Ko ne evoluira on stagnira!

Svi mi imamo svoju životnu priču, neki poseban talenat, nešto što možemo podijeliti sa svijetom i pokušati ga učiniti boljim. Naš zadatak je da život koji nam je dat provedemo na najbolji mogući način, pronalazeći svrhu našeg postojanja, ne osvrčući se previše na staze kojima drugi hode, već hrabro koračajući putevima vlastitog života koji je neminovno – sviđalo se to nama ili ne put neprekidnih preobrazbi.

Svako od nas se bar jednom našao na velikoj prekretnici i postavio sebi pitanje: “Jesam li na pravom putu?” ili “Jesam li osoba koja želim da budem?”

Nažalost, većinom se na preobrazbe odlučujemo nakon određenih životnih iskušenja (ja ih nazivam sredstvima za osvješćivanje) koja u tom trenutku obično doživljavamo kao svoje najveće neprijatelje, dočekujući ih sa riječima: “Zašto baš meni?” ili “Čime sam ja to zaslužio/la?” A upravo osvješćivanje predstavlja prvi korak ka preobrazbi. Takva nezrela pitanja i razmišljanja ukazuju na riječi Uzvišenog Allaha “Čovjek je stvoren od žurbe…” (El Enbija’, 37).

Čovjek koji ne zna ko je, odakle dolazi, kuda ide i koja mu je svrha; sklon je neumjerenosti, brzopletosti, impulsivnim reakcijama, lutanju, rasipa se na sve strane, tražeći sebe u svemu i svačemu. Bitno je uočiti da razmišljanje na ovaj način ne vodi ničemu produktivnom i neophodno je da ga se što prije oslobodimo kako ne bismo zapali u stanje beznađa, očaja, depresije; već da shvatimo da su sredstva za osvješćivanje pomagaći u radu na sebi kako bismo vratili primat bitnog nad nebitnim, vječnim nad prolaznim, i usredočili se na sadašnji trenutak i promjenu koju želimo postići. Kada sredstva za osvješćivanje prihvatimo na najbolji mogući način, kao ono što je u tom trenutku najbolje za nas, kao nagradu i priliku čiju mudrost možemo, a i ne moramo odmah razumijeti, osjetiti ćemo kako se stvari lagano počinju mijenjati. Najteže je nadvladati sebe, ne postoji teža i veća borba od te, a za pobjedu je nužna snažna i iskrena vjera, strpljenje, upornost i čvrst karakter. Rezultate nećemo vidjeti preko noći. Posrnuti ćemo, ali se moramo brzo podići. Ne smijemo zaboraviti da smo određeni dio svog života živjeli na jedan način – preobrazba je proces koji traje i ne trebamo postavljati nerelna očekivanja.

Poznavajući svoga roba najbolje, Uzvišeni Allah u Qur’anu nam ukazuje na još jednu osobinu čovjeka, koje se vjernik u procesu preobrazbe mora osloboditi: “Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom; i daje vam svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.” (Ibrahim, 32-34).

Veoma je bitno da naučimo biti zahvalni za ono što nam je dato. Svoj život protračismo minimalizirajući prekrasne trenutke, svakodnevne blagodati i pozitivne stvari u našem životu pritom zaboravljajući da se sve veliko sastoji od malog. Svakodnevno dajemo primat lošem, negativnom ili onome što očekujemo u budućnosti, a što se u većini slučajeva nikada neće dogoditi. Ko nam garantuje da ćemo dočekati sutrašnji dan?! Zar se prema poklonjenom nam vremenu i blagodati sadašnjeg trenutka smijemo zamarati imaginarnom sutrašnjicom? Allahov Poslanika,s.a.w.s., je rekao: “Čudno li je stanje vjernika! Njemu je uvijek dobro i takav slučaj nije ni s kim drugim osim sa vjernikom: ako ga snađe kakva blagodat, on je na njoj zahvalan, pa mu je u njoj dobro, a ako ga snađe kakva nevolja, on je na njoj strpljiv, pa mu i u njoj biva dobro.” (Muslim, 2999)

U procesu preobrazbe čovjek se također, mora osloboditi grčevitog i snažnog vezivanje za određenu osobu, stvar ili situaciju. Ovo manijakalno vezivanje javlja se kao posljedica čovjekove želje za potpunom kontrolom koju obično izaziva strah. Postoje različite vrste strahova koji nas u toku života obuzimaju, ali ovaj koji izaziva maničnu želju za kontrolom naziva se strah od nepoznatog.

Trganje za svrhom svoga postojanja predstavlja zanimljivu avanturu koju karakteriše: oslobađanje iz vlastitog misaonog kaveza, preispitivanje svojih uvjerenja, napuštanje ega, spoznaja samoga sebe; a sve se to dešava samo kako bismo se prolazeći kroz sva ta stanja i transformacije vratili Izvoru našeg postojanja – našem Gospodaru i pronašli svrhu našeg postojanja u robovanju Njemu. Na tom putu smo postali izdržljivi, nepokolobljivi, postojani i strpljivi. Shvatili smo da se neophodno prepustiti i dopustiti da se stvari odvijaju voljom Gospodara, bez težnje za uplitanjem. Preobrazba će se dogoditi onda kada se treba dogoditi, na način na kojom se treba dogoditi i brzinom koja se treba dogoditi. I mi na nju ne možemo uticati.

Uzvišeni Allah kaže u hadisi-kudsijju: “Robe moj, ti želiš jedno, Ja drugo, a uvijek biva onako kako Ja hoću. Pa ako se prepustiš onome što Ja hoću, pružit ću ti i ono što ti hoćeš. A ako se ne prepustiš mojoj odredbi, namučit ćeš se sa onim što ti hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću!”

Piše: Alma Kazić

Akos.ba