Mustafa Pruščak – prvi Bošnjak na El-Azharu II dio

MUSTAFA PRUŠČAK – PRVI BOŠNJAK NA EL-AZHARU II DIO

Izvor: Savt el-Busna ve el-Hersek (Glas BiH), br. 1, mart 2013.

Autor: Jusuf Džafić

Prijevod sa arapskog: Jusuf Džafić

Knjige (II dio)

– Tebšir el-guzat (Blagovijest gazijama).¹ Ovo djelo je preveo Kenan Musić 2009. godine. Prema većini najvrednije njegovo djelo. Posvetio ga je Ali-paši Hećimoviću (Hekimoğlu), tadašnjem valiji Bosanskog ejaleta, povodom njegove velike pobede u Banjalučkom boju  nad svetorimskim carem Karlom VI, najjačim ondašnjim monarhom u Evropi.2 Njen početak je: Hvala Allahu koji je odlikovao one koji se bore na Allahovom putu (mudžahide) velikom nagradom… Knjiga je podjeljena na proslov, 22 proglavlja i zaglavak, a postoji i kazalo poglavlja. Uvod govori o definiciji džihada i njegovim uvjetima. Prvo poglavlje: O vrlinama džihada. Drugo poglavlje: O vrijednostima bdijenja na granicama. Treće poglavlje: O šehidima. Četvrto poglavlje: O konjima. Peto poglavlje: O onome kome je džihad obavezan. Šesto poglavlje: O plati. Sedmo poglavlje: O savjetovanju. Osmo poglavlje: O nakani. Deveto poglavlje: O vremenu ratovanja. Deseto poglavlje: O načinu vojevanja. Jedanesto poglavlje: O podsticanju na rat. Dvanaesto poglavlje: O strpljivosti (saburu) i ustrajnosti. Trinaesto poglavlje: O bijegu. Četrnaesto poglavlje: O pouzdanja (tevekulu), zadovoljstu i pomoći. Petnaesto poglavlje: O molitvama (dovama) i virdovima. Šesnaesto poglavlje: O onome sa čim krivovjernik postaje musliman. Sedamnaesto poglavlje: O otpadniku od islama (murtedu). Osamnaesto poglavlje: O čuvanju od izdajstva. Devetnaesto poglavlje: O klonjenju od sakaćenja nakon zarobljavanja. Dvadeseto poglavlje: O primirju i sigurnosti. Dvadesetprvo poglavlje: O vojnama Božijeg poslanika, s.a.v.s. Dvadesetdrugo poglavlje: O junačkim (gazijskim) pripovjetkama. Zaglavak: O pitanjima koja se odnose na prijašnja poglavlja. Rekao je o Blagovijesti gazijama Muhamed Handžić (Muhammed Handži): Ova knjiga je ostatak sretnog vremena, kada svaki  musliman u tim zemljama iščekivaše kada se kaže: U pohod uz nagradu. 3

– Risale ez-zakir fi zijare ehl el-mekabir (Poslanica pobožnog o posjeti stanovnicima kabura).4

– Risale fi savm es-sitt min ševval (Poslanica o postu šest dana ševala).5 Djelo je preveo Muharem Omerdić 1987. godine.

Proučavanje njegovog života i djela

  Bosanski narod je proučavao i istraživao lik i djelo Mustafe Pruščaka. Tako da je dosadašnji rezulat, koliko je nama poznato – osamnaest autora6 koji su pisali o njemu na bosanskom jeziku. Spomenut ćemo ih sažeto: Safvet-beg Bašagić7, Mehmed Handžić8, Muhamed Tajib Okić, Džemal Hamidović, Kasim Dobrača9, Hazim Šabanović10, Smail Balić, Nevenka Krstić11, Omer Nakičević¹², Nijaz Šukrić13, Muharem Omerdić14, Jusuf Ramić15, Esad Zgodić16, Zuhdija Hasanović, Šefik Kurdić, Nusret Abdibegović, Dževad Hodžić¸17, Kenan Musić1⁸.

  Nažalost, Mustafa Pruščak nije bio zanimljiva tema savremenim historičarama književnosti koji su pisali na arapskom jeziku. Stoga, koliko smo mogli da saznamo, dotični su se vidno i posebno izdvojili u proučavanju njegovog života i djelatnosti: Mehmed Handžić¹⁹ i Omer Rida Kehale²⁰.

Prepisivačka djelatnost

  Izuzev Jusufa Ramića, nijedan autor se nije studiozno i duboko bavio djelatnošću Mustafe Pruščaka na polju prepisivanja arapskih rukopisa. On je u svojoj knjizi o znamenitim Bošnjacima u Egiptu u doba osmanske vlasti posvetio zavrijeđeno poglavlje ovome prepisivaču, te nam predstavio četiri rukopisa koja je prepisao Pruščak.2¹ Sva djela su na arapskom jeziku, prepisana ta’lik pismom. U nastavku donosimo izvadak iz prikaza Jusufa Ramića.

– Risala fi el-amel bi el-usturlab (Poslanica o rukovanju astrolabom). Ubraja se u astronomska djela. Pisac je nepoznat. Prepisivač je s obzirom kako se potpisao: Mustafa-efendija sin Mehmeda (Muhammeda) sin Ahmeda sin Alije Donjevakufljanin Pruščak Bošnjak (En-Nev’abadi El-Akhisari El-Busnevi). Djelo je Pruščak prepisao na Sveučilištu El-Azhar 1719. godine.

– El-Lum’a el-Maridinijje fi šerh el-Jaseminijje (Maridinijev prikaz Jaseminijevog komenatara). Pisac je Jasemini (?-1203). U pitanju je didakička (poučna) pjesma iz matematike. Maridini (?-1496) je poučnu pjesmu pretočio u prozu. Pruščak je prepisao ovu knjigu u Skender-pašinoj medresi 1719. godine.

  Ova dva rukopisa, koja je prepisao Pruščak, bijahu predmet rasprave između Abdullaha Šubravije, tadašnjeg rektora (šejha) El-Azhara i Ahmed-paše, poznato kao Koer Vezir, koji je bio valija Egipta između 1748. i 1750. godine. Priča je u cjelosti zapisana kod Džebertija2², dok ju je Jusuf Ramić sažeo, pa donosimo njegov sažetak:

  Kada je Ahmed-paša došao u Kairo, te se smjestio u tvrđavu, posjetili su ga najčuveniji učenjaci tog vremena. Raspravljao je sa njima o matematici, pa su ustuknuli i rekli: „Ne znamo te znanosti“. On se začudio i ušutio.

  Šejh Abdullah je ulazio kod paše i besjedio, pa mu je rekao paša: Kod nas u Rumeliji (evropskom dijelu Osmanskog carstva) Egipat je poznat kao vrelo vrlina i znanosti. Izgarah od želje da dođem u njega, pa kada sam došao uvidio sam da je kao što se govori: Da slušaš o Muajdiju je bolje nego da ga vidiš. Šejh mu je na to kazao: Vladaru, on je kao što ste čuli – rudnik znanosti i prosvjetiteljstva… Potom ga je obavijestio o o šejhu Validu koji mu je dao dvije Mardinijeve knjige.2³

– En-Nuket ala el-kutub fi ilm el-arebijje (Kritike na knjige iz arapske znanosti). Pisac je Abdurrahman ibn Ebu Bekr Dželaluddin es-Sujuti (1445-1505), znamenit egipatski učenjak. Knjiga je o finesama arapske sintaske i morfologije. Ovu knjigu, koja je vremenski treća po redu, prepisao je 1720. godine, takođe u Skender-pašinoj medresi. Zanimljivo je da se prepisivanje desilo u dane namjesništva valije Redžep-paše, jednog Bošnjaka koji je vršio funkciju namjesnika Egipta od 1719. do 1720. godine. Navodimo izbor iz prepisivače primjedbe povodom završetka prepisivanja:

  Završio i upotpunio ukrašavanje ovih kritika, te uzeo slobodno vrijeme i odmor… Četvrtak poslijepodne, grad Kairo, Skender-pašina medresa, u vrijeme namjesništva Redžep-paše, devetog rebiu el-evvela, 1133. godine. Knjigu prepisao Mustafa sin Mehmeda sin Ahmeda…Bošnjak Pruščak Donjevakufljanin.

– El-Mubejjin el-muin fi fehm el-erbein (Pomoćni tumač za razumijevanje četrdeset hadisa). Pisac je Alija el-Kari’. Tema djela je komentar četrdeset Nevevijevih hadisa. Ovo je četvrti rukopisa je Pruščak ukrasio. Prepisivanje se desilo 1723. godine u Medini El-Munevveri (1135. h.g.) za vrijeme hodočašća.

Pogovor

  Sedam ličnih djela, četiri prepisana rukopisa, predavanje na Univerzitetu Akhisar, muftiluk u svom gradu – sve to spada u zaostavštinu ovog visprenog i oštroumnog čovjeka – ostavio ju je općenito svim ljudima, a Bošnjacima posebno. Na kraju, ne preostaje ništa osim da posavjetumo svakog istraživača da proučava životopis i rad ovog velikog učenjaka svoga doba, jer je Mustafa Pruščak zaslužan proučavanja i istinski dostojan kritike.

 IZVORI:

1. Esad Zgodić, Mustafa Pruščak. Teorija rata, etika milosrđa i toksikomanija, prema silabusu prof. Esada Zgodića 2009, http://www.scribd.com/doc/66202212/14/MUSTAFA-PRU%C5%A0%C4%8CAK-Teorija-rata-etika-milosr%C4%91a-i-toksikomanija (20.2.2013, 22:38), str. 19-20; Kenan Musić, Radost gazija. Mustafa Prušak: život i djelo, Mak Invest, Sarajevo, 2010; Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1986, str. 196-198; Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 471-474; Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, Kalem – CNS, Sarajevo, 2012, str. 94; Mehmed Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih Muslimana, Državna štamparija, Sarajevo, 1933, str. 17; Ibid., Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, Muessese džaize Abdulaziz Suud el-Babtin li ibda’ eš-šuara’, Kuvajt, 2010, str. 203-204.
2. Banjalučki boj, koji se zbio 1737. godine, ubraja se u najveće bosanske vojne uspjehe, pošto su Bošnjaci sami pobjedili vojsku Svetog rimskog carstva bez ikakve pomoći od drugih osmanskih ejaleta. Inače, u ovoj  izvanderdnoj bici bosanska vojska, koja je brojala 10 000 vojnika, na čelu sa Ali-pašom Hećimovićem , porazila je austrijsku vojsku od 20 000 vojnika.
3. Mehmed Handžić, Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, str. 204.
4. Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, 1973, str. 479.
5. Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Starješinstvo Islamske vjerske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu, sv. II, Sarajevo, 1979, str. 601; Muharem Omredić, Traktat o postu šest dana mjeseca ševala hadži Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 15-16/1987, str. 163-168.
6. 6.      Nakon objavljivanja orginalne inačice ovog članka o Mustafi Pruščaku  u Savt el-Busna ve el-Hersek (Glas BiH), glasilu ASBIHEG na arapskom jeziku, došli smo do novih saznanja glede pročavanja njegovog života i djela. Naime, pored spomenutih 18 domaćih autora, još jedan naš autor je pisao o Pruščaku. Radi se o Salimu Hadžiću, kome je Pruščakovo djelo Tebšir el-guzat bilo tema doktorske disertacije pod naslovom Muhammed al-Busnawi al-Aqhisaris Traktat über den ğihad “Tabšir al-guzat fi sabil Allah” (Mustafa b. Muhamed el-Busnavi el-Akhisarijev Traktat o džihadu “Blagovijest borcima na Allahovom putu”), koju je odbranio na Bečkom univerzitetu 2001. godine. Treba istaći da je moja malenkost dvadeseti pisac koji piše o ovom velikanu ili dvadesetprvi, ako uzmemo u obzir i kratak osvrt Suad Muajkića u okviru članka o Muhamedu Tajibu Okiću Gračaničkom glasniku (Suad Mujkić, Muhamed Tajib Okić i njegov doprinos hadiskoj znanosti, Gračanički glasnik 33/2012, str. 261-262).  (o.p.)
7. Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, str. 196-198.
8. Mehmed Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih Muslimana, str. 17, 112.
9. Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, sv. I, Sarajevo, 1963, str. 325, sv. II, str. 601.
10. Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, 1973, str. 470-479.
11. Nevenka Krstić, „Mustafa ibn Muhammad Al-Aqhisari (Pruščanin): Rasprava o kafi, duvanu i pićima, Prilozi za orijentalnu filologiju, 20-21/1974, str. 71-107.
12. Omer Nakičević, Muhaddis Mustafa Pruščak, Anali Gazi Husrev-begove bilblioteke, 11-12/1985, str. 3-17.
13. Nijaz Šukrić, Etika milosrđa ili Traktat o samilosti i sažaljenju spram živih stvorenja od h. Mustafe sina Muhammeda Pruščaka (?-1169/1756), Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, 1987, sv. 2, str. 155-204.
14. Muharem Omerdić, Traktat o vrlinama džemata hadži-Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 13-14/1987, str. 68-84; Ibid., Traktat o postu šest dana mjeseca ševala hadži Mustafe Pruščaka, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 15-16/1987, str. 163-168.
15. Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, str. 90-94; Ibid., Bošnjaci na El-Azheru, Svjetlost, Sarajevo, 1997, 30-31.
16. Esad Zgodić, Mustafa Pruščak. Teorija rata, etika milosrđa i toksikomanija, prema silabusu prof. Esada Zgodića 2009, http://www.scribd.com/doc/66202212/14/MUSTAFA-PRU%C5%A0%C4%8CAK-Teorija-rata-etika-milosr%C4%91a-i-toksikomanija (20.2.2013, 22:38), str. 19-21.
17. Dževad Hodžić, Živa bića u islamskoj religijskoj bioetičkoj perspektivi,  Socijalna ekologija, 17/2008, str. 365.
18. Kenan Musić, Radost gazija. Mustafa Prušak: život i djelo.
19. Mehmed Handžić, Dževher el-esna fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, str. 204.
20. Omer Kehale, Mu’džemu el-muellifin, Dar ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 12, str. 275.
21. Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, str. 90-94; Ibid., Bošnjaci na El-Azheru, str. 30-31.
22. Džeberti, Tarih adžaib el-asar fi  et-teradžim ve el-ahbar, Dar el-Džil, Bejrut, sv. 1, str. 276-278.
23. Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, str. 92.

 (akos.ba/saff.ba)