Muderisova hutba: Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, koji inša-Allah pada sutra i veoma je bitno da tim povodom govorimo o ovom važnom datumu.

Podsjećam sebe i vas na 55. ajet Sure En-Nur:

“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zasigurno vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni robovati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.”

Zemlja braćo i sestre i sve na njoj pripadaju samo Allahu, dželle še’nuhu, a mi smo Njegovom voljom na njoj Njegovi namjesnici i njeni privremeni korisnici. Kroz historiju su se vodili mnogobrojni ratovi u cilju osvajanja novih teritorija i uspostavljana su mnoga cartstava, a onda su ista slabila i propadala zajedno sa cijelim narodima.

I našom Bosnom i Hercegovinom koja spada u red najstarijih evropskih zemalja su marširale razne vojske i na njenom terotoriju su se dešavali stravični zločini i njene granice su prekrajane, tj. sužavan nam je životni prostor. Zato je važno da poznajemo našu historiju, te da razvijamo državotvornu i patriotsku svijest.

Braćo i sestre, zapamtimo da je pod vođstvom Srpske demokratske stranke, na Palama 24. oktobra 1991. godine formirana tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, čije ime je u avgustu 1992. godine promijenjeno u Republika Srpska. U Grudama je 18. novembra 1991. proglašena tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. U tako rovitoj situaciji i želji Srba i Hrvata da zaokruže svoje teritorije unutar Republike Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su mogli da biraju između ropstva ili časne odbrane svoje Domovine, koja je uslijedila odmah nakon referenduma.

Odluka o održavanju referenduma o nezavisnosti, usvojena je na Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, 25. januara 1992. godine. Prije glasanja predstavnici srpskog naroda, na prijedlog predsjednika SDS-a, sada haškog optuženika Radovana Karadžića, napustili su skupštinsko zasjedanje.

Karadžić je na pomenutoj Skupštini zaurlikao: „Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu, ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete dovesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod, možda, u nestanak.”

Na ovu prijetnju, reagirao je Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, riječima: “Njegov (Karadžićev, moja opaska) način izlaganja, njegove poruke možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda više i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji… Njegov način izlaganja, njegove poruke možda najbolje objašnjavaju zašto i drugi neće da ostanu u toj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana… jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta. Takvi načini kako to Karadžić radi.”

Braćo i sestre, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Republici Bosni i Hercegovini je održan referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Referendumsko pitanje je glasilo: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” Na referendum je izašlo 64,31 % birača s pravom glasa, a za suverenost Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99,44 %. Mnogi bosansko-hercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog.

Republika Bosna i Hercegovina je dakle, izglasala svoju nezavisnost 29. februara i 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosansko-hercegovačkim gradovima u kojima počinje prava agresija.

Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije Ujedinjenih naroda. Nažalost, agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je već tada bila u punom jeku, a ista je odnijela ogromne ljudske živote i uzrokovala velika materijalna razaranja.

Uspješnim otporom Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, Bosna i Hercegovina je očuvala svoj državno-pravni i historijski kontinuitet. U američkom gradu Dejtonu 21. novembra 1995. godine potpisan je mirovni sporazum, čime je okončana oružana agresija na Bosnu i Hercegovinu. Konačni sporazum potpisan je u Parizu 14. decembra 1995. godine, a Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država.

Prema Dejtonskom sporazumu Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu. Ustav je donesen na temeljima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Po tom Ustavu Bosna i Hercegovina je priznata kao nezavisna, suverena država sa punim pravnim subjektivitetom temeljena na vrijednostima mira i pomirenja spremna za euro-atlantske integracije.

Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu je 28. februara 1995. godine donijela odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

U Federaciji Bosne i Hercegovine svaki godine se obilježava 1. mart, Dan nezavisnosti, a on je jedan od najznačajnijih datuma u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, dok se u Republici Srpskoj ovaj datum doživljava kao “generator ratnih sukoba i početak rata”. Predsjednik Manjeg bh entiteta kaže: „Nikada ovaj crni istorijski datum neće biti obilježen u Republici Srpskoj”. I ostali srpski zvaničnici tvrde da “taj datum doživljavaju kao dan kada je donesena nelegitimna odluka bošnjačkog i hrvatskog naroda protiv interesa Srba.”

Braćo i sestre, najbolji dokaz da će Države Bosne i Hercegovine inša-Allah biti i da će ona ne samo preživjeti, već da će inša-Allah postati funkcionalnom i naprednom Zemljom je i taj da ovu Zemlju stoljećima uništavaju, svojataju, dijele, pljačkaju, prodaju, predaju i poklanjaju, a ona i dalje opstoji i preživljava, što je kader Allaha, subhanehu ve te’ala, Koji upravlja Kosmosom i Koji će nadamo se dati da naši potomci budu svjesniji i savjesniji od nas i Koji će Svojom Svemoći naše neprijatelje ostaviti bez pomena, a oni drugo i zaslužuju!

Braćo i sestre, neka podsjećanje na Dan nezavisnosti bude još jedna lekcija iz naše moderne historije i budimo odlučni da sačuvamo cjelovitost naše Države!

Gospodaru, pomozi nam da ovdje u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini sačuvamo svjetlo islama, pomozi svim ugroženim i obespravljenim ljudima, a posebno našoj braći u Palestini i Siriji, sačuvaj nas iskušenja, koja ne možemo podnijeti, oprosti našim roditeljima i dobrim precima i sastavi nas u Džennetu, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, oprosti nam grijehe, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Akos.bA