Komentari nekih naših poslovica: Pravda ponekad spava, ali nikad ne umire!

Pravda je počesto nedokučiva i za naša poimanja nedostižna. Danonoćno gledamo razne nepravde i pitamo se kad će već jednom svemu doći kraj. Djeluje nam neizdrživo i beskonačno to što čekamo kad će pravda biti tu. Dostupna i jednaka za sve.

Ova poslovica, ali i mnoge druge pokazatelj su da će pravda kad-tad doći na vidjelo i da će svi zulumćari i nasilnici biti kažnjeni upravo onako kako to i zaslužuju.
Postoji jedna narodna izreka koja nadopunjuje pomenuto, a koja kaže: ”Iza muke i last”.
Ova pomenuta izreka potpuno se slaže za Božanskom porukom: ”Zaista iza svake poteškoće dolazi olakšanje” (Kur’an)
Navedeni citati dokaz su da iza perioda nepravde i zuluma dolazi period pravde i blagostanja.
Siguran sam da je ovo prirodan zakon dešavanja u kosmosu, koji je postavio Uzvišeni Allah i sve se dešava po tom ustaljenom zakonu.

Prijatelja nasamo ukori, a javno ga hvali

Prijateljstvo je ono što ispunjava život svakog čovjeka i čini ga umnogome ljepšim i zanimljivijim.
Svako se od nas trudi da stekne dobrog i iskrenog prijatelja, ali i da ga održi.
Obaveza nam je da prema ljudima za koje se uvjerimo da su dokazani i provjereni prijatelji, budemo iskreni i dostupn,i uvijek i svuda.
Neophodno je da biramo moralne, iskrene i pažnje vrijedne prijatelje.
Jedne narodna izreka kaže: ”S kim si, takav si!” Jedna druga opet kaže: ”Drug je drugu ogledalo!” Nepobitno je da nam obje ukazuju na isto: da naš drug i prijatelj, to jest osoba sa kojom se najviše družimo i provodimo vrijeme mora biti oličenje dobrih i plemenitih osoba, ako i sami želimo ostati ili biti takvi. Poznato je da ljudi nesvjesno oponašaju drage ljude želeći biti poput njih. U ovom slučaju jako je bitno imati pažnje vrijednu osobu za prijatelja, jer ukoliko ga poželimo kojim slučajem iz bilo kog razloga djelimično oponašati i zadovoljiti onda će to biti u nečem korisnom i plemenitom, ali i obratno. Ukoliko on poželi nas oponašati i svojim postupcima zadovoljiti, onda će, ukoliko smo i mi sami uzorni i pristojni prijatelji, i on sam činiti dobre, plemenite i općekorisne stvari.
Ova mudrost nas usmjerava da ćemo u osami sa svojim prijateljem biti kritični i ukazati mu na svaki eventualni propust i manu koju kod prijatelja primijetimo, ali u javnosti to će biti suprotno. Hvalićemo ga, spominjati po dobru i štiti njegov ugled i dostojanstvo bilo kada i bilo gdje, bilo to u njegovom prisustvu ili odsustvu.
Naravno, ovo podrazumijeva i našu spremnost da u osami sa prijateljem i mi sami budemo spremni na eventualne kritike i prijateljske savjete, ali i da od prijatelja očekujemo moralnu i svaku drugu zaštitu u javnosti, bilo da smo prisutni ili ne.

Na kraju života nam ostane samo ono što smo drugima poklonuli

Živimo u svijetu interesa, laži i licemjerstva. Sve one plemenite osobine koje su nekada krasile naše društvo polako idu u zapećak i manje su vidljive od ovih negativnih i ružnih pojava koje nam se nameću.
Stoga je na nama velika uloga i veliki zadatak. Vratiti sve ono dobro i plemenito opet na javnu scenu, u naša društva i naše domove.
Davanje i dijeljenje ljudima kojima je to potrebno je svakako jedna od bitnijih i značajnijih osobina. Ova poslovica se u potpunosti slaže sa religijskim naučavanjem koje nas potiče na dijeljenje i potpomaganje i koje kaže da je to sredstvo brzog i efikasnog ulaska u Raj ( Džennet).
U današnjem vremenu krize, recesije i siromaštva posebno je značajan pojam davanja i dijeljenja.
Obaveza nam je javno govoriti o tome i poticati potpomaganje svih onih kojima je to neophodno.
Gledam kako ljudi bezpotrebno grade i troše novac na nepotrebne stvari, dok drugi jedva preživljavaju. Pitam se: kad bi svi ovi ljudi koji bespotrebno troše svoj novac na luksuz i ovaj prolazni dunjaluk, imali svijesti pa ispunili svoju obavezu davanja( u islamu poznatu kao obavezno izdvajanja-zekat), da li bi uopće bilo siromašnih i gladnih. Zasigurno da ne bi. Svi bi bili zadovoljni i sretni. Stoga, smatram obaveznim javno podstaknuti i tražiti od onih koji su dužni da daju i dijele iz svog imetka, da to čim prije i učine. Time ispunjavaju svoju moralnu, ljudsku i vjersku obavezu i svrstavaju se u red Bogu odanih i uglednih ljudi.
Škrtice niko ne voli. Bog kaže da je bogatstvo iskušenje za one kojima je dato, iz razloga da se vidi kako će oni s tim postupiti.
Kaže se da će bogatstvo i imetak mnoge strmoglaviti u pakao, zbog toga što ga nisu dijelili sa onima kojima je on bio neophodan.
Opet za one velikodušne, koji troše i dijele, bogatstvo je blagodat sa kojom se otići u raj.
Kao i sve drugo na ovom prolaznom svijetu, tako i imetak može biti utrošen u dobro ili zlo. Može biti razlogom naše vječite sreće na budućem svijetu ili razlogom naše vječite propasti i patnje na onom svijetu ukoliko nismo znali upravljati imetkom i trošiti ga na svoju porodicu, rođake, prijatelje, komšije i sve one kojima je on bio potreban.
Besmisleno se plašiti da ako budemo davali i dijelili da ćemo propasti i ostati bez ičega.
Uzvišeni kaže da će onima koji dijele uvećati imetak iz riznice svoje milosti i da će im to biti mnogostruko uvećano.
Ipak bitno je znati da naše dijeljenje mora biti potaknuto iskrenošću i činjeno u ime Stvoritelja, a ne zarad lične hvale, prestiža i ličnog dokazivanja.
Allah, dž.š., a ni ljudi ne vole hvalisavca i foliranta. Najbolje dijeljenje je ono koje se čini krišom, onda kada to drugi ljudi ne vide. Tako ćemo se zaštiti od tog hvalisanja i dokazivanja.
Međutim, dijeljenje koje nam je obaveza kao zajednici ( zekat) može biti činjeno javno sa ciljem da i druge podstaknemo da isto to učine.

Svi ljudi se smiješe na istom jeziku

Osmijeh je neprikosnoveno oružje u ruci svakog pojedinca, koje možemo upotrebljavati svakodnevno, više ili manje. To je jedino oružje čija svakodnevna i cjelodnevna upotreba donosi radost, sreću i širi kod ljudi pozitivan osjećaj sigurnosti, pažnje, ljubavi, ali i povjerenja.
Ljude olako možemo pridobiti toplim, nježnim i iskrenim osmjehom. Što ga više budemo upotrebljavali sve više ćemo biti omiljeniji i prihvatljiviji u društvu.
Zato ova poslovica nedvosmisleno jasno upućuje na to da je osmijeh prihvatljiv za sve uzraste, kulture i civilizacije. Osmijeh je nepotrošna roba koja nam svojom čestom upotrebom donosi ne samo veći ugled, već time pridobijamo veći broj ljudi za prijatelje i uspješne partnere.
Iz svog iskustva znam da su najomiljeniji ljudi u društvu oni sa čestim i iskrenim osmjehom koji dijele sa svima onima koje susretnu i stupe u komunikaciju.
Osmijeh spada u dobro djelo za koje slijedi Božanska nagrada. To nam jasno i precizno govori nekolicina predaja koje se prenose od posljednjeg Božijeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhammeda, mir Božiji s njim.

Ne dopusti da bilo koga sretneš, a da on poslije susreta sa tobom nije postao sretniji
Ovo je jedan od najboljih savjeta i preporuka sa kojom sam se susreo posljednjih mjeseci.
Ljubaznost, uljudnost i toplina, osobine su koje se ovim savjetom traže od nas.
Jako je značajno obratiti pažnju na ovu preporuku. Kada bi je samo polovica ljudi na Zemaljskoj kugli primijenila, u svijetu bi zavladala ljubav, povjerenje i ta davno izgubljena toplina u komunikaciji koja nam svima zasigurno fali i nedostaje.
Svakodnevno u pošti, tramvaju, autobusu, trgovinskim radnjama, restoranima i slično, susrećemo namrgođena i zabrinuta lica, obezglavljena ovodunjalučkim brigama, koja nemaju vremena za sebe, a kamoli za druge.
Svi nekud žure, trče i svojim namrštenim i zabrinutim licima svojim sagovornicima i slučajnim prolaznicima šalju poruku odbojnosti, nepristupačnosti i netrpeljivosti.
U zraku umjesto pozitivne nesvjesno širimo negativnu energiju i doprinosimo još većoj psihičkoj krizi i neuravnoteženosti i kod sebe i kod ljudi koje susrećemo.
Ova mudrost ima za cilj da nas promijeni i naš život učini kudikamo boljim i sretnijim i ljepšim. Primijenimo je. Ništa nas to neće koštati!

Ko druge potcjenjuje, sigurno o sebi nije dovoljno razmišljao

Licemjerstvo, ogovaranje, kleveta, potvora i laž su osobine koje zabranjuje izvorno Hristovo učenje, ali i plemeniti islamski nauk.
U svim štivima i bontonima na svijetu ove osobine smatraju se prezrenim i nepotrebnim.
Ipak, svijet je pun onih koji se u mnogome odlikuju baš ovim navedenim osobinama.
Ova poslovica govori o potcjenjivanju drugih, pa ćemo se isključivo i tim pozabaviti ukratko.
Ljudi rado vole da kleveću i potcjenjuju druge. Čine to iz raznih razloga, a najčešći su: ljubomora, zavist i mržnja.
Kad bi svako od nas bolje razmislio shvatio bi da nije bezgriješan i da mu je najpreče pozabavit se sobom i svojim manama. Otkud nama pravo da potcjenjujemo, ogovaramo i klevećemo druge, a pri sebi imamo iste ili slične propuste i mane.
Potcjenjivanje je odlika nepromišljenih i egoističnih ljudi.

Stoga, okanimo se potcjenjivanja i nepotrebnog govora. Za svaku riječ ćemo odgovarati na Sudnjemu Danu, i zato dobro razmislimo kako ćemo položiti račun kad naš govor bude predmet Božanskog suda.
Pozabavimo se sobom i vidjećemo da nikada nećemo imati vremena za istraživanjem mana i propusta drugih.

Za Akos.ba pripremio: Admir Iković