Muderrisova hutba: Naš ponos i dostojanstvo

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Naš ponos i dostojanstvo.

Na zadatu temu govorimo u danima u kojima muslimani bezrazložno poginju svoje glave pred onima koji prelaze svaku mjeru i uništavaju jednu po jednu muslimansku zemlju, a muslimanske žrtve više niko i ne bilježi, niti pominje.

Allah, azze ve dželle, nam u 139. ajetu Sure Alu Imran zabranjuje da gubimo odlučnost i da se žalostimo:

وَلاَ تَهِنُوا وَلاَ تَحْزَنُوا وَأَنْتُمُ الْأَعْلَوْنَ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ   

I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici!

U citiranom ajetu Allah, azze ve dželle, obećava, a On ispunjava Svoja obećanja da će mu’mini uistinu pobijediti na ovom i budućem svijetu.

Allahu, dželle še’nuhu, pripada sva veličina, kao što stoji u prvom dijelu 10. ajeta Sure Fatir:

مَنْ كَانَ يُرِيدُ الْعِزَّةَ فَلِلَّهِ الْعِزَّةُ جَمِيعًا… 

Ako neko želi veličinu, pa u Allaha je sva veličina…

Islam odbija slabost i poniženje svojih pripadnika i u isto vrijeme traži od njih izgradnju dostojanstva i samopoštovanja.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u drugom dijelu 8. ajeta Sure El-Munafikun:

…وَلِلهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَا يَعْلَمُونَ    

…A snaga je samo u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.

Dobronamjeran insan se pita kuda vodi ova otvorena borba protiv muslimana, čemu toliki strahovi i mržnje i zašto se ulažu tolika materijalna dobra da bi od Allahova, subhanehu ve te’ala, puta odvraćali? Odgovare na ova pitanja nalazimo u 36. ajetu Sure El-Enfal:

 إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ لِيَصُدُّوا عَنْ سَبِيلِ اللّهِ فَسَيُنْفِقُونَهَا ثُمَّ تَكُونُ عَلَيْهِمْ حَسْرَةً ثُمَّ يُغْلَبُونَ   

Uistinu kafiri troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će, zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti…

Koliko neprijatelji islama ulažu u odvraćanju od Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere i koliko se trude da utrnu Njegovo svjetlo!? Koliko je samo elektronskih i printanih medija u jednom safu, protiv islama i muslimana? Koliko je dušmana bilo i koliko ih ima u borbi protiv nas Bošnjaka, a neki od nas se uprkos tome još uvijek imamo potrebe dodvoravati, izvinjavati i pravdati!

Neću da mojom Domovinom Bosnom i Hercegovinom mi Bošnjaci hodamo pogetih glava i neću da se dušmanima izvinjavamo i slušamo njihove isprazne priče o multikulturi i toleranciji, dok nas kontinuirano ubijaju i uništavaju, a mi Bošnjaci stoljećima živimo u miru i toleranciji i to nas opet nije amnestiralo od stravičnih genocida i zločina koje su dušmani činili nad nama. Nakon ubistva i spaljivanja bratunačkih dječaka, braće Hajrudina i Nurdina Omić, koji su kada su ubijeni rukama srpskih zločinaca imali samo devet i jedanaest godina, a prije dvije godine su im u jednom tabutu ukopane u kabur samo tri kosti, nema nam pravo niko govoriti o civlizaciji i moralu. Ko od hrvatskih počinioca monstruoznog ubistva sedmomjesečnog dječaka šehida Harisa Pilava, iz sela Lapsunj, Prozor ima pravo da kaže bilo šta i da govori o moralu?

Neću da slušam i čitam laži korumpiranih medija i političara! Neću da pratim oslobađajuće presude zločincima i kriminalcima od strane takozvanih sudija! I neću da se osjećam u svojoj Domovini kao manjina i bez prava glasa!

Hoću da kada se moje vođe  pojave svi drugi zašute, a kada nešto kažu, da se toga i drže! Hoću da me predstavljaju oni koji se boje Allaha, jer sam tada siguran da će i kada su uslovno rečeno „sami“ štititi moje interese i interese moga naroda! Hoću da prednost u zapošljavanju imaju oni kod kojih u kući niko ne radi, a da se ne zapošljava po rodbinskim i tazbinskim linijama! Hoću da me u diplomatiji predstavljaju oni koji imaju poštovanje prema mome izmasakriranom narodu! Hoću da vlasnici firmi ne zloupotrebljavaju socijalnu krizu i radnicima umjesto plata daju sadaku! Hoću da moja braća iz islamskog svijeta ulažu novac u moju Domovinu i da dobit pošteno dijele sa radnicima, a ne da ekstra profit nose izvan moje Domovine, a radnicima daju mrvice! Hoću da su nam čiste avlije, ulice i naselja! Hoću da Bošnjaci ne premeću po kontejnerima u potrazi za koricom hljeba! Hoću da uzor Bošnjakinjama budu njihove čestite majke i nene! Hoću da naša djeca budu prvaci na svjetskim takmičenjima i da prednjače u svakom hajru! Hoću da u mojoj Domovini nema nemorala i golotinje! Hoću da moj džemat bude bez birtija, sportskih kladionica, trgovačkih radnji sa alkoholom i hoću da se volimo i pomažemo kao istinska braća! Hoću da se mojom Domovinom korača skrušeno i sa velikim poštovanjem, posebno zbog onih koji su je krajem prošloga stoljeća natopili svojom krvlju braneći civilizacijske vrijednosti kada nam je tako-zvani civilizacijski svijet vezao ruke i prepustio nas dželatima!

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim:

عَنْ ثَوْبَانَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ اللَّهَ زَوَى لِي الْأَرْضَ فَرَأَيْتُ مَشَارِقَهَا وَمَغَارِبَهَا وَإِنَّ أُمَّتِي سَيَبْلُغُ مُلْكُهَا مَا زُوِيَ لِي مِنْهَا وَأُعْطِيتُ الْكَنْزَيْنِ الْأَحْمَرَ وَالْأَبْيَضَ وَإِنِّي سَأَلْتُ رَبِّي لِأُمَّتِي أَنْ لَا يُهْلِكَهَا بِسَنَةٍ عَامَّةٍ وَأَنْ لَا يُسَلِّطَ عَلَيْهِمْ عَدُوًّا مِنْ سِوَى أَنْفُسِهِمْ فَيَسْتَبِيحَ بَيْضَتَهُمْ وَإِنَّ رَبِّي قَالَ يَا مُحَمَّدُ إِنِّي إِذَا قَضَيْتُ قَضَاءً فَإِنَّهُ لَا يُرَدُّ وَإِنِّي أَعْطَيْتُكَ لِأُمَّتِكَ أَنْ لَا أُهْلِكَهُمْ بِسَنَةٍ عَامَّةٍ وَأَنْ لَا أُسَلِّطَ عَلَيْهِمْ عَدُوًّا مِنْ سِوَى أَنْفُسِهِمْ يَسْتَبِيحُ بَيْضَتَهُمْ وَلَوْ اجْتَمَعَ عَلَيْهِمْ مَنْ بِأَقْطَارِهَا أَوْ قَالَ مَنْ بَيْنَ أَقْطَارِهَا حَتَّى يَكُونَ بَعْضُهُمْ يُهْلِكُ بَعْضًا وَيَسْبِي بَعْضُهُمْ بَعْضًا“ (مسلم)

Prenosi Sevban, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah mi je sastavio Zemlju, pa sam vidio njen Istok i Zapad i moj ummet će doći dotle, dokle sam vidio. Date su mi dvije riznice: bijela i crvena. Molio sam svoga Gospodara da ne uništi moj ummet glađu i da moj ummet ne uništi sa neprijateljem koji će ih poniziti. Gospodar mi je rekao: „O Muhammede, Ja sam dao odredbu i ona se ne može promijeniti. Odredio sam da tvoj ummet neće biti uništen glađu i da ga neću uništiti sa neprijateljem, pa makar se oni udružili sa raznih strana svijeta, sve dok jedni druge ne budu uništavali i zlo činili.“ (Muslim)

Obećanje Gospodara svjetova je istinito i ono se nikada ne može dovesti u pitanje.

Muslimani su dužni da u svakoj životnoj situaciji čuvaju svoje dostojanstvo, da ne dovode u pitanje svoj ponos i da ne dozvole sebi i drugim muslimanima i najmanje poniženje.

Zato, uzdignimo naše glave, budimo časni, ponosni i moralni i stalno se trudimo da pružimo maksimum svoga napora na putu uzdizanja Allahove, subhanehu ve te’ala, Riječi i čuvajmo našu i čast drugih mu’mina, ali i čast svih ljudi!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama! Da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi, Kašmiru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti! Da se smiluje našim roditeljima i dobrim precima, koji su na nas prenije svjetlo Dina! Da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Piše: Nezim Halilović Muderrris

Akos.ba