Na kraju života ostane nam samo ono što smo drugima poklonuli

Živimo u svijetu interesa, laži i licemjerstva. Sve one plemenite osobine koje su nekada krasile naše društvo polako idu u zapećak i manje su vidljive od ovih negativnih i ružnih pojava koje nam se nameću.

Stoga je na nama velika uloga i veliki zadatak. Vratiti sve ono dobro i plemenito opet na javnu scenu, u naše društvo i naše domove.

Davanje i dijeljenje ljudima kojima je to potrebno, svakako je jedna od bitnijih i značajnijih ljudskih i vjerničkih osobina. Ova poslovica iz naslova u potpunosti se slaže sa religijskim naučavanjem koje nas potiče na dijeljenje i potpomaganje i koje kaže da je to sredstvo brzog i efikasnog ulaska u Raj ( Džennet).

U današnjem vremenu krize, recesije i siromaštva posebno je značajan pojam davanja, poklanjanja i dijeljenja. Obaveza nam je javno govoriti o tome i poticati potpomaganje svih onih kojima je to neophodno.

Gledam kako ljudi bespotrebno grade i troše novac na nepotrebne stvari, dok drugi jedva preživljavaju. Pitam se: kad bi svi ovi ljudi koji bespotrebno troše svoj novac na luksuz i ovaj prolazni dunjaluk, imali svijesti pa ispunili svoju obavezu davanja( u Islamu poznatu kao zekat), da li bi uopće bilo siromašnih i gladnih. Zasigurno da ne bi. Svi bi bili zadovoljni i sretni. Stoga, smatram obaveznim javno podstaknuti i tražiti od onih koji su dužni da daju i dijele iz svog imetka, da to čim prije i učine. Time ispunjavaju svoju moralnu, ljudsku i vjersku obavezu i svrstavaju se u red Bogu odanih i uglednih ljudi.

Škrtice niko ne voli. Moramo znati da je bogatstvo iskušenje za one kojima je dato, iz razloga da se vidi kako će oni s tim postupiti. Kaže se da će bogatstvo i imetak mnoge strmoglaviti u Džehennem, zbog toga što ga nisu dijelili sa onima kojima je on bio neophodan. Opet za one velikodušne, koji troše i dijele, bogatstvo je blagodat sa kojom će lakše zaraditi Džennet.

 Kao i sve drugo na ovom prolaznom svijetu, tako i imetak može biti utrošen u dobro ili zlo. Može biti razlogom naše vječite sreće na budućem svijetu ili razlogom naše vječite propasti i patnje na onom svijetu, ukoliko nismo znali upravljati imetkom i pravedno i ispravno ga trošiti na svoju porodicu, rođake, prijatelje, komšije i sve one kojima je on bio potreban.

Besmisleno se plašiti da ako budemo davali i dijelili da ćemo propasti i ostati bez ičega.

Uzvišeni kaže da će onima koji dijele uvećati imetak iz riznice Svoje milosti i da će im to biti mnogostruko vraćeno.

.

Ipak bitno je znati da naše dijeljenje i poklanjanje mora biti potaknuto iskrenošću i činjeno u ime Stvoritelja, a ne zarad lične hvale, prestiža i ličnog dokazivanja.

Ni Allah Svevišnji, a ni ljudi ne vole hvalisavca i foliranta. Najbolje dijeljenje je ono koje se čini krišom, onda kada to drugi ljudi ne vide. Tako ćemo se zaštiti od nepotrebnog hvalisanja i dokazivanja. Međutim, dijeljenje koje nam je obaveza kao zajednici ( zekat)  može biti činjeno javno sa ciljem da i druge podstaknemo da isto to učine.

Za Akos.bA piše: Admir Iković