Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Dijaspora > Kako žive penzionisani imami u dijaspori: Husein ef. Granov

Kako žive penzionisani imami u dijaspori: Husein ef. Granov

“Kako je od poštovanja prema Allahu dž.š., poštovanje je i prema onome ko je osijedio u islamu“, Muhamed, a.s.

Značaj imama

Središnju ulogu u radu Islamske zajednice, prema njenoj ustavnoj konstituciji, odnosno organizacijskoj strukturi i njenom temeljnom pozivu, odnosno cilju djelovanja, ima institucija imama. U određenim vremenskim periodima kao obrazovani dio bošnjačkog stanovništva njihova uloga bila je od krucijalne važnosti za egzistenciju, opstanak i razvitak bošnjačkoga naroda. S tim u vezi često su u povijesti, pored imamsko-hatibsko-muallimske dužnosti, u mnogim mjestima bili interpretatori zakonskih odredbi, inicijatori socio-ekonomskih pokreta, društveno-politički analitičari i aktivisti, te trezveni subjekti u ratnim i mirnodopskim okolnostima.

Uživali su povjerenje naroda, prvenstveno zbog njihovog kategoričnog stava da je sigurnost i prosperitet naroda i države i vjerska dužnost, ali i zbog njihovog bliskog odnosa s narodom. Imami su kroz bosanskohercegovačku povijest nailazili i na brojna iskušenja, u kojima su na svojim plećima dostojno iznijeli zadatke i prepreke na koje su nailazili. Bez obzira da li se radi o obrazovno-odgojnom, vjersko-kulturnom ili društveno-političkom angažmanu, jednostavno imami su učestvovali u svim važnim procesima u bosanskohercegovačkom društvu, a koji se tiču našega naroda. Posebno je značajno govoriti o ulozi i vrijednosti imama u dijaspori, jer biti Bošnjak i musliman u dijaspori je put koji sa sobom nosi brojne izazove.

Ustrajnost u borbi

Penzionisani imami su, ne samo zbog svojih godina i penzije, nego i sa aspekta misije u kojoj su bili i što su iza sebe ostavili brojne odgojene generacije kroz mukotrpan rad u mektebima i džamijama, trud i hizmet, zavrijedili poštovanje i uvažavanje, oni su očuvali jedinstvo Islamske zajednice, njene vrijednosti ali i kulturu, tradiciju, i temeljne vrijednosti našega naroda.

Husein ef. Granov jedan je od pezionisanih imama u dijaspori. Njegov životni put je bio iznimno buran, prožet brojnim mukotrpnim iskušenjima, u kojima je, uz snagu vjere, ipak izlazio kao pobjednik, nadajući se da će njegove stope doprinijeti uspostavi dobra i za zajednicu. Efendija Granov se prisjeća vremena kada je službovanje pri Islamskoj zajednici imamima osiguravalo tek nesigurnost i nespokoj, te se njihovoj ulozi nije davala dostojna pažnja.

 Službovao sam u BiH za vrijeme komunističkog režima kada smo mi imami bili drugorazredni građani u društvu. Nismo imali bilo kakva prava i stimulaciju, pa ni poštovanja renomea. Lični dohotci su bili vrlo mizerni. Pred sami rat moja cijela plata je otišla za veću brašna od 25 kg kupljenu na mjesec dana prije nego će zaratiti.“

Efendija Granov svjedoči da je danas ipak došlo do poboljšanja statusa imama, ali da je ipak moguće napraviti još koraka ka dostojnom položaju vjerskih službenika.

 „Drago mi je da se status imama sada poboljšao u materijalnom i duhovnom segmentu života. Ima još anomalija i nedostataka koji su indikativni. Vi se obraćate nama imamima koji smo u penziji, ali vam, nažalost, moram reći da sam na socijalnoj pomoći. Žalosno je konstatovati, jednu drastičnu anomaliju, da imami koji odlaze u penziju imaju u visini socijalne pomoći !?“

Put ef. Granova, kako je već kazano, bio je mukotrpan. Naime, ef. Granov je u Njemačku došao kontigentom iz srpskih zloglasnih logora; Keraterma, Omarske i Manjače 27.12.1992. godine „Pretučen sam i jedva ostao živ. Najpretučeniji od svih logoraša i imama a koji sam, Allahovom voljom i odredbom, ostao živ. Jedino su od mene gore prošli oni koji su od monstruma tučeni i ubijeni.“

Po dolasku u Njemačku, ef. Granov stavio se na raspolaganje Islamskoj zajednici na ispomoć učeći djecu besplatno po kontejnerima naših izbjeglica i protjeranih lica „Bio sam imam na više mjesta uz simboličan mali honorar, trenutno kada zatreba nekome kolegi zamjena sam na usluzi. Odlazim u sve džemate na godišnje mevlude i aktivno učestvujem u programima sa  svojim kolegama. Svi programi su od nas imama besplatni, na Allahovom putu“

Imami – nosioci vrijednosti

Pitali smo ef. Granova o trenutnom stanju i aktivnostima džamata u dijaspori, a on nam je rekao kako je nužno raditi u kontinuitetu, ukoliko je krajnji cilj okupljanje ljudi pri temeljnim vrijednostima, i očuvanje i povećanje ugleda Islamske zajednice.

„Koliko sam primijetio funkcioneri vrlo malo doprinose boljitku progresa i ekspanzije islamske misli i aktivnosti. Imami su prepušteni sami sebi kako znaju i umiju toliko i ostvaruju – rezultiraju djelo. U zadnjih desetak godina primjećuje se stagnacija u NRW (sjeverna pokrajina u Njemačkoj) džematima i nezadovoljstvo. Naime, izgubili smo u Bonnu svoju Ambasadu, a zatim i muftijstvo. Ne može jedan muftija stizati na sve važne po džematima manifestacije. U zadnje godine su nam i godišnji Mevludi slabije posjećeni i primjećuje se dekadenca. Zašto? Imami bi morali dati maksimalan angažman uz pripreme i uvježbavanje bogatijim sadržajem plasiranja programa godišnjih Mevluda po džematima, a ne adhok – odjedanput na samim mevludima dati šta – šta bilo da se prouči i tako da se “otarasi” mevlud bez ikakve pripreme i  inovacije boljeg islamskog sadržaja. Ipak, raduje me što se kupuju novi i bolji prostori kao i zgrade za džamije po džematima uz koje su prateće funkcionalne prostorije za okupljanje i organiziranje mladih kao i druge prostorije koje su neminovno potrebne za masovnije i prosperitativnije uspješnije djelovanje islamske misli i sadržaja.“

Posmatrajući iz perspektive čovjeka, imama, koji je svoj život posvetio značajnoj misiji, ef. Granov pak skromno kaže kako je njegov rad i njegov trud zarad Gospodara.

 „Radio sam više u ime Allaha nego u ime para pa se nadam da ću adekvatno svome trudu i dobiti od svog Gospodara nagradu bolju i veću na budućem nego što sam dobio na ovome svijetu. Imao sam zavidne rezultate i još uvijek imam uspjehe u svome radu. Moja malenkost, ne želim da se hvalim i time kvarim svoje vrijednosti koje će Allah da nagradi. Gdje sam sve radio ikoliko uspjeha polučio ne želim konkretizirati. „In uridu illel-islaha mesteatu'tu we ma tevfiki illa billahi alejhi tevekkeltu we ilejhi unib (Želim jedino da učnim dobro, a uspjeh moj zavisi sam od Allaha).“

Efendija Granov poziva na napredak ostvaren zajedničkim radom i snagama.

 „Želio bih poručiti vrhovnim funkcionerima u Islamskoj zajednici da ne prepuštaju stihiji svoje džemate i imame već zajedničkim snagama izgrađivati bolju budućnost. „We teavenu alel-birri wet-takva, we la teavenu alel-ismi wel-udvan (Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijeu i neprijateljstvu)!” Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je zakazala kod nas imama i naših familija u toku rata. Oni su se brinuli samo o postavljenju i razriješenju imamske dužnost. Rat je rat i nikome nije brat (Narodna). Međutim, ostajem prijatelj i vjeran svojoj Islamskoj zajednici kojoj pripadam i čiji sam permanentno aktivni član i kojoj ću svoj zekat i vitre uvijek obavezno dati. „We la teziru vazireten vizre uhra“ (I nijedan griješnik neće grijehe drugoga nositi).“

Piše: Rabija Arifović

Video prilog:

 Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top