Kako pripremiti djece za prvo odvajanje od kuće?

Odrastanje djece je podjednako teško i za djecu i za roditelje. Odvajanje djece od roditelja na nekoliko dana je potrebna faza u procesu odrastanja djece jer podstiče samostalnost, a posebno socijalno sazrijevanje djeteta. Djeca odvajanjem od roditelja kroz rekreativnu nastavu u vrtiću i nižim razredima osnovne škole stiču iskusto o životu u kolektivu, razvijaju fleksibilnost u međusobnim odnosima, stvaraju pozitivan stav prema boravku u prirodi, obogaćuju iskustva i znanja, usvajaju dugačiji režim ishrane, bave se sportskim takmičenjima i društvenim igrama i razvijaju takmičarski duh.

Neophodna je psihološka priprema djece i roditelja za odvajanje od nekoliko dana. Imajte na umu da su djeca spremnija za usvajanje nečega novog nego što ste vi, vole aktivnosti u prirodi, te druženje sa autoritetima a da to nisu roditelji.

 Poželjno je da prije odlaska na rekreativnu nastavu dijete ima iskustvo odvajanja kroz boravak i noćenje kod nane i djeda, prijatelja, rodbine i drugara.

 Trebalo bi kod kuće proučiti, kad je cijela porodica na okupu, turistički materijal – mape, karte, mogućnosti rekreacije, izlete, običaje i samo mjesto gde mališan odlazi, uključujući i sam smještaj. Poželjno je da djeca u kolektivu unaprijed naprave raspored sjedenja u autobusu, kao i raspored po sobama u odnosu na preferencije djece i sociometrijske procjene.

 Nemojte zapitkivati dijete da li želi da ide ili ne, jer odgovor verovatno ne zna ni samo, a vi ćete u svaku izrečenu opciju sumnjati.

 Djeca vjeruju roditeljima, imitiraju njihove reakcije i ukoliko u njima osjete strah ili zebnju, od uživanja nema ništa.

 Preduga opraštanja, grljenja itd. uznemiravaju dijete.

 Precizirajte datum povratka, naglasite djetetu da će svi ukućani biti dobro i da se ništa neće promijeniti dok ono nije tu i da će ga sačekati sa nekim iznenađenjem (omiljenom poslasticom, igračkom,…)

 Prije odlaska razgovarati sa djetetom o higijeni, disciplini, ponašanju. Nije poželjno nošenje skupe tehnike niti garderobe. Poželjno je da djeca učestvuju u pakovanju svojih stvari, kako bi bila odgovorna prema njima. Bitno je i da spakuju spisak stvari koje nose, kako bi mogla da ih vrate. Bilo bi lijepo kada bi se mame angažovale da izvezu inicijale mališana na vešu, ili da ga na neki drugi način ukrase kako ne bi došlo do zamjene.

 Bitno je da se komunikacija odvija preko odrasle osobe – vaspitača ili učiteljice, a ne preko djece, jer učestali pozivi roditelja mogu uznemiriti djecu i produbiti separacionu krizu. Nepoželjan je boravak roditelja u blizini mjesta gde su djeca stacionirana.

 Vaša stahovanja postaju i djetetova. Zato budite oprezni da dijete ne bi zarazili sopstvenom strepnjom zbog odvajanja.

 Krize djece tokom boravka su normalne, prolazne i ne ostavljaju posljedice na daljnji razvoj. Imajte na umu da je plač djece u kolektivu često zarazan – ukoliko jedno dijete plače, navodno zbog mame i tate, to će činiti i ostali. Nemojte se previše brinuti oko tzv.kolektivnog plača, jer je to stanje prolazno, indukovano i brzo se zaboravlja.

 Važno je da se zapitate da li vaši problemi sa odvajanjem utiču na dijete. Djeci je teže da vas ostave, ukoliko osjete da vi ne želite da se odvojite od njih.

Pohvalite dijete i istaknite da ste ponosni što je bilo samostalno.

Piše: Marijana Petrović, spec.med.psihologije

Moj pedijatar