Iz pera H. Đoze: Muhammed, a.s., kao prosvjetitelj i borac za humanije međuljudske odnose

Redakcija portala Akos.bA će u narednom periodu objavljivati birane tekstove iz izuzetno vrijedne kolekcije probranih tekstova objavljenih u IIN Preporod u periodu između 1970. i 2000. godine.

Međuljudski odnosi su najuređeniji i najvažniji način ljudskog ispoljavanja. To je njegova najvjernija slika i ogledalo koje ne vara. Od međuljudskih odnosa u jednoj zajednici u najvećoj mjeri zavisi sreća i napredak te zajednice.

I

Kur’anska misao koju je Muhammed, a.s., propovijedao, primjenjivao i na njenim osnovama utemeljivao prvu islamsku zajednicu, predstavlja sintezu i rezultat kontinuiranog procesa objave. Islamom je završen period objave. U procesu daljeg razvoja ljudske misli, koji je Kur’an otvorio, čovjek dobija posebno mjesto. On na osnovu izričitog slova Kur’ana postaje gospodar čitavog pojavnog svijeta. Dobija puna ovlaštenja da u okvirima općih kur’anskih uputa, pomoću razuma i nauke, koji su, opet, potpuno suvereni u osvajanju i otkrivanju prirode, upravlja svijetom i koristi ga za dobro društva. U tom upravljanju i korišćenju svi su ljudi jednaki i ravnopravni, jer čine jedinstvenu ljudsku zajednicu. Rad, znanje, doprinos zajednici i odnos prema drugima je jedino mjerilo njihove vrijednosti. Prema tome mjerilu ocjenjuje se sva druga njihova opredjeljenja i pripadnosti, bilo koje vrste. Prema tome mjerilu mjeri se i samo vjerovanje u Boga. Ukoliko ne doprinosi ovakvom ponašanju ljudi postaje prazno i lažno. To važi i za sva druga opredjeljenja.

Prilikom ovogodišnje proslave rođendana Muhammeda, a.s., evocirajući uspomene na njegov život, djelo i misao, čini nam se da je najvažnije ovom prilikom posebno podvući značaj gornjeg principa i njegovo ponovno oživljavanje u našim srcima i dušama, tim prije što je taj princip, ta misao o čovjeku, njegovom položaju, ulozi, ponašanju i odnosu vrlo aktuelna i danas, kao što će to biti uvijek.

Mi bismo iz kompleksa pitanja o čovjeku izdvojili ovog puta samo neka koja su izrazito prisutna i u našoj društvenoj stvarnosti koja se uziđuju u tu stvarnost i predstavljaju jedan od njenih bitnih elemenata.

II

Neosporno je da postavljanje čovjeka prema čovjeku, njegovo otvaranje prema drugim ljudima vanredno značajno mjesto u formiranju zdrave, pozitivne i konstruktivne ljudske ličnosti. Međuljudski odnosi su najuređeniji i najvažniji način ljudskog ispoljavanja. To je njegova najvjernija slika i ogledalo koje ne vara. Od međuljudskih odnosa u jednoj zajednici u najvećoj mjeri zavisi sreća i napredak te zajednice. Tehnički napredak i materijalna sredstva nisu uvijek jedini uvjeti ljudske sreće i blagostanja. Ni u kojem slučaju ne znači, ako čovjek ima suviše materijalnih dobara da će višak dati drugome, kojem su potrebna. Imati i znati ne znači samo po sebi voljeti drugoga i željeti mu pomoći. Događalo se i još uvijek se događa, da se materijalna i tehnička prednost i preimućstvo upotrebljavaju kao sredstvo, ne za pomoć drugima, nego obratno, za njihovu eksploataciju i porobljavanje. Upravo ovih dana naša štampa posvećuje posebnu pažnju problemu gladi u svijetu. Glad, kako se navodi u napisima štampe, ozbiljno ugrožava život velikog broja ljudi. Statističari tvrde da više od 600 miliona ljudi gladuje, a 25 miliona stanovnika naše planete umire godišnje zbog nestašice hrane. Svako drugo rođeno dijete u svijetu, do druge godine života, osuđeno je na smrt.

U čemu je problem; da li u nemogućnosti zemlje da prehrani postojeći broj stanovnika, kao što tvrdi engleski ekonomist Maltus (1766.1834.), jer se težnja množenja stanovništva kreće u geometrijskoj, a proizvodnja životnih namirnica u artimetričkoj progresiji, ili u nečem drugom?

Sigurno je da je jedan od uzroka gladi, svakako, veliki jaz između bogatih i siromašnih, odnosno nejednaka i nepravedna raspodjela dobara. Dok na jednoj strani vlada strahovita pošast gladi, dotle na drugoj strani imamo pravo rasipništvo, prezasićenosti i iživljavanje u nepojmljivoj razuzdanosti i bijesu. U industrijski razvijenom svijetu čitavo bogatstvo troši se na luksuz. Samo na alkohol zapadne zemlje troše dva puta više novca, nego što iznosi godišnji nacionalni dohodak u mnogim zemljama u razvoju Afrike i Azije.

Ne poričući presudnu ulogu društveno-ekonomskih i političkih mjera u borbi protiv nejednakosti i nepravedne raspodjele dobara, moramo ipak priznati da one nisu svemoćne. Ima nešto što djeluje mimo mjera. Ima nešto što vrlo često onemogućava efikasno djelovanje mjera. Čovjek je taj koji primjenjuje mjere. Ako u duši i srcu ne nosi Ijubav prema drugom, ako sit legne i mirno spava, a u komšiluku ima gladnih, neće se ustezati da svaku mjeru zloupotrijebi. Otuda je Muhammed, a.s., pridavao punu pažnju čovjeku i njegovom postavljanju i odnosima prema drugom.

Mislimo da ćemo se najbolje odužiti Muhammedu, a.s., da ćemo na najbolji način oživiti uspomenu na njega, ako pojačamo rad na humaniziranju međuljudskih odnosa, na produbljivanju bratstva i jedinstva, kao osnovnog fundamenta na kojem počiva naša društvena zajednica.

III

Pored moralno-etičke komponente koja se ugrađuje u ljudsko biće, a koja je kao što smo istakli, vrlo važna u određivanju međuljudskih odnosa, Muhammed, a.s., isto tako je poklanjao veliku brigu obrazovanju kao drugoj značajnoj komponenti. On je dobro ocjenjivao da nije dovoljno samo htjeti dijeliti i pomagati. Šta ima od toga što jedan asketa u nekoj ćeliji živi od milostinje i želi svakome dobro. Treba pored toga još umjeti proizvoditi materijalna dobra, da bi ih čovjek imao u posjedu, jer ih tek tada može i drugome ponuditi i dati kao pomoć.

Sasvim je razumljivo što Kur’an pridaje poseban značaj obrazovanju, znanju i nauci. Skoro je suvišno isticati da je prvi imperativ, prva Božija riječ, koja je objavljena Muhammedu, a.s., bila “uči”,  jer, kako stoji u drugom ajetu, “nisu jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju”. Uči, ako želiš koristiti blagodati prirode. Čovjeku su stavljene na raspolaganje sve blagodati i sva dobra koja priroda krije u sebi, upravo zbog toga što posjeduje sposobnost da pomoću razuma i nauke otkriva i osvaja te blagodati.

Iako je Kur’an prije četrnaest vjekova navijestio rat nepismenosti, među muslimanima, nažalost, ima još uvijek veliki broj nepismenih. I u našoj Republici, koja poduzima sve kako bi pružila mogućnost školovanja svim građanima, postoji visok procenat nepismenih. U toku je realizacija zamašnog programa podizanja 1000 škola koje će pokriti sva područja u našoj Republici i obuhvatiti svu djecu doraslu za školovanje.

Prilikom ovogodišnjih svečanosti Mevluda moramo se sjetiti ove društvene akcije koja predstavlja svetu obavezu svakog građanina, a za pripadnike Islamske zajednice ujedno i prvu Božiju zapovijed. Uključivanje u ovu akciju u borbi za školovanje i obrazovanje naših sinova i kćeri svakako će biti jedan od najboljih vidova oživljavanja uspomene na Muhammeda, a.s., njegovo djelo i nauku. Muhamed, a.s., govorio je da nauka predstavlja najveće bogastvo i najveću vrijednost koju roditelj može ostaviti svojim potomcima. Neznanje je najveća sramota i najteži grijeh.

Obogatimo ovogodišnje mevludske svečanosti angažiranjem u borbu protiv nepismenosti i za bolje humanije međuljudske odnose, za bratstvo i jedinstvo naših naroda!

April 1974. godine