Pravi primjer islama-Poklonio cipele nepoznatom muškarcu u autobusu
Na nekoliko minuta tokom hladne i kišovite subote dvojica ljudskih bića pronašla su jedno drugo. Musliman je dao svoje cipele i čarape svom saputniku u autobusu koji je nosio plastične kese na stopalima. Velikodušni čovjek je onda odšetao bos. Tako jednostavno. Jednom čovjeku je bilo potrebno, drugi čovjek je dao. Ova scena nesebičnog davanja predstavlja sliku koju Surjit Singh Virk nikada neće zaboraviti.
“Ovaj prizor mi je bio jako emotivan”, kazao je Virk.
Surjit Singh Virk, vozač autobusa koji je tog dana bio van dužnosti, vraćao se kući sa vjerske proslave u svom rodnom gradu Surrey, Kanada, autobusom br. 341. Autobus je bio pun, ali iz nekog razloga svi su se zbili u zadnji dio.
Samo jedna osoba sjedila je naprijed- muškarac obučen samo u crnu majicu, bez jakne koja bi ga štitila od hladnoće. Umjesto cipela na nogama je imao plastične kese.
“Igrao sam se sa telefonom’, navodi Virk, ‘onda je jedan čovjek ustao i sjeo na drugu stranu, pored bosonogog čovjeka”.
„Krenuo je skidati svoje cipele i stvarno nisam želio gledati ali sam se pitao šta namjerava učniti“, dodaje Virk. “Onda je skinuo i čarape i lagano ih spustio na pod, kao da nije želio niko da to primijeti”.
“U početku, pomislio sam zbog čega skida cipele, da li će klanjati?’, prisjeća se Virk. ‘A onda je rekao: ‘Samo ih uzmi, ne brini za mene, živim u blizini”. Primatelj je bio šokiran neočekivanim poklonom.
“Da li se to stvarno dogodilo?”, navodi Virk da se pitao nakon što je vidio da musliman izlazi bos iz autobusa. Virk navodi da je dobri Samarićanin brzo izašao na sljedećoj stanici ali da je uspio napraviti fotografije obojice.
“Ljudima obično nije stalo niti čak gledaju u druge ljude u autobusu, oni čak nisu ni htjeli da sjednu pored njega u autobusu zbog načina na koji je bio obučen.”
Dvadesetsedmogodišnji musliman je dio džemata džamije British Columbia u Torontu. Odbio je da kaže svoje ime shodno islamskom učenju da je bolje uraditi dobro djelo u tajnosti.
Virk je bio iznenađen kako je prirodno izgledalo za tog čovjeka da poklanja. On je navikao da ljudi daju novac u dobrotvorne svrhe, a takav čin je uvijek unaprijed isplaniran.
“Ovo nije bilo u dobrotvorne svrhe, ovo je bilo između dva ljudska bića”, kaže Virk. “Bez osvrta na rasu, religiju. To je ljepota ovoga”.
“Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže;
a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati”.
(Ali Imran, 92)
IslamBosna.ba
