Literarni konkurs Selim Jelovac: Afirmacija pisane riječi i ljubavi prema rodnoj grudi

Piše: Voloder Sanadin

Hercegovina, odnosno dolina Neretve je stoljećima davala polodonosne književnike, pjesnike i pisce. Oni su stasavali u (ne)prilikama i njihov rad je oslikavao aktuelno stanje Bošnjaka. Danas, zahvaljujući slobodi za koju su živote dali šehidi i borci Armije Republike Bosne i Hercegovine imamo mogućnost, odnosno obavezu da kroz razne projekte i aktivnosti otkrivamo i razvijamo mlade talente sklone čitanju i pisanju.

Jedan takav projekat živi u Mostaru, odnosno Podveležu već osam godina.

JU OŠ “Omer Maksumić“ Podvelež i Udruženje „Veležistan“ već osam godina realizuju literarni konkurs za nagradu „Selim ef. Jelovac“. Učestvovati na konkursu mogu učenici osnovnih škola koji žele svojom pisanom riječju širiti ljubav prema rodnoj grudi.

Prvo mjesto na ovogodišnjem konkursu koji je raspisan na temu „Ja čuvam znanje, znanje čuva mene“ osvojila je Nadija Džolota, VI razred OŠ ,,Zalik”, drugo mjesto Šejla Džiho, IV razred OŠ ,,Blagaj” i treće Layla Gosto, VI razred OŠ ,,Mustafa Ejubović-Šejh Jujo”. Udruženje „Veležistan“ za njih je osiguralo novčane nagrade u iznosu od 150, 100 i 50 eura.

O svom učešću u svojstvu članova žirija za Stav razgovaramo da dr. Irmom Marić, profesoricom sa Univerziteta Džemal Bijedić, zatim sa Džemalom Juklom, direktorom OŠ “Zalik” te sa Asimom ef. Jelovcem, osnivačem Udruženja „Veležistan“.

“Višestruk je značaj literarnog konkursa za nagradu “Selim ef. Jelovac”. Prije svega, osnovnoškolci imaju priliku pokazati umijeće razmišljanja, pisanja, a i djelovanja u društvu kojem su prijeko potrebni pametni, plemeniti, samokritični, moralno odgovorni mladi ljudi. Želim istaknuti OŠ “Omer Maksumić” u Podveležu i Udruženje “Veležistan” koji organizuju konkurs potencirajući razmišljanje o zavičaju i zavičajnosti. Govorim o jakoj i stabilnoj emociji koju čitamo i u stihovima pjesnika Selima Jelovca. Zavičaj kao sudbina. O rahmetli Selimu Jelovcu sam čula i pročitala lijepe riječi, te i iz toga smatram da ovaj konkurs zaslužuje svaku pažnju, ne samo kao sjećanje na njegov plemenit i dostojanstven život i djelo, nego i da pruži priliku našoj djeci da proniknu u svoj jezik, u svoj zavičaj, u suštinu. U svijetu “nemogućnosti”, mogućnost da kažemo riječ ne smijemo propustiti. Iskoristila bih priliku i pozvala vaše čitaoce (roditelje, nastavnike, itd) da prate objavljivanje konkursa sljedeće godine, ako Bog da, i da svi skupa aktivnije gradimo, prije svega naš kulturni identitet”, kaže za Stav na početku razgovora dr. Irma Marić.

Poezija Selima Jelovca ima mnogih sličnosti sa djelom Safveta-bega Bašagića koji je rođen u Nevesinju, sa druge strane planine Velež.

“Nemoguće je govoriti o poeziji Selima Jelovca, a ne osvrnuti se na poetiku Safet-beg Bašagića, na primjer. Čitajući Bašagićevu pjesmu “Na Bajram” prepoznajem ideju potrage za duhovnim utočištem koju iščitavam i u pjesmi Nur Ramazana Selima Jelovca. Poetika Selima Jelovca isprepletena je ključnim idejnim premisama – ljubav prema Bogu i ljubav prema Zavičaju”, dodaje dr. Marić.

Direktor OŠ Zalik Džemal Juklo je već godinama član komisije za izbor najboljih radova za nagradu “Selim ef. Jelovac”. On za Stav govori o efektima literarnog konkursa i o potrebi poduzimanja drugih aktivnosti kroz koje bi podržali i afirmirali mlade autore.

“Konkurs se objavljuje na kraju nastavne godine kada se učenici već spremaju za odmore. Uprkos svim tim okolnostima radovi zavrjeđuju pažnju. Takmičari se sve više interesuju i u razgovoru sa svojim nastavnicima ističu da traže podršku da uspjeh bude izvjesniji. Naravno, uz pomoć Udruženja i drugih donatora sama ideja Veležistana bi bila afirmativnija da organiziramo druženja osnovaca gdje bismo uz kreativne radionice za pisanje iznjedrili i prepoznali buduće pjesnike, recitatore i ljubitelje lijepe riječi. U ovim mladim autorima ima kvalitetnih talenata kojima treba dati priliku i upoznati ih. Sama organizacija literarnog konkursa ima svoj značaj, ali i obaveza nama da uradimo više za afirmaciju riječi i djela našeg Selima Jelovca.”

Podveležje ima brojnu i aktivnu dijasporu. Među njima je i imam Asim ef. Jelovac koje živi i radi i Njemačkoj.

“Udruženje Veližistan je nastalo u cilju da uveže Podvelešce rasute po svim kontinentima u ideji da svojim odlaskom iz Podveležja čuvaju i njeguju vezu s rodnim krajem, te da pri tome ta veza bude korisna i smislena. Ime Udruženja je nastalo od planine Velež odnosno njene kovanice koju je u jezik unio Selim ef. Jelovac. Selim ef. je uz dugogodišnjeg mostarskog muftiju Seida ef. Smajkića bio pionir visokoškolskog obrazovanja Bošnjaka Podveležja. On je i prvi iz Podveležja objavio zbirke poezije, “Selam Veležistanu” i “Salavat Veležistana”, čiji stihovi su trajno utkani u odrastanja svih kasnijih generacija Podveležja. Veležistanom želimo animirati i ohrabriti učenike i učenice da pišu i istražuju te da na taj način doprinesu cjelokupnom boljitku društva”, kaže Jelovac.

Ovaj projekat je dio manifestacije “Putevima pobjede” koja se održava u junu, a kojom se obilježava oslobađanje Mostara od JNA, odnosno Srpsko-crnogorskog agresora.

“Svake godine u suradnji sa osnovnom školom u Podveležu raspisuje se konkurs za pisanje literarnih radova gdje od stručne komisije bivaju odabrana i nagrađena tri najbolja rada. Željeli smo na ovaj način obogatiti redovnu godišnju manifestaciju “Putevima pobjede” kako bi osnažili i približili novim generacija sjećanje na najvažniju bitku za spas podveleškog stanovništa na samome početku rata. Činjenica da je od 105 Podveležaca koji su živote dali u odbrani domovine većina njih poginula izvan Podveležja nas obavezuje da istaknemo doprinos ovog stanovništa u odbrani Bosne i Hercegovine, ali i na jedan inovativan način ciljeve za koje su dali živote realiziramo danas kada imamo mogućnosti i uslove za to. Cilj je da se putem podsjećanja na taj događaj prenesu sve one dobre i pozitivne vrijednosti koje su krasile i krase podveleškog čovjeka i ženu. Naglasak je svakako na obrazovanju i podršci mladim talentovanim osobama”, dodaje Jelovac.

Na kraju razgovora za Stav Asim ef. Jelovac nam kaže da osim konkursa literarnih radova Udruženje nastoji da u okviru mogućnosti i uz podršku podveleške dijaspore stipendira posebno nadarene studente, one koji su u potrebi, te učenike s jednim roditeljem. Boljom koordinacijom i organizacijim sigurno bi se moglo učiniti mnogo više što i jeste jedan od ciljeva Udruženja.

 O Udruženju „Veležistan“

Udruženje „Veležistan“ – Fond za promicanje obrazovanja, neprofitabilna je organizacija koja njeguje i čuva uspomenu na pjesnika Selima ef. Jelovca koji je porijeklom iz Podveležja. Svojim književnim radom na polju poezije, Selim ef. Jelovac, iako je gotovo najveći dio svog života bio daleko od Mostara dao je značajan doprinos predstavljanju rodnog Podveležja i Hercegovine pjevajući najljepše stihove o kršnoj Hercegovini, bogatstvu srednjovjekovne historije Huma i humske zemlje od Herceg Ahmed-paše do XX stoljeća.

Cilj Udruženja Veležistan jeste da bude mjesto gdje će Podvelešci čuvati, njegovati i razvijati svoj pozitivan odnos i osjećaj prema rodnom kraju. Informacije o aktivnostima Udruženja i tekstovi o Podveležu dostupni su na web stranici www.velezistan.de.

Iz biografije Selima (Ibrahim) Jelovca (1946-2003.)

Ebu Ilham – pjesnik Veležistana

Iako je njegov život bio buran i plodonosan o Selim ef. Jelovcu je jako malo pisano. Ovom prilikom donosimo vam isječke iz biografije koju je pisao njegov kolega sa studija i saradnik na mnogim projektima Muhamed Mrahorović.

Rođen je od oca Ibrahima i majke Teme, 02.09.1946. godine u malom hercegovačkom podveleškom zaseoku Do na padinama planine Velež. Četverogodišnju osnovnu školu završio je 1957. godine u rodnom mjestu, a iste godine upisuje osmogodišnju Gazi Husrev-begovu medresu i završava je 1965. godine

Po završetku srednje škole odlazi na odsluženje vojnog roka, a potom se zapošljava u Odboru Islamske zajednice u Mostaru obavljajući imamsku dužnost u nekoliko hercegovačkih džemata.

Od 1967. do 1972. studira u Iraku na Filozofskom fakultetu Bagdadskog univerziteta, Odsjek teologija-filozofija.

Neposredno po uspješnom okončanju studija kraće vrijeme radi kao imam na području Odbora IZ-e Mostar, a zatim je teško obolio i nekoliko godina ostaje izvan radnih aktivnosti. Jedno kraće vrijeme, nakon poboljšanja zdravlja, radio je kao simultani prevodilac pri Vojnoj akademiji u Zadru.

Godine 1976. počinje raditi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, na čijim poslovima će ga i zadesiti prerana smrt 2003. godine.

U međuvremenu, 02.11.1973. godine stupio je u brak, koji mu je darovao kćerku Firdevsu i sina rahmetli Ilhama, čiji mladi život je prekinula zločinačka granata ispaljena iz Lukavice, u opkoljenom Sarajevu.

Vrijeme početka njegova aktivnog bavljena poezijom nismo mogli utvrditi, ali je evidentno da pjesnički dar za izražavanjem svog unutarnjeg personaliteta u formama stiha nosi u sebi od rođenja, kao genetski kod koji će se početi iskazivati već u srednjoj školi, a njegova umjetnička raskošnost i neslućene mogućnosti u godinama provedenim na studiju u Bagdadu, u dvojakom jezičkom izrazu: arapskom i bosanskom-maternjem.

S kraja 1983. i početkom 1984. Selim ef. i Muhamed Mrahorović, uradili su prijevod, prepjev i izbor metričke forme arapske poezije mevluda Rešada Kadića na zahtjev izdavača iz Kaira i uz saglasnost autora mevluda.

Već u prvoj godini studija, Selimova duša nije mogla skriti nostalgiju za rodnim krajem, planinom Velež, roditeljima i rodbinom. Ni iračko-sirijska pogledom neuhvatljiva pustinja ni visoke planine Anadola nisu mogle ispriječiti se između njegovih nabujalih pjesničkih muza i rodnog kraja i već tada on u rimu i stih sriče svoj nutarnji osjećaj: I pogledi, tebi sežu, Veleži… Dobar dio pjesama nastajao je upravo u periodu Selimovih studija u gradu Haruna ar-Rešida, čuvenog abbasidskog halife i Šeherzadinih Hiljadu i jedne noći.

Selim ef. je pjesnik koji u kulturni život Bošnjaka reinstalira tradiciju islamske poezije, koja je smrću Safvet-bega Bašagića i Muse Ćazima Ćatića bila gotovo potpuno iščezla, a takav status vjerske poezije uopće, a islamske napose, diktirale su političko-kulturne (ne)prilike u ex-Jugoslaviji. Uz ovu dvojicu, kao treći pjesnički uzor, bar po formi pjesničkog izraza, Selimu je bio Skender Kulenović.

Planina Velež vrlo je često zaokupljala pjesnikovu dušu i onda kada je želio izraziti nostalgiju za rodnim krajem, i pustoš u duši zbog daljine od roditelja i rodbine, i zbog nemogućnosti da pustinjom nadoknadi vrleti Veleži. Za našeg pjesnika Velež ima mističnu snagu poput Sinaja u islamskoj poeziji i u jevrejskoj tradiciji.

I moja duša pobožno sluša Allah Allah

dah munare Veleži. (Minaret Veleži)

Nur-vrela mojih damara

Glas mog Veležistana.

Na sedždi Velež tada

Kibli se pokorno pruža

Poetski rad Selima Jelovca publiciran je u dvije zbirke pjesama pod naslovima “Salavat Veležistana” i “Selam Veležistana”, a od neobjavljenih pjesama, mogla bi se prirediti i treća knjiga koja bi i svojim naslovom korelirala prvim dvjema i kompletirala trilogiju njegove poezije. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu su stradali mnogi njegovi rukopisi stručnih tekstova.

Osim u poeziji, kao primarnim književnim interesiranjem, Jelovac se potvrđivao kao dobar poznavalac šerijatskog prava, islamske teologije, djela Rumija, Gazalija i poezije Junus Emrea, Hajjama, Sadija Širazija, Hafiza. Uvidom u njegovu književnu rukopisnu ostavštinu utvrdili smo određen broj tekstova publiciranih u časopisima Islamske zajednice i izvan nje (Islamska misao, Muallim, Preporod, Glasnik, Anali GH biblioteke, Kabes, Most) i nekoliko nepubliciranih radova.

Značajniji intelektualni rad Jelovac je ostvario na planu prevodilaštva. U okviru izdavačkih projekata IC El-Kalem njegov prijevod knjige egipatskog modernog mislioca Ahmeda Behdžeta “Allah – islamsko poimanje i vjerovanje” doživio je nekoliko izdanja u velikom tiražu. Pored ove

knjige od istoga autora je preveo još dva teksta. Uradio je i prijevod teksta profesora Irfana Abdul-Hamida “Orijentalistika i islam”.

Njegovu rečenicu karakterizira kratka konstrukcija, tečna i lagahna poetska kompozicija, racionalizirana i pravilna upotreba maternjeg književnog jezika, bez tuđica, koje mu narušavaju izvornost. Autorski prozni tekstovi Selima Jelovca vežu poetskim artificijelnim nitima njegovo razmišljanje u misaonu cjelinu, a prijevodi pretaču značenja izvornog teksta slobodnom jezičkom akribijom sukladirajući duhovne specifikume dva različita jezika.

O Selimu Jelovcu je u Preporodu pisao Hadžem Hajdarević u tekstu pod nazivom “Pjesnik moga medresanskog poludjetinjstva – Selim Jelovac” gdje između ostalog piše:

“Kad sam ovih dana ponovo čitao knjigu pjesama “Salavat Veležistana” Selima Jelovca, izašlu 1979. godine u izdanju Udruženja ilmije SRBiH (primjerak je autorov poklon Gazi Husrevbegovoj biblioteci (“Našoj – Gazijinoj biblioteci poklanja od srca autor Selim Jelovac 25. 7. 1979. god.”), još jednom sam se mogao uvjeriti koliko je Selim Jelovac i jezik i poeziju razumijevao kao Božiji dar i sretnu mogućnost da se vlastitim poetskotvornim pregnućem dođe do čistijih spoznanja o Stvaratelju i Čuvaru svijeta i vremena. Bolest mu nažalost nije dala mogućnosti da nešto izrazitije ostvari svoj pjesnički talent.

U prigodnom predgovoru knjige pjesama “Salavat Veležistana” Aziz Kadribegović naročito ističe kako je Selim Jelovac svoje poetskotvorno osjećanje zavičaja (Velež, Podveležje, Hercegovina) povezao s iskrenim osjećanjem vjere u Boga i u Njegovo neprestano stvaranje. Stihovanjem i predanim vjerovanjem nadoknadive su sve životne nevolje i boli: “Ljubav prema zavičaju dobit će svoju pravu, misaono-idejnu zaokruženost tek u ljubavi prema Bogu”, konstatira Aziz Kadribegović, dovodeći poziciju lirskoga subjekta naprema osamnaestoga ajeta kur’anske sure “El-Hadž”: “Zar ne vidiš da Njemu sedždu čini sve što je na nebesima i na Zemlj, i Sunce, i Mjesec i zvijezde, i planine, i stabla, i životinje, i mnogi ljudi…”.

Od Selima Jelovca sam i saznao da je toponim Velež ženskoga a ne muškoga roda. Zato snjegove valja gledati na Veleži a ne na Veležu, zato, kako stoji u Jelovčevoj pjesmi “Minaret Veleži”, lirski se subjekt, u prvoj strofi, ushićuje prizorima zavičajnih pejzaža na način da ih najdirektnije povezuje s unutarnjim prostorima svoga bića: “Minaret / cvijet od nura, / izazov nov / s Veleži…”.

Stav.ba