Magistar sam postao lahko

Magistar sam, tim se dičim,

Na frajera pravog ličim.

Firmu neku s daidžom vodim,

Osjećam se k’o gospodin.

U srednjoj sam im’o dara,

Završih za konobara.

A kasnije k’o u letu,

Snađoh se na fakultetu.

Bješe neki gradić mali,

Tu fakultet osnovali.

Hvala Bogu, uz dv’je-tri knjige,

Diplomirah tu bez brige.

Studirajući sam, što da krijem,

Dobijao stipendije.

Pa sam tako, ali o tom šutim,

I magistrat mogao da kupim.

Nisam nešto stručan, al’ hajde šta fali,

Pa mnogi su škole svoje kupovali.

Sistem mi to dozvolio, pa magistar postah lako,

Nekada se, ljudi kažu, nije moglo varat tako.

Svaki ispit morao si, da položiš uz vel’ku muku,

Ovi sad instant-fakulteti idu nam na ruku.

Dal’ si školu kupio, il’ polag’o časno sve,

Doš’o vakat, pa taj detalj niko živ ne pita te.

P.S.

Ovi stihovi šaljivog su karaktera i na sarkastičan način govore o pojavi koja je kod nas, nažalost, uveliko prisutna. O tome nam svjedoče mnogi koji su svoje srednje škole, fakultete, magistrate ili doktorate završili uz nekoliko skripti ili su se samo formalno pojavljivali prilažući umjesto svog znanja veću količinu novca nakon koje su dobijali svoje ”diplome.”

Sigurno i vi u svom okruženju imate takvih osoba. Popričajte malo sa njima o struci, pa ćete vidjeti koliko znaju. Kad ih uhvatite da ne znaju najosnovnije stvari iz svoje struke vidjećete kako vam, možda teška srca, odaju svoju tajnu o načinu ”polaganja” njihovih ispita. Probajte, ništa vas neće koštati!

Za Akos.ba piše: Admir Iković