Moralni status životinja u islamu
Historija ljudske zajednice obiluje različitošću uspostavljanja odnosa između ljudi, životinja, biljaka, te uopšteno, živog i neživog, vidljivog i nevidljivog, pojmljivog i nepojmljivog. Obzirom na šarolikost stavova i promišljanja o odnosu između ljudi i životinja u različitim dobima, regijama i kulturama, ovaj tekst predstavlja tek jedan segment ovog spektra, kako bih prikazala suštinu islamskog stanovišta o moralnom statusu životinja prikazanog u Kur’anu i Sunnetu. Naša savršena vjera, nije ostavila niti jedno pitanje koje bi čovjeku moglo pasti na um bez konkretnog odgovora. U Kur’anu kao uputstvu Savršenog i Sveznajućeg prema kojem trebamo uskladiti naš život, ponašanje, postupke i odnose prema nama sličnim ili drugačijim od nas, nalaze se detaljne smjernice za zdrav i sretan život. Uzvišeni Allah kaže:”Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim.” (Al-An’am – Stoka, 38.)
Razlaganje i razmatranje pojma moralni status je mnogo složenije nego što se čini na prvi pogled. Kada razmatramo pitanja vezana uz moralna prosuđivanja obično ta prosuđivanja uključuju druge, odnosno, živa bića jer se pitanja moralnih prosuđivanja ponajprije njih tiču. Danas se smatra da imati moralni status znači biti entitet prema kojem drugi (živa bića) imaju ili mogu imati moralne obaveze. Kada nekom entitetu pridodamo moralni status, to nas obavezuje da se prema njemu ne možemo odnositi kako nam drago. Ukratko rečeno, nosimo odgovornost za svijet u kojem živimo i bića koja na njemu susrećemo i upravo je samilost jedna od osobina na čiju nam važnost naš Gospodar često ukazuje “Oni koji su milostivi, njima će se Milostivi smilovati! Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji, smilovat će vam se onaj koji je na nebesima!” (Ebu Davud, 4941.)
Prenosi Ebu-Hurejre r.a., da je Poslanik, s.a.w.s. rekao: “Idući putem neki čovjek jako je ožednio, pa kad nađe bunar, siđe u njega i napi se vode, a zatim izađe. Kad odjedanput pas, od žeđi isplazio jezik i jede vlažno tlo. ‘Ovog psa je snašla jaka žeđ kao što je i mene bila snašla’, reče taj čovjek, te siđe u bunar i napuni svoju cipelu vodom, a zatim je stavi u svoja usta da bi se popeo, te napoji psa. Uzvišeni Allah mu se zahvali i oprosti grijehe. “Rekoše ashabi: “Allahov Poslaniče, zar u činjenju dobročinstva prema životinjama imamo nagradu?” a on odgovori: ‘Imate nagradu za sve što je živo.'” (Buharija 6009. i Muslim 2244.)
Svijet u kojem živimo naš Gospodar nam je povjerio uz imperativ: “Ne remetite red na Zemlji!” Abdullah ibn Omer r.a. je jednom prošao pored ljudi koji su sebi kao metu postavili kokoš (u drugom rivajetu pticu), pa su je gađali strijelama. Vidjevši Ibn Omera r.a., ova skupina se razišla, a on je upitao:” Ko je ovo učinio? Uistinu je Allahov poslanik s.a.w.s. prokleo onoga ko ovo čini.”, nakon čega je prišao toj ptici i oslobodio je. U drugom rivajetu stoji da je rekao: “Zaista je Allahov poslanik s.a.w.s. prokleo onoga ko za cilj uzima ono što ima dušu.” (Buharija 5514. i 5515, Muslim, 1957. i 1958.)
Mi kao pojedinci i kao društvo imamo izbor: hoćemo li prema bićima s kojima dijelimo ovu planetu pokazivati okrutnost i bešćutnost ili ćemo pokazivati saosjećanje, poštovanje te osjećaj za pravdu prema svakom Allahovom stvorenju? Kao razumne osobe, mi imamo slobodu takvog izbora. Ta sloboda podrazumijeva i moralnu obavezu odgovornih odluka. Životinje nemaju takvog izbora.
Vani su jako visoke temperature. Pomozimo slabijima od nas, napojimo ih, jer možda će baš ta kap vode biti presudna na vagi naših dobrih djela. Učinimo to u ime Allaha sječajući se obećanja našeg Gospodara:”Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.” (Az-Zizal – Zemljotres, 6-8.)
Piše: Alma Kazić
Akos.ba
