Koji zavjet/zakletvu ne treba izvršavati?

„Allaha si poslušao a šejtanu neposlušnost pokazao.“ (1:261)

Porijeklo hadisa

Prenosi ga Abdurrezzak od Mudžahida u senedu za koji kaže da je mursel.

Biografija prenosioca

Prenosilac je Mudžahid b. Džebr el- Mekki Ebu el- Hadžadž el- Mahzumi el- Mukri. Bio je dobar poznavalac tefsirske znanosti, a učio je pred Abdullah Ibn Abbasom, radijallahu anhuma. On kaže da je pred Ibn Abbasom proučio Kur’an više od trideset puta. A tri puta je sa njim prešao Kur’an komentarišući svaki ajet. Jahja el-Kattan je rekao da su hadisi koje prenosi Mudžahid pouzdani makar bili i mursel. Umro je stote godine po Hidžri, u svojoj osamdeset trećoj godini života. Svoju plemenitu dušu ispustio je u Mekki i to za vrijeme obavljanja namaza, tačnije na sedždi.(„Tehzibu, et-Tehzib“, 10:43).

Povod nastanka

U djelu „ El Džamius-sagir“ zabilježen je sljedeći podatak: neki čovjek je otišao u goste svome prijatelju. Pošto nije bilo domaćina kod kuće čovjek ga je sačekao. Sa njim su bili neki članovi porodice, a žena je pripremila hranu. Domaćin se vratio sa zakašnjenjem i nakon što su se pozdravili pitao je svoju ženu: „ Da li si počastila moga prijatelja jelom’“ Žena je rekla: „Čekali smo tebe“, a on je revoltiran time rekao: „ Čekala si me do sada bez jela, Bogami neću ni okusiti hranu.“ Njegova žena je odgovorila: „Ako ti nećeš, neću ni ja.“ Gost je slušao taj dijalog i dolučio da se sam uključi pa je rekao: „Ako vi nećete jesti, neću ni ja.“ Nakon svega domaćin je ipak savladao svoju srdžbu i pozvao gosta i ženu da jedu skupa. Sutradan, Poslanik je bio obavješten o ovom slučaju i tom prilikom je izrekao prednji hadis.

Komentar

Svaki čovjek dođe u situaciju da se naljuti, pa u srdžbi kaže nešto što u normalnim okolnostima ne bi rekao. Tada obično dođe i do zakletve. Musliman u takvim trenucima će voditi računa o svom ponašanju i ako treba da se zakune neka to bude Allahovo ime ili neka šuti. Poslanik je zabranio da se kunemo očevima, djedovima ili bilo čime osim Allahom. U Kur’anu o zakletvi se kaže:

Allah zaista neće kazniti ako se zakunete nenamjerno ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je da nahranite deset siromaha uobičajenom hranom kojom hranite svoju čeljad, ili da ih odjenete ili da roba oslobodite. A onaj ko ne bude mogao neka tri dana posti. Tako da se za zakletve vaše otkupljujete kada se zakunete, a o zakletvama svojim brinite se! Eto tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni. (El-Maide, 89,).

Ovdje treba spomenuti i to da se po zakletvi postupa samo u slučaju kada je radnja, koju bi trebao izvršiti, dozvoljena po islamskim normama. U protivnom ne treba postupati niti se pridržavati zakletve. To se vidi i iz citiranog hadisa u kojem se čovjek zarekao da neće jesti sa svojim gostom. Pošto je taj čin neumjesan po logici stvari, on se pokajao i prekršio zakletvu, a Poslanik je odobrio njegov postupak. Zavjeti mogu biti beskorisni i velika smetnja za vršenje nekih dobrih djela. Treba se držati nekih općih načela kao što su:

1. Ne pribjegavati besmislenim zavjetima ili prisegama,

2.Ne spominjati Allahovo ime doslovno prilikom izricanja nekog zavjeta,

3. Držati se svojih zavjeta i prisega, najviše što se može,
4. Ako svojim zavjetom nanosimo nekome štetu, taj ima pravo na poravnanje,
5. Ne zabranjivati sebi dopuštene stvari, bilo kakvim izgovorima ili zavjetima.

IZVOR: Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa

Autor: Mirsad Mahmutović

Za Akos.ba pripremila:  Arnela Mujezinović