Međunarodni dan djeteta
Generalna skupština UN-a je 1959. godine usvojila „Deklaraciju o pravima djeteta“, a 1989. godine „Konvenciju o pravima djeteta“. Njome se pokušalo odrediti specifične potrebe djece i mladih, njihovi specifični problemi vezani uz razvoj, odrastanje, podređenost odraslima, iskorištavanje, zlostavljanje. „Konvencija o pravima djeteta“ je najviše puta ratificirani dokument o ljudskim pravima u cijelom svijetu, ali je provedba još uvijek nedovoljna.
Povodom toga dana se odvijaju aktivnosti koje promoviraju dobrobit djece i njihova prava kao „malih ljudi“. UN je preporučio ovaj dan obilježiti kao dan prijateljstva i razumijevanja među djecom. Na odraslima je da provode i promoviraju prava djece, ali da uključe i samu djecu u raspravi i odlučivanje o njihovim pravima i potrebama.
Na ovaj dan na poseban način treba gledati na prava djece i adolescenata na najsiromašnijim područjima na svijetu.
Osnovna dječja prava su:
Prava preživljavanja – hrana, smještaj, stanovanje, zdravlje, životni standard;
Razvojna prava – razvoj, odgoj i obrazovanje, obitelj, kultura, identitet;
Prava sudjelovanja – donošenje odluka, druženje, izražavanje, pristup informacijama;
Prava zaštite od – zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice, prostitucije.
Ova, najosjetljivija i neupitno najvažnija kategorija društva u svojoj bespomoćnosti i nevinosti od nas, velikih, očekuje i treba zaštitu, podršku, njegu, ljubav, pažnju, brigu, posvećenost, razumijevanje, prilagođavanje i ustrajnost da njima, našim najmlađima, izgradimo ljepši i bolji svijet.
