Kolumna: Krst-bandera – posrbljavanje teritorije
U Sarajevu za tu nepogodu niko i ne mari. Ono malo napaljenih bijaše povjerovalo kako će gorljiva stranačka mladež, odnosno taktički raspoređeno potomstvo likova s plakata, onih što bi za Bosnu bubreg dali, istu noć k’o avatari uspuzati uz Trebević, te Dukićevu banderu do sabaha snijeti u Šeher, razmontirati pred Vječnom vatrom, i njome popločati neki kaljav sokak na Jarčedolima. To u Sarajevu zovu pričom za naivne.
Kažu da teritoriju zapišavaju svi kopneni sisari muškog spola, a sve u skladu s pravilima čopora i dominantnosti. Kako su domaći strankaroši sisari po više osnova, princip je sasvim isti. Međutim, stvari postaju zeznute kada se redovnim nagonima doda faza ”tjeranja ženke”, ili sofisticiranim političkim rječnikom kazano ”predizborna kampanja”.
Ko je koga potjerao, pa je na svetu nedjelju nad Sarajevom osvanuo krst-bandera, još se ne zna, ali je odveć jasno da vulgarni putujući cirkus, pokrenut 12. septembra, sasvim sigurno neće zaobići ni vaš grad. Donirana kao prilog nekog stranačkog velmože, modifikovana i posvećena betonska bandera uspravljena je na Zlatištu. Kako u Sarajevu niko do podne nije mogao skontati da je bandera ustvari krst časni, predsjednik Saveza logoraša GT-a (Genocidna tvorevina, naziv privremenog entiteta nastalog agresijom, genocidom i protjerivanjem Bošnjaka i Hrvata. Trajno bez ikakvih uslova za samostalnost) Branislav Dukić drčno je izjavio da je to krst i po i ”da ga gleda Bog, a gledaju ga i čuvaju Srbi”.Jedan drugi banjalučki Srbin, drag čova kojeg često spomenem, na ovu je Branetovu zbunjolu pošteno uzdisao: ”Ne znam za Isusa, ali Dukić se baš namučio zbog krsta na Zlatištu”. Međutim, Bog a i Srbi, narednog jutra vidjeli su da se Dukićev krst naherio, te da bi se SNSD-ovo srpstvo 21. stoljeća, moglo gadno skotrljati u Miljacku.
U Sarajevu za tu nepogodu niko i ne mari. Ono malo napaljenih bijaše povjerovalo kako će gorljiva stranačka mladež, odnosno taktički raspoređeno potomstvo likova s plakata, onih što bi za Bosnu bubreg dali, istu noć k’o avatari uspuzati uz Trebević, te Dukićevu banderu do sabaha snijeti u Šeher, razmontirati pred Vječnom vatrom, i njome popločati neki kaljav sokak na Jarčedolima. To u Sarajevu zovu pričom za naivne.
Međutim, u Sarajevu se ovih dana pričaju i ozbiljne priče. Kažu kako će ispisani Sarajlija, a danas mokronoški beg Nemanja Kusturica opako zeznuti Milorada Dodika. Ispaliti ga k’o raketu. Doduše, radio je on to i ranije, i to onima kojima je dugovao više nego li duguje Mići. Taj je pravi Sarajlija, premazao bi oca rođenog. Kažu da Kusta planira vratiti materino ime Emir, ušunjati se jedne noći u Sarajevo na ćevape, a onda pokajanje obznaniti odlukom da svoj veleljepni Andrićgrad pretvori u muzej genocida nad sunarodnjacima u Višegradu. Reći će kako je sve osmišljavao dugo i pažljivo, uz pomoć svjetskih kozmopolita i njihovih fondacija, vodeći računa da bosanski Srbi prođu pravu švapsku katarzu, tako što će vlastitim poreskim novcem, onako kako su znali napraviti genocid, sutra napraviti muzej. Reći će i da ga je na sve nagovorio Avdo Sidran. Kad se sve skonta, biće kasno za militantno svetosavsko srpstvo, jer će nam EU biti uveliko za petama.
”Znali smo da nisi papak”, – reći će konvertitu sarajevska raja.
Slika Fate Orlović ubrzo će postati obavezna crkvena relikvija, za tu će se jadnicu moliti svo sveštenstvo, sjećajući se njene žrtve i čovjekoljublja. Crkva po sred njene avlije zvat će se ”Hram velikomučenice Fate Orlović”. A u onoj na Budaku, molit će se srpsko sveštenstvo za duše onih što ih je jula 95. s povezom na očima i žicom na rukama, a u ime krsta časnog i slobode zlatne, bezdušno pobio SDS-ov Nečastivi. Monah Arsenije, kojem ne smetaju pokrivene muslimanke, a kojeg bi živog pojeo Amfilohije Radović, biće najcjenjeniji bosanski vladika, predložen za Nobelovu nagradu za mir.
Po tom pokajničkom scenariju krst-bandera itekako ima smisla. O tome govori i najnovija sarajevska fora:
Razgovaraju dvojica Rašinih snajperista poviš Sarajeva: ”Je li Vaso bre, šta ako skineš po kojeg Srbina dole u Sarajevu?” – ”Ma nema veze, napravićemo im spomenik na Zlatištu!”
Za Akos.bA piše: Ismet Bećar
