Kako znamo da je islam istina?
Pitanje: Kako znamo da je islam istina? Molim Vas da mi detaljno odgovorite.
Odgovor: Es-selamu alejkum, draga sestro,
Zahvaljujem se na pitanju i kontaktiranju “Pitaj o islamu”. U narednih nekoliko pasusa ću koncizno izložiti nekoliko aspekata islama, zasnovanih na Kur’anu i učenjima Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Nadam se i dovim da će vas upravo to ubijediti u istinitost islama.
Sve religije su pokušale na ovaj ili onaj način da objasne značenje i misteriju života. I sve su se izjasnile da postoji Stvoritelj – Održavatelj svega u univerzumu. Ovaj Izvor svega je Jedini Istiniti Bog i naziva se različitim imenima: Jahva, Brahma i Allah. Međutim, sva imena označavaju Isto Vrhovno Biće koje upravlja univerzumom i održava ga u svakom momentu.
Islam znači: pokornost, i kao ime za religiju, znači: “bezuslovnu pokornost Jednom Jedinom Stvoritelju – Održavatelju.” Sva bića u univerzumu duguju svoje postojanje Stvoritelju – Održavatelju, koji je bez početka i kraja.
Među živim bićima, jedino čovjek ima mogućnost razuma i volje – dvije posebne karakteristike koje zajednički čine osnovu ljudske kreativnosti. Čovjekova jedinstvena pozicija u univerzumu kao i njegov prirodni kreativni potencijal su preduslovi koji ga dovode do vrha materijalnog progresa i benefita čovječanstva u cjelini. U isto vrijeme, te vrijednosti imaju tendenciju da u samom čovjeku proizvedu opake pojave: uobraženje i oholost; stoga čovjek treba Božansku uputu za svoje vlastito dobro i stvarni uspjeh.
Od samog postanka čovjeka na Zemlji, Bog je slao čovječanstvu Svoje odabrane poslanike, između ostalih Ibrahima, Nuha, Musa, Isa i u konačnici Muhammeda, neka je spas i mir Božiji sa njima svima. I nikada nije bilo naroda kojem nije bio poslan poslanik. Ovi poslanici su sa Božijom pomoći podučavali čovječanstvo načinima obuzdavanjima njihovih strasti da bi proveli ovosvjetski život valjano i u miru, u potrazi za općim dobrom za sve. Generaciju po generaciju, kako je čovječanstvo pravilo progress kroz stoljeća, Božija uputa im je bila dostupna u vidu učenja poslanika kao i kroz Božije knjige koje su im objavljivane. Međutim, kako je čovječanstvo došlo do osvita moderne civilizacije, došao je Poslanik s kojim je Bog upotpunio i usavršio svoju uputu. Njegovo ime je Muhammed, s.a.v.s., a Knjiga koja mu je objavljena je Kur’an.
U Kur’anu, Allah Svemoćni nam kaže da je uzeo zavjet od svih ljudskih duša koje će živjeti na zemlji, generaciju iza generacije:
“I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali.” (El-Araf, 7:172)
To znači da je Allah dž.š., prije njihovog rođenja, zatražio od svih duša da posvjedoče da je On njihov Gospodar. Drugim riječima, svako dijete se rađa u prirodnom uvjerenju u Allaha dž.š. i prirođenoj sklonosti da samo Njega obožava. Prethodno također znači da će na Sudnjem danu svaka duša biti odgovorna za vlastite željene radnje. Ali kasnije, kako je svaka duša rođena i živi na ovom svijetu, ona je u stanju da zaboravi i da nije svjesna zavjeta koji je dala na početku. Pored toga, one dolaze pod različite uticaje koji ih potiču da ignorišu njihovu iskonsku i prirodnu čežnju Bogu.
Ipak, u svim religijama svijeta i u dušama postoje znakovi koji povremeno probude tračak nade u vjeru u Boga. I ljudi mogu da čuju sa četiri strane svijeta jeku svoje prethodne izjave: “Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha.” I tako, ako su ljudi iskreni sami sa sobom, odbacit će lažne bogove i požuriti Allahu.
Islam, kao religija, nije samo prirodan nego i razuman, u smislu da svoje fundamentalne principe zasniva na razumnim principima. U stvari, osnova jednostavnosti ove vjere je na njenoj prirodnoj i racionalnoj bazi. Stoga nije za čuđenje da je njeno vjerovanje lišeno bilo kakve teološke kompleksnosti i lahko je shvatljivo običnim ljudima.
Neko može spomenuti ravnopravnost u islamu kao ogroman doprinos čovječanstvu. Kao što je H.A.R Gibb primijetio: “Nijedno drugo društvo nije postiglo takav uspjeh u ujedninjenju u smislu jednakosti statusa, mogućnosti, u uticaju na mnoga potomstva čovječanstva… Islam ima i moć da pomiri naizgled nepomirljive elemente različitih rasa i tradicija. Ako će ikada borba između velikih društava Istoka i Zapada biti zamijenjena saradnjom, uloga islama bi u tome bila neophodna. U njegovim rukama u velikoj mjeri leži rješenje problema koje Evropa ima u vezi svojih odnosa sa Istokom. Ako se ujedine, nada u miran ishod se nevjerovatno povećava. Ali ako Evropa, odbijajući saradnju sa islamom, prepusti islam u ruke svojih rivala, ishod može biti samo poguban za oboje. (H.A.R. Gibb: “Islam”, London, 1932)
“Historija pokazuje da su muslimani napredovali u civilizaciji i u pogledu jačanja istina islama, čak do tog stepena da djeluju u skladu sa tom snagom. Historija također pokazuje i da su muslimani pali u barbarstvo i nazadak, pogubnost i poraz sa krajnjom konfuzijom do tog stepena njihove slabosti pridržavajući se istinitosti islama.” (Nursi)
Allah dž.š. u Kur’anu naređuje muslimanima da uzmu pouke iz historije, tako da ne bi ponavljali stare greške i da se pronađu novi načini rješavanja problema dok napreduju u različitim poljima života. Uzimajući inspiraciju iz Kur’ana, muslimani ne samo da saznaju i otkrivaju značenje postojanja, nego trebaju i da rade za dobrobit svih živih bića: u stvari, sveti Kur’an, kao i primjeri iz Poslanikovog sunneta, uče muslimane kako da kombinuju vjeru u Boga sa ljubavlju prema Njegovom stvaranju.
Prethodno navedeno znači da islam u budućnosti može voditi svijet ka miru, progresu i blagostanju, jedino AKO se muslimani opet budu pridržavali Kur’anskih ajeta: “svi se čvrsto Allahova užeta držite” (Ali Imran, 3:103) i “koji se bore na Allahovom putu” (Et-Tewba 9:20).
Autor: Shahul Hameed
Izvor: onislam.net
Za Akos.bA prevela i obradila: Smaila Mulić
