Krajina: Ljubav prema domovini jača je od svega
Elmir Hirkić (20) i Mirza Hodžić (20) su Cazinjani čije slike su prije nekoliko godina ispunile bh novinske stupce i stranice portala.
Ova dva mala heroja iz cazinskog naselja Koprivna, 2014. godine su trčali da prouče Fatihu i odaju počast srebreničkim žrtvama. Oni su dobar primjer mnogima i sve dok je ovakve djece i ovakvih mladih ljudi, srebreničke žrtve će da vječno žive u sjećanju svih nas.
Elmir je sada oženjen i živi u Sloveniji, gdje je otišao radi posla. U slobodno vrijeme svira klavijature, a trči samo rekreativno. Za Akos.ba se prisjetio maratona Bihać-Srebrenica i otkrio motive koji su ga nagnali na to.
„Tad smo imali 17 godina i bili smo drugi razred srednje škole. Aktivno smo se bavili atletikom i učestvovali smo na mnogim memorijalnim maratonima koji se trče u znak sjećanja na žrtve proteklog rata. Sve su to bili maratoni u dužini između 25 i 35 kilometara. Svaki put je to bio poseban osjećaj jer vas nosi motiv da odate počast tim hrabrim ljudima koji su živote dali za našu domovinu u kojoj mi danas živimo i slobodno hodamo.“, kaže Hirkić
Mirza Hodžić je završio srednju školu u Cazinu u srednjoškolskom centru Ibrahim Perviz. U slobodno vrijeme se bavi atletskim sportovima, a maraton Bihać-Srebrenica prvi put je trčao također sa 17 godina. To su nezaboravni trenuci i lijepa sijećanja, ali i neke posljedice su ostale, kaže Mirza.
„Na tom maratonu sam dobio povrede koljena, tačnije hrskavice, ali ne žalim jer poseban je osjećaj trčati za Srebrenicu i te ljude koji su tamo ubijeni. Trčali smo u 6 grupa, a u svakoj je bilo po dva čovjeka. Tako da smo svi trčali po sat vremena i tako se mijenjali čekajući svoj red sve do Potočara. U tih sat vremena bilo je određeno da svako treba pretrčati oko 10 do 12 kilometara i mislim kad bi se izračunalo, da je svaki od nas pretrčao oko stotinjak kilometara.
Za Elmira i Mirzu su to posebne uspomene jer su tokom cijelog maratona imali osjećaj kao da nešto nose srebreničkim majkama i tim ljudima, a bila je to Fatiha i dova za njihove najmilije, kao i izrazi saučešća i osjećaja tuge koji su s njima zajedno dijelili tih dana.
„Mi Bošnjaci imamo samo jednu zemlju i mislim da u svakom mladom čovjeku kuca taj ponos što ima čast hoditi zemljom koja je natopljena krvlju naših predaka, jer je domovina najveći poklon kojeg su nam ostavili naši pradjedovi i očevi.“, kaže Elmir i dodaje kako mu je žao što je morao trbuhom za kruhomm otići iz domovine koju nosi u srcu a zrak u Bosni mu bolje miriše nego preko granice
Za Akos.ba Fahrudin Vojić
