Muharrem Zejnullahu, predsjednik Zajednice Albanca u BiH: Biti “ostali” je uvreda za sve pripadnike manjina

Danas se procjenjuje da u BiH živi između deset i 12 hiljada Albanaca, ali ovaj broj je nekoliko decenija ranije bio značajno veći.

Predsjednik Zajednice Albanaca u BiH i bivši ambasador BiH u Tirani, trenutno savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova, Muharrem Zejnullahu kaže kako “nažalost, danas Zajednica Albanaca ne uživa podršku države, jer država ne finansira manjinske zajednice. Ustav i Izborni zakon BiH ne dozvoljavaju manjinskim zajedinicama da se kandidiraju na izborima kao svi ostali.“

SARAJEVO (AA) – Alma Đeković – 

Albanci su jedna od najbrojnijih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Iako se već stoljećima albanske generacije rađaju, žive i umiru u BiH, državi u kojoj se kao i ostale manjinske zajednice svrstavaju u ustavnu kategoriju „ostali”, za njih je ova odredba, koja im uskraćuje pravo da budu birani u pojedine institucije vlasti, “uvreda”.  

Albanci u BiH organizirani kroz kantonalna udruženja, udruženi su u Zajednicu Albanaca u BiH koja djeluje kao Klub “Bajram Curri”. Preko ovog kluba, oni obilježavaju historijski značajne praznike, čuvaju rukopise na maternjem jeziku i ostale uspomene iz svoje domovine.

O njima kao i ostalim manjinskinskim zajednicama se malo piše i govori. Oni su uspješno integrisani u bh. društvo, a većina ih je sačuvala nacionalni identitet. Vode privatne biznise, poznati su doktori, epidemiolozi, umjetnici, vlasnici privatnih univerziteta, diplomate, vojnici i dr.

Danas se procjenjuje da u BiH živi između deset i 12 hiljada Albanaca, ali ovaj broj je nekoliko decenija ranije bio značajno veći.

– Postojala je i OŠ na albanskom jeziku –

O tome da su Albanci sa svih podneblja Balkana doselili u BiH prije nekoliko stotina godina govore i toponimi u Butmiru, u Arnautovićima, na Majevici i drugim mjestima, kako u Sarajevu tako i širom BiH.

Predsjednik Zajednice Albanaca u BiH i bivši ambasador BiH u Tirani, trenutno savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova, Muharrem Zejnullahu, u razgovoru za Anadolu Agency (AA) navodi da je ovaj broj nakon Drugog svjetskog rata bio nekoliko desetina hiljada veći.

“Prema popisu iz 1971. godine samo je u Sarajevu živjelo preko 18.000 izjašnjenih Albanaca, dok je na nivou Bosne i Hercegovine taj broj bio i nekoliko desetina hiljada veći”, kazao je Zejnullahu.

Da je najviše Albanaca tradicionalno živjelo u Sarajevu govori i činjenica da je od 1970.-1981. godine u sarajevskom naselju Grbavica, postojala i škola za osnovno obrazovanje na albanskom jeziku, škola „Bane Šurbat“.

“Nastavnici su bili sa Kosova, za literaturu koristila su se kosovksa izdanja, a i nastava se odvijala po kosovoskom planu i programu iz tog vremena za osnovno obrazovanje. To je trajalo do 1981. godine, kada se škola i zatvorila“, kazao je Zejnullahu.

Dodaje da se iste godine zatvorio i Klub Albanaca „Bajram Curri“, osnovan 1969. godine, a koji je svoje postojanje obnovio 1990. da bi kao takav funkcionisao do danas. 

– “Biti ‘ostali’ je uvreda za sve pripadnike manjina” –

Klub “Bajram Curri“ je nekoliko godina organizovao dodatnu nastavu za učenike albanske nacionalnosti, i to zahvaljujući sarajevskoj opštini Stari Grad, koja je, kako ističe Zejnullahu, bila jedina koja je pružala finansijsku potporu, ali redukovanjem budžeta, prestala je i skromna pomoć ove opštine.

“Nažalost, danas Zajednica Albanaca ne uživa podršku države, jer država ne finansira manjinske zajednice. Ustav i Izborni zakon BiH ne dozvoljavaju manjinskim zajedinicama da se kandidiraju na izborima kao svi ostali“, kazao je Zejnullahu.

Ovu ustavnu odredbu Zejnullahu naziva “teškom uvredom“.

“To je teška uvreda. Nijedna manjinska zajednica na svijetu se ne izjašnjava kao ‘ostali’. Šta to uopšte znači?“, kazao je Zejnullahu, ističući da ni šest godina od donošenja presude od strane Evropskog suda za ljudska prava, u slučaju Sejdić-Finci protiv BiH, bh. vlast i međunarodna zajednica nisu ništa učinili kako bi ta odluka bila sprovedena.

“Govore da nisu zapostavili pitanje nacionalnih manjina i njihovo pravo da se kandidiraju, budu birani, izabrani… To je flagrantno kršenje dostojanstva, ne samo od strane bh. institucija nego i onih koji danas zahtijevaju da ova primijeni osnovna načela o ljudskim pravima i slobodama“, kazao je Zejnullahu za AA. 

Ipak, problem koji ovu manjinsku zajednicu u BiH najviše dotiče je postojeći restriktivni vizni režim između BiH i Kosova, koji je dodatno otežan od juna prošle godine, kada je zatvorena Ambasada Albanije u Sarajevu.

–  Zamrznuti odnosi sa Kosovom –

Albanci u BiH se osjećaju diskriminiranim, jer je BiH, uz Srbiju, jedina država u regiji koja nije priznala nezavisnost Kosova, ali čiji su odnosi sa Kosovom na nižem nivou nego odnosi Srbije i Kosova. BiH je, naime, još uvijek daleko od sporazuma o slobodi kretanja i priznavanja dokumenata koji postoji između Srbije i Kosova.

Zahvaljujući Briselskom sporazumu, Kosovo napreduje i u odnosima sa Srbijom. Međutim, sa Bosnom i Hercegovinom politički odnosi su, kako navodi Zejnullahu, “zamrznuti“.

“Odnosi između između Bosne i Hercegovine i Kosova su potpuno zamrznuti. Ne pregovara se ni na kojem nivou”, kazao je Zejnullahu, istakavši da je vizni režim koji su obje države uvele jedna drugoj, između ostalog, narušio i ekonomske odnose te otežao slobodu kretanja kako za jedne tako i za građane druge zemlje.

“Proces dobijanja vize za Kosovare komplikovaniji je nego ikada”, kazao je predsjednik Zajednice Albanaca u BiH, izrazivši nadu će ovo pitanje biti ozbiljnije razmatrano u skorijoj budućnosti. 

Inače, tržište Kosova je jedno od rijetkih gdje je BiH bilježila suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni.

Akos.ba