Ljubavi mog života, mrzim sebe što te volim…
Ljubavi mog života,
Ne znam kako da ti ovo kažem, ali samu sebe mrzim jer te volim…
Mrzim sebe jer sam toliko opčinjena da kraj mene bitne stvari prolaze, a i ne osvrnem se, zaslijepljena ljubavlju prema tebi…
Mrzim kako koristiš stvari da bi pridobio moju pažnju, izazivaš me i mučiš s nečim što mi je van domašaja, i sve što od tebe imam je samo neutaživa čežnja…
Mrzim kako zbog tebe zaboravljam pravi smisao života…
Mrzim što o tebi stalno mislim, pa čak i u namazu…
Mrzim što želim da naša veza bude jaka i harmonična, pa sam spremna na bilo šta kako bih ostala s tobom…
I ne dopada mi se što moja sreća toliko ovisi o nama. Ako je naša veza sretna, i ja sam; ali ako ne bude sve kako treba, ja tonem u depresiju…
Mrzim što kad iskrsnu problemi, pokušavam kraj tebe naći utjehu, umjesto da se vratim Allahu…
I kada je u mom životu sve divno, tebi se zahvalim, umjesto Allahu…
Mrzim što ti toliko vjerujem pa ti čak dopuštam da mi i djecu odgajaš…
I mrzim što me je strah da ostanem bez tebe…
Mrzim što od tebe tražim savjete o tome šta je ispravno i loše, umjesto da se obratim Kur’anu i sunnetu…
Mrzim što od tebe učim i kako da živim…dopustila sam ti da mi kažeš šta da mislim, šta da oblačim, i šta da govorim. I čak sam ti dopustila da mi ti budeš preči budeš od namaza…
I od tebe tražim savjete o tome šta je lijepo, čedno i vrijedno…
Ali umorna sam više od takvog života…
Dosta mi je od plakanja nad propalim ljubavnim snovima, besmislenim ciljevima koje neću nikad ostvariti, i dosta mi je od svih neispunjenih obećanja…
Moje će mi suze jedino koristiti ako plačem nad grijesima…žaleći za propuštenim sabah-namazima i pamćenju pjesama, umjesto Kur’ana.
Ali znaj da te ja ne krivim. Ti si dobar u onome što radiš. Na kraju krajeva, zbog toga si i stvoren.
Samo ti želim reći da me više ne možeš varati.
Allah me je upozorio na tebe. I rekao mi je da si ti, O DUNJALUČE, samo igra i zabava. Allah mi je rekao i da te je ispunio predivnim stvarima. I rekao mi je Allah u Kur’anu da je tvoje sve prolazno i kratko.
Koliko sam samo puta žurila da ne zakasnim na sastanak s tobom, DUNJALUČE…
Ali sad ti poručujem da ću od sada, uz Allahovu pomoć, žuriti ka sastanku s Milostivim.
Dunjaluče, veza između nas ne fukcioniše više i vrijeme je da svako od nas krene svojim putem. Dopada mi se što mogu činiti dobra djela, i biti s tobom, ali je potrebno da ti budeš u mojoj ruci, a ne u srcu. Srce moje mora biti vezano za ahiret.
Ne mogu više dopustiti da zbog tebe gubim velike nagrade i prilike…da gubim prilike za nafilu, učenja Kur’ana, potpomaganja potrebnih…
Koliko sam samo prilika do sada propustila, zbog privrženosti tebi?
Shvatila sam da nećemo dugo biti zajedno, pa ću nastojati da popravim što mogu dok sam još. Ali ne zaboravljam da mi je Allah pripremio nešto veće i bolje od tebe.
Svaki dan se bliži moj rastanak s tobom, i ne mogu te s sobom povesti…pa se ja već pripremam i pakujem, o Dunjaluče!
Samo ću od tebe uzeti ono što mi treba, a za ostatkom neću žaliti.
Nemoj se ljutiti na mene i zamjeriti mi štogod, ali vrijeme je da krenem dalje ka ljubavi koja duže traje…
U potpisu,
Putnica ka Allahu
„Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ Kur’an, El-Hadid, 20.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je stavio svoju ruku na moje rame i rekao mi: „Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik.“ (Buhari u Sahihu, tom 8, poglavlje 76, broj 425.)
Piše: Andrea Ummu Abdullah
Za Sebil.eu preveo i obradio: Nedim Botić
