Mom rahmetli babi

O oče moj,
ja ispod tvoje sedžde izađoh,
i bijah okupan pa umotan u tvoju serdžadu.
Udahnu mi ezan, da se o tebe oprijem
i nad zemljom uspravim.

O oče moj,
mati me prisloni uz prsa,
a ti uz duvar, da ne zgriješim
i ne zatrtam u tami.

Poput Nuha me zovnu,
i ukori, i ne dade da nas val razdvoji.
K’o Jakub si me stoput’ odbolov’o
i košulje moje prebir’o.

A onda ja tebe prema Kibli okrenuh,
pa se kaharan i rovit od tvoje desnice rastah.
K’o u pelene te povih,
da ti iz grudi rastu runolist i trava.

Umalo da me žalost svlada,
i grudi zôrom napune,
al’ uznadoh da me još nijedna tvoja dova
zaobišla nije.

I nađoh babo da dunjaluk čitav,
ni korice mushafa tvoga ne vrijedi.
I ničim ushićen, poput tvog ajetskog uzdaha
ja ni danas ne ostah.

autor: Ismet Bećar

Akos.bA