Mladi između spašavanja i nestanka džemata
Piše: Kemal Obad
Sa preko 1500 džemata u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica predstavlja značajnu duhovnu i infrastrukturnu povezanost muslimana svih dobi u organizaciji njihovog vjerskog života. Iako broj domaćinstava kao i broj džematlija nekada značajno variraju shodno urbanom ili ruralnom položaju, aktivni džemati najvažnija su karika sadašnjeg i budućeg života lokalne zajednice u kojoj se nalaze. Jedan od najvažnijih, vjerovatno i najupečatljivijih elemenat opstanka jednog džemata, jeste mladost koja ima stalno boravište u mjestu gdje takvi džemati egzistiraju. Mladi između 15 i 35 godina, važan su faktor u džematskom životu, ali i životu zajednice u kojoj žive. Njihovo prisustvo, život i osnivanje porodice u zajednici jednog džemata imaju višestruku ulogu u budućoj egzistenciji tog džemata, što de facto doprinosi jačanju Medžlisa kome džemat pripada, na koncu i ohrabrenje da će se život džemata moći nastaviti u budućem periodu.
Ali trend iseljavanja mladih, naročito u dobi između 20 i 30 godina, kad je u pitanju proces stalnog iseljenja iz države, već značajno se odražava na samu starosnu strukturu određenih džemata. Taj proces vidiljiv je od smanjenog broja upisanih učenika u mektebsku nastavu, pa sve do omladinskih aktivnosti određenog džemata.
Projekcije i stvarnost
Posljedni ovogodišnji UN-ov izvještaj o projekciji stanovništva u budućem periodu navodi pad populacije u Bosni i Hercegovini u odnosu na rast svjetske populacije. 2030. godine projicira se da će u BiH živjeti 103 000 stanovnika manje nego sada, tj 3,405 miliona stanovnika, a 2050. godine 3,058 miliona stanovnika. U narednoj deceniji generacije kasne srednje dobi u kojima je egzistirala višečlana porodica od po najmanje petero djece na našim prostorima, ulazit će postepeno u treću dobu, konsekventno tome ostvariti pravo na penziju. Istovremeno, generacije rođene od 2000. godine, odnosno generacije 21. stoljeća u BiH, u narednoj deceniji dolaze u važne godine kada će studirati, završavati visoko obrazovanje i početi svoju profesionalnu karijeru. To je i period kada počinje planiranje porodice, životna osamostaljenja i odluke oko mjesta boravka.
Podaci varijaju između 70 000 i 90 000 kao broju mladih su napustili u posljednih pet godina. U ovom broju su i djeca od 15 godina koja napuštaju BiH u procesu iseljenja roditelja najčešće u zemlje Evrope, kao rezultat zaposlenja. Ne treba zaboraviti i činjenicu da generacije djece koji su zbog agresije izbjegli van BiH i koji su dio naše dijaspore, sada već imaju svoje porodice i postaju roditelji. Njihova djeca rođena u zemljama u kojima su izbjegli odrastaju u svojoj matičnoj zemlji, a očuvanje sjećanja na porijeklo njihovih roditelja velikim dijelom ovisi i o našim bošnjačkim džematima u zemljama širom svijeta. I danas, cijele porodice sa svojom djecom napuštaju svoje gradske i seoske sredine, rezultirajući da džemati tih mjesta postaju manji za cijelu porodicu. Evidentno je da će postojati generacije potomaka naše današnje omladine koja pronalazi svoje mjesto u inostranstvu, koji će govoriti prvenstveno o egzistencijalnim ili ekonomskim razlozima iseljavanja njihovih predaka a ne političkim, kao što je to bio slučaj sa Bošnjacima koji su napuštali ove prostore u XIX ali i prvim godinama XX stoljeća.
Društvena pozicija džemata
Posljednih godina primjetna je ekspanzija gradnje novih džamija, kako u gradskim tako i u seoskim okruženjima. Primjetno je također da određene obnovljene džamije koje su srušene tokom agresije nisu uspjele u potpunosti oživjeti džemate u kojima se nalaze zbog slabog povratka Bošnjaka. Neke džamije aktivne su tokom određenih sezona. U nekim slučajevima, džamije u određenim džematima nakon svečanog otvorenja i masovne posjete isti dan, više nikad ne popune svoje prostore za saffove u potpunosti. Da li izgradnja nove džamije predstavlja pobjedu nataliteta nad mortalitetom, živosti nad opustjelošću, egzistencije nad nestankom? Odgovor treba potražiti u shvatanju društvene pozicije džemata, a trenutno shvatanje društvenog pozicioniranja džemata kao zajednice muslimana, na određen udaljava se od kur’anske i poslaničke perspektive da pametno i mudro djelovanje i rad donosi produktivan ishod.
Pogrešno shvatanja uloge džemata moglo bi nas dovesti da u narednim decenijama širom domovine mnoge novootvorene džamije ne postanu historijski spomenici koji će svjedočiti o tragu vremena s početka XXI stoljeća. Svako naseljeno mjesto, bez obzira na geografsku veličinu ili obim naseljenosti, živi od aktivnosti svojih mještana. Ali nedostatak mještana značilo bi nedostatak aktivnosti, a to znači i postepeno gubljenje živosti tog mjesta. Imamo tendeciju gubljenja stanovnika, naših mladih džematlija ali i starijih, i neophodno je pokrenuti proces prakse mladih još od mektebskog perioda u kontekstu produktivne aktivnosti i učešća. Ovdje nije ključan osjećaj pripadnosti – štaviše osjećaj da je pokretač svoje zajednice koji može steći i razviti samo uz praktičnu aktivnost, svaki učenik mekteba, svaki mladi pripadnik džemata u vremenu kojem živimo i koje nas očekuje, postaju „spasioci“ svojih džemata i svoje zajednice. Možda nismo u mogućnosti potpuno spriječiti mlade da odlaze iz egzistencijalnih razloga van Bosne i Hercegovine, onda moramo značajno fokusirati istinsko shvatanje društvene uloge mladih u džematu na one koji ostaju. Izazov je i za one koji su već otišli, da se koncept „važnosti“ njihovog učešća i aktivnosti u džematu u kojem se nalaze u dijaspori približi od mladih i starijih imama koji djeluju van BiH. Uskraćivanjem prava mladoj populaciji da budu aktivni sudionici džemata i pokretači i nosioci kur’anskog „naređivanja dobra i odvraćanja od zla“ dovodimo ih na prag njihove oduke da li ostati ili otići. Odlazak jednog mladog čovjeka i konstantan nastavak takvog procesa može biti korak ka postepenom nestanku jednog džemata, a posebno masovnog odlaska, ako se uzme u obzir i biološki ciklus starenja i umiranja stanovnika.
Mladi mladima
S pravom se trebamo pitati da li će bosansko-hercegovačka sredina i država u pravnom-političkom smislu imati ekonomskog i društvenog kapaciteta zadržati i očuvati mlade generacije koje nadolaze. Neosporno je i pitanje odgovornosti te intelektualne i društvene spremnosti mladih da preuzmu vođenje svoje zajednice u budućnosti, bez pritiska poltronstva. „Mreža mladih“ je projekat Islamske zajednice koji u narednom periodu tek treba dati konkretne rezultate kad je u pitanju proces afirmacije mladih iz perspektive „aktivnog džematlije“. Stoga je neophodno da iskusni mladi rade sa neiskusnim mladima, i razumijemo proces i napravimo starosnu razliku među mladima koji bi trebali preuzimati određene uloge od starijih generacija uz njihovo mentorstvo. Ako je lokalna zajednica temelj i važna poveznica života svake države, onda je aktivna mladost džemata, kao jedan od elemenata te zajednice, ne samo ključ opstanka džemata nego i pokretač dobra i izgraditelj plemenitih i pravednih vrijednosti za sve građane Bosne i Hercegovine.
IIN Preporod br. 1099, 01.09.2017.
Akos.ba
