Liderstvo u islamu: Znaš li kuda i gdje ideš?

U prošlom tekstu (Liderstvo u islamu: Dobar lider je dobar komunikator) pisao sam o komunikacijskim vještinama lidera, odnosno rekao sam da je dobar lider dobar komunikator. Biti dobar komunikator znači spojiti se sa publikom, sa sugovornikom; znači znati slušati, a ne samo govoriti. Biti dobar komunikator znači znati savladati srdžbu, kontrolisati se, ne odgovarati u afektu. Biti dobar komunikator znači posvetiti se sugovorniku, razumjeti njegovu poruku, shvatiti šta je htio da nam kaže, a onda dati odgovor, ukoliko je on potreban.

O komunikacijskim vještinama lidera pisat ću još. To je važna tema koja zaslužuje našu pažnju. Danas pišem o drugoj karakteristici lidera. To je posvećenost cilju. Naravno, svaka uspješna osoba ima cilj. Za lidera se to podrazumijeva. Lider je osoba koja ne ostvaruje samo svoje ciljeve, nego pomaže i drugima da ostvare svoje ciljeve. Lider je posvećen svojim sljedbenicima, jer uspjeh njegovih sljedbenika je i njegov uspjeh. Lider nije osoba koja govori šta i kako treba da se radi, nego svojim primjerom pokazuje kako treba da se radi. Lider nije osoba koja naređuje sa visine, nego osoba koja se spušta među svoje sljedbenike i radi zajedno sa njima.

Međutim, nije važno samo imati cilj. Važno je biti posvećen tom cilju, važno je biti disciplinovan, važno je ne odustati i biti ustrajan. Međutim, da bi bili posvećeni, cilj mora biti jasan. Nemoguće je vjerovati u nešto što je nejasno, nemoguće je biti posvećen cilju koji nije jasan, koji nije definisan, kojeg ne vidite, kojeg ne možete vizualizirati.  Upravo je to odlika Poslanika Muhammeda a.s. i njegovih ashaba, ali i svih drugih poslanika – imali su jasan cilj, jasnu viziju, znali su šta žele i bili su posvećeni tome.

Ako bih morao da izdvojim jednog lidera kroz povijest pa sve do danas, kao primjer posvećenosti cilju, onda bi to definitivno bio Muhammed a.s. Cijeli svoj život bio je predan Gospodaru, širenju i jačanju islama. Svaki njegov pokret, svaki njegov korak, svaki njegov postupak, svaka njegova riječ potvrđivala je ne samo da vjeruje u to što govori, nego da to već živi. Poslanik je utjelovio definciju lidera spomenutu na početku: nije samo govorio kako treba, nego je to svojim primjerom pokazivao.

Koliko je Poslanikov cilj bio jasan i koliko je vjerovao u njega, pokazuju ove njegove riječi: ”Ova stvar (vjera islam) će dospjeti dokle dospijeva dan i noć. I Allah neće ostaviti prebivalište stanovnika sela i gradova, niti pustinjaka i onih pod šatorima, a da u njega neće ući ova vjera. To biva snagom jakog i poniženjem poniženog: snagom kojom će Allah ojačati islam, i poniženjem kojim će Allah poniziti nevjerstvo.” (Musned imama Ahmeda)

Aiša r.a. Poslanika opisuje ovim riječima: ”Ko ga je vidio, vidio ga je kako odnekud dolazi ili nekamo odlazi (nije bio besposlen, nije besciljno lutao). Nije stavljao ciglu na ciglu, niti trstiku na trstiku, već mu je znanje pruženo pa je ka njemu pohitao. Danas bojište, sutra takmičenje, a konačno ishodište je Džennet ili Vatra”. (Taberani)

Pored jasnoće cilja i posvećenosti istome, potrebna je disciplina i strpljivost. Ovo su odlike velikih ljudi. A zar naš Poslanik nije bio veliki čovjek? Strpljivo je, godinama, ni u jednom momentu ne posustajući, ni u jednom momentu ne odustajući, ni u jednom momentu ne proklinjući druge, društvo, ”državu”, okolnosti, pozivao u islam. Strpljiv i disciplinovan može biti samo onaj ko zna šta hoće i gdje ide. Poslanik je znao.

Strpljenje i disciplina nisu odlika samo lidera, već i svakog vjernika. Usuđujem kazati da je zapravo svaki iskreni vjernik lider. Jer, iskren vjernik je primjer drugima. To zapravo u suštini i jeste lider.

Jedan od najpoznatijih stručnjaka iz oblasti liderstva, ličnog rasta i usavršavanja, Jim Rohn, navodi definiciju uspjeha kao ”skup malih disciplina koje činimo svaki dan.” A šta je to, nego samo parafraziranje riječi našeg Poslanika: ”Allahu je najdraže djelo na kojem se ustraje, bez obzira koliko ono malo bilo.” Ništa ne dolazi preko noći. Potrebno je biti strpljv i predano raditi. Baš kao što je Poslanik radio. Mali koraci svaki dan na kraju će dati veliki korak; mali rezultati svaki dan, na kraju će dati veliki rezultat. Historija širenja islama je historija malih koraka. Sama filozofija islama je filozofija tih ”malih koraka”. Islam je postepeno, korak po korak, ”malim zabranama” ukidao idolopoklonstvo, širk i sve ružne običaje. Na kraju su te ”male zabrane” dale ”velike zabrane”.

Pripovijeda se kako je vladar Enušervan  prošao pored starog seljaka zemljoradnika koji je sadio drvo koje dugo godina neće dati plodove. Vjerovatno ovaj stari seljak neće doživjeti plodove, zbog čega mu se obratio vladar: ”Zašto zamaraš sebe ovim drvetom od čijih plodova nećeš nšta ubrati?”, na što mu seljak odgovori: ”Oni prije nas su posadili za nas, pa smo jeli. I mi sadimo za one poslije nas, neka i oni jedu.” (Kako izgraditi lidera, Tarik es-Suvejdan).

To je islam. Zasadimo danas naše drvo. Počnimo sa malim disciplinama, malim koracima. Ali, prvo odlučimo šta želimo. Jasno to definišimo. Cilj mora biti toliko jasan da ne može oko njega biti nikakve dileme. Da u svako doba dana i noći znate šta želite, bez ikakvih nejasnoća. Nakon toga se posvetite ostvarivanju cilja. Neka vam uzor bude Poslanik. Naš život sigurno nije teži nego njegov. On je prošao i ono što mi nikada nećemo proći. On je iskusio svaku moguću vrstu patnje kakvu ljudsko biće može iskusiti. Ali, nije odustao! Znao je kuda i gdje ide!

Piše:  Tarik Dautović

Akos.ba