Mustafa Širbić: Pjesništvo je za mene svakodnevna lijepa riječ koja je ljekovita

Mustafa Širbić je rođen 1962. godine u Banja Luci. Odrastao je u Prnjavoru koji ima epitet mala Evropa gdje je završio gimnaziju. Studirao je južnoslavenske jezike i književnost u Novom Sadu i Sarajevu.

Objavio je četiri knjige: “Ljubav moje majke“, “Spominjem Te dahom“, “Čovjek je tajna“, “Knjiga o momentu“, a u pripremi je peta pod nazivom “Sa posebnog izvora“. Pored knjiga izdao je 19 audio materijala, različite tematike od pjesama, mudrosti, obrade romana, priča za djecu kao i svoju poeziju.

Širbić je pjesnik, slikar, ali za sebe kaže da je prije svega tragalac.

Živi između Stuttgarta i Sarajeva, a u razgovoru za Anadolu Agency (AA) govorio je o svom književnom radu, o poeziji, ljekovitosti lijepe riječi, o tome kako nastaje jedan njegov CD.

Pitanje sa kojim se suočavaju savremeni kulturni radnici jeste kako sačuvati i afirmisati poeziju u svremenim okolnostima kada su ljudi postali jako udaljeni međusobno, knjiga je ugrožena digitalizacijom, a ljudi su stalno u trci s vremenom.

– Mistifikacija je udaljila poeziju od ljudi –

“Takvom status poezije u ovom vremenu su doprinijeli sami pjesnici pretjeranom mistifikacijom što je bilo izraženo u 18. i 19. i prvoj polovini 20. vijeka. Kako ja doživljavam pjesništvo? To je za mene lijepa riječ, svakodnevna lijepa riječ koja je ljekovita. Ako postoji zapitanost kakvo mjesto i ulogu poezija ima u vremenu tehnološkog i industrijskog razvoja nauka govori da je pjesništvo, lijepi govor, ljekovito. Ima niz naučnih dokaza da poezija, lijepa riječ liječi pa čak i od raka”, kaže na početku razgovora za Anadolu Agency (AA) Širbić.

Kakvu moć posjeduje lijepa riječ Širbić je objasnio kroz rad i eksperimente poznatog japanskog naučnika Masaru Emota. Njega su stanovnici jednog mjesta u Japanu koje se nalazilo uz jezero zamolili da im pomogne jer su bili izloženi nesnosnom smradu iz vode. On je riješio njihov problem na način da je organizovao grupu ljudi koji su sedmicu dana sa splava vodi govorili lijepe riječi, poeziju, molitve, mudrosti.

“Kakve veze ovo ima sa čovjekom. Znamo da je ljudski organizam građen od vode preko 75 posto. Kada imamo ovo u vidu navedeni eksperiment sa vodom može biti primjenjiv u svakodnevnim prilikama od kuće, sa djetetom, suprugom, na poslu, u društvu”, kaže Širbić i dodaje:

“Mistifikacija je udaljila poeziju od ljudi jer se govorila u mračnom ambijentu, sa svijećom, sa pretjeranim i naglašenim govorom. Naš razgovor može biti poezija jer to zavisi od toga onoga ko i kako govori. Nijemci vole reći da ton čini muziku.”

– Niko nikoga ne može kopirati jer smo svi unikati –

Širbić priprema petu knjigu, a njegova djela, odnosno mišljenja i stavovi su između teološkog i književnog.

“Nalazimo se u međuprostoru između onog teološkog, religijskog koje pokušavam da poštujem, da ne zalazim preduboko. Iz njega uzimam onoliko koliko sam lično doživio. To je moj lični i intimni odnos sa Gospodarom. Međutim, ako ta intima može možda nekoj duši koja se još pita da li ići u tom pravcu, okrenuti se prema religiji i Bogu ta iskustva ako se stave na papir mogu olakšati putanju. Niko nikoga ne može kopirati jer smo svi unikati, ali narav tvog puta može olakšati nekom. Zato to stavljam kao neka iskustva između teološkog i književnog. Pošto sam studirao jezik i književnost gledam da sabirem po ćoškovima mojih iskustava mudrosti koje sam od pametnijih od sebe čuo koje u najkraću mjeru, u kratku priču formulišem i da to dijelim dalje kroz knjigu, audio materijale”, priča Širbić.

On kritikuje dominaciju prezentacije poezije kroz pjevanje, a poezija, pjesme, lijepe riječi mogu se govoriti uz muzičku podlogu.

“Moja zapitanost je, što kažu realna, jer ne znam ko je kada rekao da se poezija mora samo pjevati. Obično pjesme traju tri minute, ali možemo u lijepom muzičkom ambijentu slušati neku mudrost, hikaju, nešto što će mi popraviti dan, dati odgovore na ključne zapitanosti, odakle sam, šta mi je činiti, gdje se vraćam kad se sve ovo završi. To su ključna filozofska pitanja svih ljudi koji su doticali smisao života i postojanja“, smatra Širbić.

– Dvije godine rada za jedan CD –

Ono po čemu je Širbić široj javnosti već godinama prepoznatljivi jest čitanje poezije koju je snimio na 19 CD-ova. Njegovi nastupi gdje govori o duhovnosti i književnosti te čita svoju poeziju su vrlo posjećeni u BiH, Sandžaku, a posebno u dijaspori.

“Vremenski minimalno, dvije godine, se ‘nabere’ nekih razmišljanja. Poslanikova, a.s., definicija poezije je ‘Doista je u pjesništvu mudrost prosuđivanja’. Ako uzmemo bilo koju situaciju danas, od bračne, kućna atmosfera, politička, i zapitanosti nad tim. Moraš tu temu uzeti i duboko joj prići, preraditi je kroz lična iskustva, kroz ono što si pročitao, saznao od drugih da bi na kraju zauzeo neki stav. To je za mene pjesništvo. Kad sazre, kao voćka, kad dođe vakat i unutrašnji glas ti kaže evo to je to. CD trpi 60 minuta materijala, kad se to sabere i dodam još pet za rezerve za studijski rad koji je pun iznenađenja. Za neke numere za koje si bio ubjeđen da će jako dobro kotirati kad ih realizuješ u studiju vidiš da nemaju tu jačinu, a neke koje si držao u rezervi isplivaju naprijed. Taj momenat ozvučavanja govora je vrlo zanimljiv jer ta boja glasa je ključna da slušalac prepozna iskrenost, ljubav, ljepotu, mudrost… Kažu lingvisti da čovjek može folirati na svemu, osim na boji glasa. To je nešto unikatno, hedija od Gospodara. Ako već što kažu u narodu pije vode, ima publike, onda si dužan da dijeliš dalje na najljepši način“, naglašava Širbić.

Njegova publika je raznolika po uzrastu i karakteru jer u svom radu ima raznovrsnih sadržaja.

“Imam jedan materijal za djecu. Oni koji žive vani znaju da djeca vrlo brzo gube maternji jezik. Ključno je kako se komunicira u kući, jer izvan kuće dominira jezik društva u kojem se nalazimo. Djeci dajemo veliko bogatstvo kroz učenje stranih jezika. Poslanik, a.s., kaže da ako znate jezik nekog naroda pošteđeni ste njegova zla. Kroz jezik se otkrivaju tajne i potrebno je poznavati i službeni i onaj svakodnevni jezik. Suština je da jezik olakšava putovanja”, zaključuje Širbić.