Maglenke srca
Zagledah se, jutros nakon sabaha, u dimnjake okolnih zgrada. Crni dim, sivi dim, bijeli dim…bezdim, dočeka mi pogled.
Piše: Esed Bajić
Sam sa sobom, nako, sretan što mi je Bog dao da dan hajirli počnem, dozvolih sebi malo pjesničke slobode i imaginacije. Prisjetih se slikovitih predodžbi i usporedbi iz Poslanikovih hadisa poput onog koji ogovaranje predstavlja kao jedenju tijela mrtvog brata svoga, ili hadis koji opisuje slučaj kada do Poslanika, a.s., i ashaba iznenada dođe gadan smrad pa Poslanik, a.s., upita prisutne:
– Znate li odakle dolazi ovaj smrad? Kad odgovoriše da ne znaju, on im reče: – Taj smrad je od onih što vjernike ogovaraju i ružne riječi pričaju.”
Zapitah se kako bi izgledalo kada bi se ovih hadisom opisana unutarnja istinska stvarnost nas i naših dijela očitovala u ovoj dunjalučkoj stvarnosti?
Kada bi mogli vidjeti sebe i ljude oko sebe u liku njihovog istinskog stanja. Kada bi na dimnjake naših domova izlazilo ono što se u njima čini ili što je nus-proizvod onoga što se u njima ne čini a trebalo bi?
U magli se slabo vidi, teško se diše, teško se orijentirati… Možda se magla može doživjeti i kao uvid u naše stanje. Vidimo li ljepotu prirode u kojoj živimo i kad nema magle? Vidimo li mi jedni druge zaista i kad nema magle? Cijenimo li Sunce i kad nema magle, zrak, pogled…?
Ima li efekta nanositi miris na haljinku koja je viseći na štriku pokupila iz susjednog dimnjaka molekule uglja? Kupimo li i mi tako molekule, mirise i svojstva onih ljudi i prostora u kom se krećemo? Ispuštamo li svi mi sagorijevajući u životu kroz svoje dimnjake dimove poput naših šporeta?
Šta nam na njih izlazi svakako zavisi od onog čime se ložimo.
Da li bi i gdje bi našli čista zraka i Sunca vidjeli kada bi Allah dao da ova isparavanja postanu vidljiva već na ovom svijetu i jesmo li sigurni da se ona ne manifestuju kroz prirodu?
Kako bi izgledali naši susreti i razgovori kada bi nam se otvorio taj unutarnji vid? Bi li se mogli skupiti na jutarnjoj kafi ili sijelu i pojest leš zajedničkog poznanika? Kako bi nam izgledao prizor na ulici kada bi se vidjeli u liku onog što ispunja naše srce?
Bi li na snimcima zasjedanja Parlamenta gledali kako fotelje sjede na foteljama, kako buntovi novčanica izlaze za govornicu, na ulici susretali akrepe, hijene, majmune prezrene… najvažnije za mene i za svakog ponaosob svakako je pitanje šta bi susreli u ogledalu kada se pogledamo?
Da bi se disalo nama treba kiseonik, da bi bilo kiseonika nama treba drveća koje ga proizvodi, tako je u svijetu kojeg vidimo a tako je i u ovom nutarnjem kojeg ne vidimo ali koji postoji , i taj svijet treba drveće koje daje kiseonik…
“Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.” Ibrahim 24.
Lijepa riječ i lijepo ophođenje nam je nužno potrebno da bi mogli disat. Bez lijepe riječi nema lijepog drveta čiji će listovi proizvoditi kiseonik.
-A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka- obznanjuje nam Kur’an nudeći nam odgovor za ona naša stanja kada nas i bez rolke opet nešto steže oko vrata, kada dišemo a stislo nas da mislimo da ćemo izdahnut…
Nemam dovoljno znanja o razlozima nastanka i karakteristikama magle no mislim da je ona u kojoj se nakupe čestice uglja, izduvnih gasova nafte i drugih derivata ponajteža, a ako se dobro sjećam i ugljen i nafta (manje više) nastali su od “iščupanog drveća”
I bez magle znamo da nam je vid sužen a orijentacija skučena. Sve više trebamo maglenke i navigaciju. Mislim da je lijepa riječ i lijepo ophođenje maglenka koju treba naše srce. To nam poručuje jedina istinska navigacija-Časni Kur’an:
„Reci robovima mojim da govore samo lijepe riječi!“ (Al-Isra, 53.)
„Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od sadake koju prati vrijeđanje.“ (El-Bekare, 263.)
„I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni…“ (El-Ankebut, 46.)
preporod.com
