Musa a.s.: More je prešao jednom, ljude je morao svaki dan
On je pokušavao ljude prenijeti iz svijeta straha u svijet vjerovanja u Allaha. Iz mentaliteta roba u mentalitet vjernika. A to je putovanje teže od prelaska preko mora.

Da danas nekome postavimo pitanje ko je bio najveći Musaov neprijatelj, većina bi bez razmišljanja odgovorila: faraon.
I zaista, faraon je bio silnik kakvog historija rijetko pamti. Naredio je ubijanje djece, porobio čitav narod i proglasio sebe bogom. Ali kada pažljivo čitamo Kur’an, otkrivamo nešto što iznenađuje.
Faraon je bio Musaov neprijatelj.
Ali njegov najveći ispit bio je njegov vlastiti narod.
Sa faraonom je bilo jasno. Pred njim je stajao otvoreni neprijatelj. Allah mu je dao čuda, podršku i zaštitu. Štap se pretvarao u zmiju, more se razdvajalo, a silnik je na kraju nestao u talasima.
Ali s njegovim narodom priča je bila mnogo teža.
To su bili ljudi koje je došao spasiti. Ljudi za koje je rizikovao život. Ljudi zbog kojih se vratio u Egipat i stao pred najmoćnijeg čovjeka svog vremena.
A ipak, upravo od njih je doživio ono što Kur’an naziva jednostavnom, ali teškom riječju:
“O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa.“ (El-Ahzab, 69.)
Kada ih je faraon tlačio, žalili su se Musau. Kada ih je Allah spasio, sumnjali su u Musaa. Kada se more pred njima razdvojilo, rekli su: “Stići će nas.” Kada su vidjeli idolopoklonike, zatražili su da i oni imaju svoje božanstvo. Kada im je s neba dolazila hrana, poželjeli su se vratiti običnoj hrani koju su jeli u ropstvu. Kada im je naređeno da uđu u Svetu zemlju, rekli su: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi ćemo ovdje sjediti.”
Kao da je svaki korak prema slobodi u njima budio čežnju za starim lancima.
I možda je upravo tu jedna od najvećih životnih lekcija.
Nije teško izaći iz ropstva tijelom.
Mnogo je teže izaći iz ropstva dušom.
Nije teško napustiti faraona.
Teško je iz srca izbaciti faraona kojeg smo godinama nosili u sebi.
Zato je Musaova misija bila mnogo veća od pukog preseljenja naroda iz Egipta u Palestinu. On je pokušavao ljude prenijeti iz svijeta straha u svijet vjerovanja u Allaha. Iz mentaliteta roba u mentalitet vjernika. A to je putovanje teže od prelaska preko mora.
Čovjek često misli da su najveća iskušenja u životu otvoreni neprijatelji. Međutim, mnogo su teža razočarenja koja dolaze od onih kojima si želio dobro. Teže je podnijeti nerazumijevanje nego napad. Teže je nositi nezahvalnost nego otvoreno neprijateljstvo.
Upravo zato priča o Musau nije samo priča o čudu razdvajanja mora.
To je priča o čudu strpljenja.
Koliko je samo puta mogao odustati?
Koliko je puta mogao reći: “Dosta je.”
Koliko je puta imao razlog da digne ruke od svega?
Ali nije.
Svaki put kada bi oni srušili ono što je gradio, on bi počinjao iznova. Svaki put kada bi ga razočarali, nastavljao je da ih vodi. Svaki put kada bi zatvorili vrata nade, on je otvarao nova.
I možda je upravo zbog toga naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često spominjao Musaa.
Kada je i sam bio povrijeđen riječima ljudi, prisjećao se njega i govorio:
“Allah se smilovao Musau. Bio je uznemiravan i više od ovoga, pa je strpljivo podnosio.”
To je lekcija za sve koji nose bilo kakvu odgovornost: roditelje, učitelje, odgajatelje, daije, vođe i sve one koji pokušavaju popravljati ljude.
Najveća je hrabrost nastaviti nakon razočarenja.
Najveća snaga je sačuvati plemenitost srca nakon što te ljudi povrijede.
Musa, alejhis-selam, nije ostao upamćen samo po štapu koji je razdvojio more.
Ostao je upamćen po srcu koje nije slomilo ni ono što je često teže od mora i faraona zajedno: ljudska tvrdoglavost, nezahvalnost i stalno razočarenje.
More je prešao jednom.
Ali ljude je morao prelaziti svaki dan.
I možda je upravo u tome najveće čudo njegove priče.
akos.ba



