na ove lijepe običaje. Na roditelju je da ga privikne na lijepo ponašanje, da mu, naprimjer, kaže:

“Šta kažemo kada nam neko pokloni nešto? Hajde da naučimo prije nego  što odemo kod nene, znaš da nam ona uvijek iznese kolače! A puno bi se obradovala ako bi joj ti rekao: ‘Allah te nagradio!’”

Ne, ne želim ovo da jedem!

U mnogim kućama za kuhinjskim stolom često se ponavlja rečenica:  “Ja ovo ne volim!” U našoj kući imali smo metodu koju smo zvali  “izbor, a ne prisila”, a cilj je bio naviknuti djecu da jedu “nova” jela koja bih im spremala prvi put ili jela koja oni ne vole. Davala bih im pravo izbora, a ne bih ih silila da to pojedu. Kada bih skuhala takvo nešto, iznijela bih desert i rekla im: “Možda neće biti dovoljno deserta za sve!”, ili: “Morate prvo pojesti to jelo ispred vas, ako želite desert!”, pa bi požurili da pojedu svoj obrok, gledajući u desert i takmičeći se ko će prije završiti. Poručujem svim majkama: Zadnje  što vam treba jeste da kažete: “Molim te, molim te da probaš ovo”, ili: “Probaj jednu kašiku samo zbog mame”, ili: “Ovo je danas za ručak, nema ništa drugo”. Ovakve metode su pokušale mnoge majke i nisu uspjele postići svoj cilj.

Ne, neću da pomognem mami u spremanju kuće!

Učinite kućne poslove užitkom! Jedna od majki priča: “Još uvijek se sjećam detalja iz svog djetinjstva. Bilo nas je sedmero djece, sjećam se kada bi došao red na mene u pranju suđa, a to je bivalo samo jednom sedmično, uvijek bih mislila: “Stalno ja perem suđe, a ne volim to, dok ostale sestre odmaraju”. I prošle su godine, Allah me počastio prekrasnom djecom… Razmišljala sam kako da im kućne poslove učinim zanimljivim i sretnim, dok ih uredno obavljaju? Pa sam ih razveseljavala pjevajući zajedno s njima tokom pranja suđa, završili bi za pet minuta i ne bi osjećali dosadu.  Na ovaj način nije im bilo otežano pomaganje u kućnim poslovima. Kada su porasli, osjećali su veliku radost kada bi naporno radili i znali su kako da uživaju, a da u isto vrijeme kompletiraju svoj posao. I tako se povećala njihova radost pri pomaganju, a smanjilo se njihovo oponiranje mojim naredbama.

Plemeniti odgajatelji, ako vam dijete kaže “ne” bez povoda i odbije vam poslušnost, a budete u potpunosti svjesni njegove greške, recite mu:  “Imam i ja pravo da tebi jednom kažem “ne”!

 

Održite svoje obećanje i čekajte rezultat!

 Prevela: Amina Hadžić-Jahić

Prema knjizi: Etfaluna kejfe jesme‘une kelamena, Abdullaha Muhammeda Abdulmu’taa

 

minber.ba

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top