Modra rijeka, poetika tajne
Poetski jezik skreće pažnju proizvodeći značenja već na razini međusobnih odnosa označitelja, a da bi se poezija cijenila, mora se znati slušati. Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u Stocu. Zbog njegovog partizanskog djelovanja u Drugom svjetskom ratu, majku i sestru mu odvode u Jasenovac i tamo ih ubijaju. Mak se od ovoga nije oporavio, ali je ostao bošnjački dostojanstven, upravo „plemić“ što mu prezime i znači. U književnost je ušao još kao gimnazijalac, a radove počinje potpisivati pseudonimom Mak, koji će koristiti do kraja života. Radio je kao novinar, a proučavajući stećke i o njima pišući ostavio je neizbrisiv trag, a zasigurno ga možemo nazvati jednim od simbola Bosne. Dizdar je klasik bošnjačke i evropske književnosti, čije su stihove učile stotine školaraca, analizirali mnogi književnici, a izvodili istinski umjetnici, u širokom spektru neprocjenjivih djela, ostavio nam je svoju misaonu pjesmu, svoju Modru rijeku koja zasigurno najbolje prikazuje svu posebnost Bosne, i koju je potrebno znati slušati. Evropska je kritika imenovala Modru rijeku “evropskom pjesmom”, a ova pjesma simbolički označava Dizdarovo uvijek prisutno shvatanje etičkog smisla pjesničkoga čina. Dizdar je kroz stihove dočarao emociju unutar koje se prepliću ljubav, strah, nada, čežnja, ali isto tako i osjećaj odgovornosti i gordosti. Modra rijeka je zapravo poetika tajne, jer rijeka je simbol koji će svako od nas ponaosob doživjeti. Dizdar nam nije kazao šta je ono što čeka sa druge strane rijeke, a još od davnina tragamo za odgovorom gdje je ta modra rijeka i koliko smo joj blizu, aludirajući na smisao života. Pjesma je prožeta tajnovitošću, dubinom i nemogućnosti otkrića tajne života. Pronalazimo poruku da čovjek treba proći težak i mukotrpan put prožet trnjem, a glog, drača, žega i stega simboliziraju sve teškoće koje čovjek treba svladati na putu da bi došao do stupnja životne spoznaje, čovjek treba tragati, kročiti rijekom vremena da bi dosegao cilj. Modra rijeka predstavlja tok života, dok ga ljudi pokušavaju otkriti i spoznati šta se krije iza rijeke, gdje rijeka teče, odakle izvire i gdje je njen kraj. Život je vječito traganje, spoznavanje svega što nam donosi, to je tajna koju čovjek pokušava dostići. Valja nama preko rijeke.
„Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke“
Za Akos.ba: Rabija Arifović
