Mehmed Handžić: Tumačenje sure El-Gašije – Je li ti došla vijest o Sudnjem danu?
U ovoj suri, koja nosi ime Suretul-Gâšije, sadržane su najvažnije tačke islamskog vjerovanja. U njoj Allah dž. š. upućuje govor Muhammedu a. s. i veli:
Hel etāke hadîsul-gāšijeti – Je li ti došla vijest o Sudnjem danu?
To jest: znaš li šta će se toga strašnog dana uglavnom dogoditi? Korijen riječi el-gāšijetu u arapskom jeziku znači: pokriti, poklopiti. Tim je imenom Allah dž. š. nazvao Sudnji dan stoga što će tada ljude poklopiti i obuzeti velika poteškoća – poteškoća polaganja računa za i najmanje učinjeno djelo na ovom svijetu, – poteškoća i muka iščekivanja, kako će se riješiti beskonačna budućnost svakog pojedinca.
Ovim ovakvim pitanjem želi se uveličati Sudnji dan, privući pažnju svakog koji čuje ovu suru, zainteresirati ga da pomno sasluša sadržaj sure i njime se okoristi.
Na ovom svijetu svi ljudi žive zajedno kao članovi ljudske zajednice. Živi vjernik uz nevjernika. Živi onaj čiji je postupak uzor morala, uz onoga koji može poslužiti kao uzor, utjelovljene nemoralnosti. Živi onaj koji je Bogu dž. š. drag i mio, uz onoga koga Bog mrzi. Žive zajedno i Božiji prijatelji i Božiji neprijatelji. Na budućem vječnom svijetu već nije tako. Tamo će se rastaviti zlato od hrđe i sretnik od nesretnika. Rastavit će se u dva tabora, kako Allah dž. š. veli:
Ferîkun fil-dženneti ve ferîkun fis-se´îr – Jedan dio će u Džennet (Raj), a drugi dio u Džehennem (Pakao).
Pa kao i svi ljudi, tako su na ovom prolaznom svijetu pomiješani pravi muslimani i oni koji samo nose ime muslimansko, a sa islamom nemaju gotovo ništa zajedničko. Jer islam nije samo stvar očitovanja. U islamu se traži čvrsto, nepokolebljivo vjerovanje, skladno s onim koje je ocrtano u Kur’anu i drugim izvorima vjerovanja. Traži se postupak po pravilima, koje je uzvišeni Kur’an i Alejhisselamov hadis u tančine iznio. Ko u ova dva glavna stupa nema udjela, taj nema ni islama, makar on nosio muslimansko ime i svojim brojem povećao broj muslimana u statistici svjetskih vjera. Na Sudnjem danu će se rastaviti i odijeliti lažni muslimani, koji nose naziv munafika, od pravih i iskrenih muslimana, kako to Allah u jednom ajetu kaže: Odvojite se vi danas, o zlikovci!
U ovoj je suri ocrtano stanje sretnih i stanje nesretnih, pa za nesretnike, koji nisu udovoljili zahtjevima Božije prave vjere, Allah kaže:
Neka lica (neki ljudi) će biti ponižena, radila su i umorila se, a u vruću vatru bit će naložena. Napajat će se iz ključalog vrela. Jedina im je hrana sasvim bocljivo trnje, koje ne odebljava čovjeka (ne daje mu koristi) niti od njega otklanja gladi (ne pomaže od gladi).
Od riječi “radila su i umorila se” kao da se misli upozoriti na one koji su se trudili na ovom svijetu i od prevelikog truda se već izmorili, ali im taj trud i rad ne pomaže, jer nije odgovarao zahtjevima i pravilima prave, od Boga objavljene vjere.
U ovim ajetima Kur’ani-azimuššan ocrtava razne patnje, koje će nevjernici vazda i zauvijek podnositi i u njima svoju bezsvršetnu budućnost provoditi. Teška vatra prouzrokuje žeđ, koja se ne može podnositi. U tome stanju traže vodu i dobivaju je, ali ključavu, koja samo povećava patnju i muku, a žed ne ublažuje. Za ovu vodu kaže drugi ajet:
Ako ustraže da im se pomogne, pomoći će im se na taj način da im se dadne vode, koja je kao rastopina kakve kovine i koja ispeče lice kada se približi. Ružno je to piće, a i vatra je zla udobnost.
U drugom ajetu Allah dž. š. veli:
Napojit će se vrelom vodom, koja će im utrobu istrgati.
Što se pak tiče jela nesretnika, koji u vatru zapadnu, to će biti jelo koje tijelu ne donosi koristi niti otklanja gladi. Jelo, koje sliči bocljivom trnju, koje se u grlu zastavi, a koje je i kudikamo gore nego li bocljivi trn.
Ovdje su slikovito prikazane samo neke kazne, koje su zaslužili nevjernici, što su sav svoj život proveli u nevjerstvu, kršeći zapovijedi Uzvišenog Allaha, i koji su i umrli s namjerom da u istom tom stanju ostanu, makar vječito živjeli. Zato su i kažnjeni prema svojoj namjeri vječnom kaznom.
Zatim Allah dž. š. opisuje stanje vjernika i pravih muslimana, pa veli:
Neka lica (neki ljudi) će biti svježa i udobna, svojim radom zadovoljna, u visokom Džennetu, gdje neće čuti besposlene riječi, (koja im uho vrijeđa). U tom Džennetu su tekuća vrela, tu su visoke stolice, poredane pune čaše, poredani jastuci i prostrti skupocjeni ćilimi (halije).
U ovim je ajetima slikovito ocrtana udobnost i uživanje, koje čeka pravovjerne i sretne ljude.
Često čujemo da neprijatelji islama, koji gledaju da mu kako bilo naštete, predbacuju da islam obećaje svojim sljedbenicima na budućem svijetu jedino tjelesna uživanja, a ne poznaje duševnog užitka. Ovo je, braćo, jedna puka laž, koja je uslijedila iz neprijateljstva i neobjektivnog suđenja. Svaki iole pametan čovjek, ako se obrati svome zdravom razumu, zaključit će, da nema tjelesnog užitka bez duševnog, isto kao što nema uglavnom ni duševnog uživanja bez tjelesnog. Duševni i tjelesni užitak su tako usko skopčani da teško jedan može postojati bez drugoga. Zato, ko samu stvar svojski promotri, neće predbacivati islamu što obećaje svojim sljedbenicima i tjelesni užitak. Treba znati i to da islam daje prednost duševnom užitku, jer se u Kur’anu veli:
Bog je obećao vjernicima i vjernicama džennete [bašče], ispod kojih teku rijeke i u kojima će vječno biti, i lijepe stanove u stalnim džennetima, a zadovoljstvo od Boga je od toga svega veće.
Dakle, duševni užitak, a to je da vjernici budu u Božijem zadovoljstvu, računa se većim i pretpostavlja se tjelesnom užitku.
Da se ne bi kazna, koju je Allah dž. š. odredio za nevjernike, računala nasiljem i zulumom, Bog je čovjeku dao pamet i razum i oko njega postavio na hiljade dokaza i na hiljade stvari iz kojih se može zaključiti da ima Bog koji je ovaj svijet stvorio i koji zaslužuje da Mu ljudi robuju i ibadet čine. Na te dokaze upućuje Allah dž. š. u ovoj suri i veli:
Zašto ne gledaju i ne promatraju deve, kako su one stvorene, i nebo kako je uzdignuto, i brda kako su postavljena, i zemlju kako je prostrta?
Dakle, Allah dž. š. veli da u devi, u izdignutom nebu, u postavljenim planinama i prostrtoj zemlji ima na hiljade dokaza, koji govore da ima Bog, Stvoritelj svijeta.
Uzmimo samo devu i promotrimo! Bog joj je dao duge noge da brzo može prevaljivati velike pustinje u kojima živi. Da bi mogla dokučivati sa zemlje hranu, dao joj je dug vrat. Sama njena stopala su udešena za putovanje po pijesku, u koji noge tonu. Stvorio ju je Tvorac, da podnosi žeđ putujući preko pustinja u kojima nema vode. Kada se deva jedanput napije, može biti po čitavu sedmicu da se više ne napije. Jer naročiti rezervoar u njenoj utrobi štedi vodu i pri potrebi pušta je po onoliko koliko je za probavu hrane potrebno. Na leđima joj je dao jednu ili dvije grbe, pune sala, koje ona pri nestašici hrane može trošiti i svoj organizam uzdržavati. Bog ju je stvorio za pustu pustinju i sav njezin organizam za to udesio. Zato je s pravom nazivaju pustinjskom lađom. Sve je, dakle, stvoreno po savršenoj mudrosti i sve je svrsi namijenjeno. Je li to stvorila glupa priroda? Ili je to tako svrsishodno samo postalo? Ne, ne daj Bože! Nego je to Mudri Tvorac na najljepši način stvorio. Dakle, postoji jedno umno biće, a to je dragi Allah dž. š.
Pogledamo li nebo, vidjet ćemo gdje tu lebdi na hiljade nebeskih tjelesa, koja se po određenom rasporedu i najboljem uredaju kreću. Isto tako, ako promotrimo brda i zemlju na kojoj živimo, vidjet ćemo divan uređaj i prekrasan sklad, što sve upućuje na Svemoćnog Stvoritelja. Svaka stvar oko nas jasno govori: Ima Bog i Njemu smo dužni klanjati se i ibadet činiti.
Osim toga, Uzvišeni Allah dž. š. se nije zadovoljio sa spomenutim dokazima, kako to Kur’ani-azimuššan veli:
Mi nećemo ljude kazniti, dok im poslanika ne pošaljemo.
Osim navedenih dokaza, Bog je iz svoje neograničene milosti poslao ljudima svoje poslanike, koji će na najljepši način svijetu razjasniti pravu istinu, i dokazati im da Bog postoji i da zaslužuje da Mu se robuje. Zato Bog i kaže u ovoj suri naređujući Svome posljednjem poslaniku Muhammedu a. s.:
Pa opiminji, jer si ti samo onaj koji opominje! Nisi ti onaj, koji će njih prisiliti da vjeruju. Ali onaj koji okrene leđa i u nevjerstvu ostane, toga će Bog najvećom kaznom kazniti. Meni ćete se povratiti i preda Mnom ćete račun polagati.
U ovim ajetima je objašnjena dužnost Poslanika, a to je da lijepo rastumači i dokaže, a ne da svijet sili da vjeruje, jer se ne može prisiliti neko da nešto vjeruje. Ovo je dužnost i učenih ljudi, koji su kao nasljednici Božijih poslanika. Oni trebaju dokazati i razjasniti, a ne nagoniti i silom ljude u vjeru tjerati. Ovako stanovište zauzima islam u ovom pogledu i to mu je jedna od vrlo važnih odlika. Bog je onaj koji će za nevjerstvo kažnjavati, jer ćemo se svi Njemu na Sudnjem danu povratiti i pred Njim račun polagati.
U ovoj suri su izložene tri glavne tačke islamskog vjerovanja:
- vjerovanje u Boga na temelju dokaza razuma,
- vjerovanje u Sudnji dan i
- vjerovanje u Božije poslanike.
Ovo su tri najglavnije tačke islamskog vjerovanja, a za ostale bi se moglo reći da su sporednije, jer ko vjeruje Božije poslanike, vjerovat će i Božije kitabe i Božije meleke i kadâ’ i kader, i sve ostale stvari koje musliman treba vjerovati.
Najglavnije tačke islamskog vjerovanja su sasvim jasne i zdravom razumu posve pojmljive stvari. Takve su isto i ostale tačke islamskog vjerovanja. U islamu nema tajni o kojima se ne može i ne smije raspravljati. Ovo je jedna najveća odlika islama, koja mu jamči sjajnu budućnost.
Hvala Bogu, kada smo sljedbenici razumljive i jasne vjere, uzvišenog islama!
(IZABRANA DJELA MEHMEDA HANDŽIĆA, ISLAMSKE TEME, knjiga III, Mehmed Handžić, Izdavač: Ogledalo, Sarajevo, 1999. god.)
dzemat-oberhausen.de
