Istaknuti BošnjaciU Fokusu

Mehmed Handžić – Nek je vjera u centru naše pažnje

S obzirom na prilike, u kojima danas živi naša vjerska zajednica, potrebno je da svaki pojedinac između nas shvati, da je ono, po čemu smo mi MI, naša uzvišena vjera islam, kojom nas je Veliki Allah odlikovao i po­častio pustivši da istočna zraka svjetla dopre i do nas i rasvijetli naša srca. Prema tome treba da kod svakog pojedinca između nas vjera bude u centru pažnje, jer je to osovina oko koje se mi kupimo i krećemo, to je stup za koji se prihvaćamo i koji nas drži. Toga trebamo biti svjesni i prema tome upraviti svoj rad i djelovanje. Druk­čiji je postupak zabluda i ne treba se njome zanositi.

Vjera će biti u centru naše pažnje ako joj iskreno svi zajednički budemo služili računajući je našom svrhom i razvrhom, našim konačnim ciljem, ne izrabljujući je u ma kakve druge ciljeve i interese. Ako svojski ovu stvar promotrimo, mi ćemo vidjeti da mnogi između nas ova­ko ne postupaju; vjera i vjerske potrebe postale su kod njih posve sporedne i samo se za njih onda zalažu, kada to ide u prilog njihovim niskim interesima. U obratnom slučaju, ako bi pomaganje vjerskih stvari i potreba išlo na štetu njihovih niskih interesa, oni su spremni istu­piti direktno protiv općih naših vjerskih interesa, oni su spremni stati na put zdravom razvijanju stvari i jed­nostavno oslabljivati snagu naše zajednice. Radeći u ovom svoj je cilj stavio sebi pred oči i prema njemu išao podno­seći sve žrtve, koje je taj put tražio. Ni za dlaku od istine za hater pojedinih ljudi, bolesnih srca nije odstupao. I istina je pobijedila. Božija je pomoć i pažnja na svakom koraku pratila njegov rad, koji je bio ovjenčan uspjehom.

Ovakav rad je program El-Hidaje. I mi okupljeni oko nje na tom programu koliko možemo i koliko nam slabe snage dopuštaju ustrajemo. Uvjereni smo da će sav muslimanski svijet u ovim krajevima to uočiti svi zajed­nički i s nama se zajednički na tom putu naći. Uvjerit će se da je u tome samo naš spas i u želji da se spasi neće odustati od onog puta koji spasu vodi.

Već je dosta raznih drugih praksi, u kojima se svaki čestit musliman razočarao kada je vidio da su to samo izrabljivanja vjere i najvećih naših svetinja u vrlo niske i providne ciljeve. Takve su prakse nas mnogo upropas­tile i podrmale među nama i ono što je za sviju nas sveto i što je trebalo da bude pošteđeno od materijalističkih prohtjeva pojedinaca.

Nimalo ne odstupajući od ovog pravca mi ćemo na njemu do kraja ustrajati, bez obzira da li će se to kome sviđati ili neće, da li će to pojedinci, koji su zarobljeni svojim materijalističkim težnjama, odobravati ili neće. Mi smo uvjereni da je ovo Božiji put, da je ovo put spasa za svih nas, da je ovakav postupak onaj koji jamči opsta­nak naše uzvišene vjere i nas s njom.

Fe se tezkurune ma ekulu lekum ve uffevvidu emri ilal-lah; innel-lahe basirun bil-ibad.

 

Izvor: Izabrana djela ‘Eseji, rasprave, članci, knjiga 6, str. 62. – 65.

Za Akos.ba priredio: Admir Lisica

 

Povezani članci