Kuda idu izgubljene tuzlanske djevojke?
Diskusija o izgubljenosti u vremenu i prostoru neizbježna je filozofska tema. Međutim, od jučer se, izgleda, može izgubiti i u Tuzli. Najbitnije je da smo svi cjelokupan događaj osudili u svojim virtuelnim svjetovima. Nažalost po jučerašnju žrtvu, a i one koji su virtuelno osudili, fizički nasrtaji su bili stvarni
Kao rijetko dosada, Tuzla je od prije neki dan u žiži interesovanja javnosti. Nasilje u školama ove Općine prenjeli su svi lokalni, ali i regionalni mediji. Video snimak na kom nekoliko djevojaka fizički maltretira vršnjakinju hit je na svim portalima. Iako na očigled sviju, djevojci niko nije pritekao u pomoć. Osnovni postulati ljudske vrijednosti su jučer u Tuzli izostali.
Međutim, ako stvari posmatramo analitički, ko zna koliko ovakvih klipova postoji u glavama nedužne djece širom Bosne i Hercegovine? Da li nas je opčinjenost virtuelnim životima odvela tako daleko da više ni u bezazlenim situacijama kakva je ova ne znamo priteći u pomoć. Budala se nekada ponosila čega se pametan stidio. Danas, budala se i dalje ne stidi, a pametan ne pomaže. Ako se pitamo ko je kriv, rekao bih, bez imalo oklijevanja, obojica! Svijet nije opasan zbog gore pomenutih budala, nego zbog pametnih koji šute.
Jesu li učenice/nasilnice krive?
Djelimično, da. No, oko njih se sve godine odrastanja vrti pravi mali svijet metoda kojima su svakodnevno izložene. Naravno, ovo ih ni u kom slučaju ne amnestira od onoga što su učinile. Roditelji moraju prije svega učiti psihologiju, pa tek onda krenuti sa odgajanjem djeteta. Na čist papir, koji je u ovom slučaju dječiji mozak, treba zapisivati samo najljepše. Uzaludno je misliti da će dijete raditi ono što mu kažete, ako riječi ne popratite djelima. Dijete će raditi ono što roditelji rade, bez obzira na ono što oni kažu…
- Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu Novog vremena:
- Kuda idu izgubljene tuzlanske djevojke?
