Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Kurban – žrtva koja približava Bogu

Kurban – žrtva koja približava Bogu

U savremenim uvjetima urbanog stanovanja kada je sve teže mnogim muslimanima praktično izvršiti klanje kurbana, Islamska zajednica se pobrinula da muslimanima olakša izvršenje ove važne vjerske obaveze. Istovremeno, osim izvršavanja vjerske obaveze, musliman koji uplati potreban iznos za klanje kurbana u organizaciji Islamske zajednice postaje direktni učesnik u razgranatom sistemu društvene brige i javnog dobra.

Piše: Meho Šljivo

Pojam kurban dolazi od arapske riječi karibun što znači blizina, bliskost. Frekventan fikhski termin, posebno u islamskoj literaturi,  za obredno žrtvovanje je izraz udhije, što znači žrtva. Sa stanovišta islamskog prava Kurban se definira kao obaveza svakog muslimana-mukellefa da s namjerom približavanja Allahu, džellešanuhu, zakolje kurban u dane Kurban bajrama, ako posjeduje količinu imovine koja mu omogućava da kurban nabavi u zadatom vremenu.

Obredno žrtvovanje-kurban u Časnom Kur'anu spominje se u različitim tematskim kontekstima. Kurban Ademovih, a.s., sinova paradigmatičan je primjer Bogu drage i primljene žrtve, odnosno kurbana koji Stvoritelj ne prihvata zbog pogrešne i neiskrene namjere. U  prvom slučaju, Habilovom žrtvovanju kurbana, prethodi iskrena i plemenita namjera, dok u slučaju Kabila, nakon odbijanja žrtve dolazi do izražaja dominantna i agresivna  ljudska priroda koja umjesto pomirenosti s Božijom odredbom poseže za bratubojstvom. „I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: ‘Sigurno ću te ubiti!’ – ‘Allah prima samo od onih koji su bogobojazni’ – reče onaj.“ (El- Maide, 27)

Iz čina žrtvovanja  Ademovih, a.s., sinova razaznaje se i ključni duhovni kriterij po kojem Stvoritelj vrjednuje valjanost nečije žrtve: innamāyataqabbalallāhu mina l-muttaqīn – Bog prima žrtvu (kurban) samo od onih koji su bogobojazni.

Kur'an, k tome,  bilježi spremnost Ibrahima, a.s., da žrtvuje vlastitog sina Ismaila, a.s., kao i pristanak Ismaila, a s., da bude žrtvovan po Božijoj naredbi koju je Ibrahim, a.s., primio u snu. U ovom konkretnom slučaju kurban postaje sinonimom za zaštitu i spašavanje ljudskog života, odnosno iskupljenje: “I kurbanom velikim ga [sina Ibrāhīmova] iskupismo“ (Es-Saffat, 107)

Kurban je poput zekata i Bajram namaza pravno utemeljen druge godine po Hidžri. Kur'anski propis kurbana povezuje ovaj drevni ibadet obrednog žrtvovanja sa namazom i izražavanjem zahvalnosti Stvoritelju: „Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali. Zato se Gospodaru moli i kurban kolji. Onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.“ (Kevser, 1-3)

Kurban u praksi Muhammeda a.s.

Ispunjavanjući sve svoje vjerske dužnosti, pa tako i prilikom obrednog žrtvovanja, klanja kurbana, muslimani nastoje da svoju praksu usklade sa sunnetom-praksom poslanika Muhammeda, a.s.

Aiša, r.a.,  prenosi hadis Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., sljedećeg sadržaja: „Čovjek na dan Kurbana ne uradi Allahu draže djelo od prosipanja krvi(kurbana), pa doista će zaklana životinja doći na Sudnjem danu sa svojim rogovima, papcima i dlakom i doista će krv kod Allaha biti primljena i prije nego što padne na zemlju, pa ugodno vam bilo.“ Muhammed, a.s. je lično, svojom rukom, spominjući Allaha i izgovarajući tekbir klao kurban. U predajama se bilježi da je na ime  kurbana klao dva bijela (emlehajni) rogata ovna. Džabir, r.a., prenosi hadis u kojem stoji: „Klanjao sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.,  Kurban-Bajram, pa mu je nakon završetka doveden ovan i on ga je zaklao i rekao: Bismillah, vallahuekber, allahummehaza ‘annive ‘anmen lem judahhiminummeti.“

Podsticao je ashabe da odmah nakon klanjanja Bajram-namaza, bez suvšinog odugovlačenja zakolju kurbane. Naglašavao je da je takav postupak sunnet, te da onome ko zakolje kurban prije klanjanja Bajram namaza osim prolazne materijalne koristi, neće biti priznat status kurbana kao i  nagrada predviđena za obredno žrtvovanje-kurban. Prilikom klanja kurbana, Muhammed, a.s., se okretao prema Kibli i preporučivao je onima koji izvršavaju ovaj ibadet da zbog neizmjerne vrijednosti čina žrtvovanja lično prisustvuju klanju kurbana. Vjerovjesnik, s.a.v.s., svojoj kćerci Fatimi, r.a., savjetuje: „Idi do tvog kurbana i prisustvuj njegovom klanju, jer će ti s prvom kapljicom krvi biti oprošteni grijesi koje si učinila.“

Bitni propisi o kurbanu

Vrijeme klanja kurbana počinje iza bajramskog namaza prvi dan Bajrama i traje sve do pred noć treći dan Bajrama. Za kurban može biti zaklano a) bravče (ovca i koza), goveče (krava, bivol), c) deva.

Ako se radi o bravčetu onda kurban treba biti star najmanje godinu dana. Ako se radi o govečetu onda ono mora biti staro najmanje dvije godine. Kurban je pojedinačna obaveza onda kada pojedinac ima svoje vlastite prihode i živi sam bez obaveza prema drugima. Kurban je porodična obaveza onda kada jedan član porodice izdržava ostale članove. Goveče ili deva može biti kurban za više osoba (najviše sedam) pod uvjetom da su svi udruženi obveznici zanijetili da to bude kurban i da tu nema nikakvog drugog motiva ili bilo kakve sumnje da je neko iz drugih pobuda učestvovao u zajedničkom obrednom žrtvovanju.

Prilikom kupovine i biranja kurbana neophodno je voditi računa da životinja nema sljedeće nedostatke: 1. da nije slijepa; 2. da nije sakata; 3. da nije bez noge; 4. da nije bez roga, čitavog ili većeg dijela koji je odstranjen nasilno; 5. da nije bez uha ili njegovog većeg dijela koje je odstranjeno silom; 6. da nije bez repa ili njegovog većeg dijela koji je nasilno odstranjen; 7. da ne bude posve mršava.

Ukoliko obveznik ne kolje kurban lično, potrebno je da lice koje on ovlasti bude praktični musliman. Nije dozvoljeno da kurban kolje nevjernik. Kurbansko meso se dijeli na tri dijela: sirotinji u bližem i daljem komšiluku, prijateljima i komšijama i za vlastite potrebe, to jeste za svoju porodicu. Zabranjeno je prodavati kurbansku kožicu. Kao neodvojivi dio kurbana i ona se predaje Islamskoj zajednici.

Klanje kurbana u organizaciji Islamske zajednice

U savremenim uvjetima urbanog stanovanja kada je sve teže mnogim muslimanima praktično izvršiti klanje kurbana, Islamska zajednica se pobrinula da muslimanima olakša izvršenje ove važne vjerske obaveze. Istovremeno, osim izvršavanja vjerske obaveze, musliman koji uplati potreban iznos za klanje kurbana u organizaciji Islamske zajednice postaje direktni učesnik u razgranatom sistemu društvene brige i javnog dobra.  Klanje kurbana u organizaciji Islamske zajednice ima nekoliko važnih vjerskih, misijskih i društvenih ciljeva:

  1. Klanje kurbana se obavlja na šerijatski ispravan način i uz prisustvo vjerski obučenih i sposobnih lica;
  2. Zadovoljavaju se najviši zdravstveni, higijenski i sanitarni standardi;
  3. Otkupom kurbana od povratnika pomaže se održivi povratak u manjem bosanskohercegovačkem entitetu i slabije ekonomski razvijenim gradovima u Frederaciji Bosne i Hercegovine;
  4. Pruža se podrška radu obrazovnih ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (medrese i fakulteti);
  5. Pomaže se rad javnih kuhinja, staračkih domova, obdaništa, bolnica, domova za lica s posebnim potrebama.

akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top