Merjem, kćerka imama Dizdarevića ubijenog u Čarakovu: Ja sam bila posljednje što je držao u svojim rukama
Merjem Dizdarević danas je iz Identifikacionog centra Šejkovača ispratila tabut oca, imama Sulejmana Dizdarevića, ubijenog u julu 1992. godine ispred džamije u selu Čarakovo nedaleko od Prijedora, javlja Anadolu Agency (AA).
Merjem je imala 11 mjeseci kada ju je otac iz naručja dodao majci i otišao u sigurnu smrt.
“Ja sam jedna od mnogih koji osjećaju posljedice genocida nad Bošnjacima u Prijedoru. Ne sjećam se oca, voljela bih da sam mu čula glas, ali možda sam donekle spašena psihičkih posljedica”, ispričala je Merjem za AA.
Kako je kazala, to je velika tuga. Merjem o ocu sluša od majke i ljudi koji su ga poznavali.
“Na osnovu toga ja sklapam svoju sliku o njemu. Ne zaslužuje svako da bude šehid. Zamišljam ga kao nekoga ko je volio svoj narod, ko je bio veliki borac, Bošnjak”, priča Merjem o ocu kojeg nije ni upoznala.
Nakon 22 godine Merjem ispraća oca, imama Dizdarevića, a kako kaže, mislila je da će biti jača na današnji dan.
“Čim sam se približila kamionu popustila sam. Znam da će mi sutra biti još teže, iako ja sebe uvjeravam da će sve biti uredu. Sada sam suočena sa materijalnim dokazom da ga nema”, pojasnila je Merjem za AA.
Merjem je suočena, kao i mnoga druga djeca Prijedora, sa činjenicom da će odrastati bez oca.
“Ja sam bila posljednje što je držao u svojim rukama. Voljela bih da se sjećam tog trenutka kada se oprostio samnom, da imam neku lijepu uspomenu, ali ovako znam da me je volio. Da mu je bilo stalo do mene. Da bi bio divan otac da je danas živ”, priča Merjem o svom ocu Sulejmanu.
Kako kaže, svi događaji u Prijedoru tokom proteklog rata su Bošnjake ovoga kraja učinili jačima.
“Mene više boli ideja odbijanja genocida, poricanje i provociranje žrtava”, poručila je Merjem.
Sulejman ef. Dizdarević, nekadašnji imam džemata Čarakovo kod Prijedora, nakon 22 godine će biti ukopan na kolektivnoj dženazi koja će za 283 Bošnjaka i jednog Hrvata, ubijenih u Prijedoru 1992. godine, biti obavljena u prijedorskom Kozarcu.
Efendija Dizdarević je 23. jula 1992. godine sa još 11 komšija Bošnjaka izveden iz kuće i strijeljan ispred džamije u kojoj je obavljao dužnost imama. Od 12 osoba, koliko ih je izvedeno, preživjela su dvojica. Jedan od njih je Sead Sušić, koji i danas živi u selu Čarakovo, samo nekoliko metara od mjesta gdje je gledao smrti u oči.
Anadolija
