Međunarodni dan ljudskih prava: Podsjetnik na dostojanstvo svakog čovjeka

Dok međunarodna zajednica obilježava ovaj datum, realnost miliona ljudi ostaje daleko od ideala zagarantovanih deklaracijom. Među najranjivijima su izbjeglice, interno raseljene osobe i civili koji žive posljedice rata, nasilja i progona.

S današnjih preko 120 miliona raseljenih ljudi, svijet se suočava s najvećom humanitarnom krizom modernog doba. Izbjeglice prelaze granice u potrazi za sigurnošću; interno raseljene osobe ostaju unutar svojih zemalja, ali bez stvarne zaštite; civili u ratnim zonama svakodnevno rizikuju živote.

Pravo na život često ostaje samo retorička odrednica. Pravo na dom se pretvara u šator, ruševinu ili put u nepoznato. Pravo na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu postaje nedostižan luksuz. Pravo na sigurnost i slobodu kretanja nestaje u jednom granatiranju, jednoj noći, jednoj odluci.

Ova realnost nije samo problem statistike. To su majke koje ne znaju gdje su im djeca, djeca koja ne pamte život bez straha, stariji ljudi koji su izgubili mjesto gdje su proveli decenije života.

Među svim humanitarnim krizama savremenog svijeta, Palestina ostaje jedno od najtragičnijih i najdugotrajnijih kršenja ljudskih prava. Više od 80% stanovnika Gaze je raseljeno, mnogi po drugi ili treći put u samo godinu dana. Hiljade porodica više nemaju dom, ulicu, mahalu, školu ni bolnicu. Osnovna infrastruktura je uništena. Pravo na dom, zagarantovano čl. 25 Univerzalne deklaracije, ovdje postoji samo kao teorijska ideja. U stvarnosti, dom se svodi na šator pored ruševina.

Najveći broj žrtava u Gazi i širem području čine civili: djeca, žene, starije osobe, zdravstveni radnici, novinari.
Pravo na život, pravo na sigurnost, pravo na humanitarni pristup, sve ono što čini minimum ljudskog dostojanstva, svakodnevno se dovodi u pitanje.

Bolnice, škole i mjesta utočišta su meta. To predstavlja jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava, ali i moralni poraz globalne zajednice.

Palestinska djeca danas odrastaju u svijetu gdje je zvuk eksplozije glasniji od školskog zvona, gdje je strah svakodnevni pratilac, a trauma stvarnost prije nego što nauče pisati svoje ime.

Ovo je generacija kojoj je uskraćeno pravo na obrazovanje, igru, sigurnost i razvoj, prava zagarantovana Konvencijom o pravima djeteta.

U Gazi i na Zapadnoj obali dešava se kolektivno raseljavanje, uskraćivanje humanitarne pomoći, sistemsko narušavanje osnovnih ljudskih prava, te dugotrajna nesigurnost koja doslovno guta čitave generacije.

U kontekstu Dana ljudskih prava, Palestina je podsjetnik da deklaracije vrijede samo onoliko koliko smo spremni braniti njihovu primjenu, za svakog čovjeka, na svakom mjestu.

—

Ljudska prava nisu samo deklaracija od 30 članova, nego obaveza za države, institucije i za nas kao pojedince. Na Međunarodni dan ljudskih prava podsjetimo da nije dovoljno samo reći da su ljudska prava univerzalna, moramo organizovano i nepristrasno djelovati tako da to zaista i budu.

akos.ba