Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > O obrazovanju i odgoju > Kako ostati hladne glave kada dijete bijesni?

Kako ostati hladne glave kada dijete bijesni?

Upravo od reakcije roditelja zavisi kako će se ove situacije u budućnosti rješavati i kako će dijete naučiti da se nosi sa ovom burnom emocijom.
Piše: Dragana Aleksić, family coach/aleksicdragana.com

Koliko god dječji bijes bio neprijatan za roditelja upravo od njegove reakcije zavisi kako će se ove situacije u budućnosti rješavati i kako će dijete naučiti da se nosi sa ovom burnom emocijom.

Da bi roditelj ostao „hladne glave“ kada je dijete u stanju bijesa, važno je da zna šta se zapravo dešava u djetetu, da prepozna svoje reakcije na dječji bijes i kako da adekvatno postupi.

Hajde prvo da razumijemo kako nastaje bijes.

Spoljni faktori

Postoji čitav niz razloga zašto dijete može da osjeti ovu emociju, i ona uvijek kreće iz osjećaja bespomoćnosti. Što je dijete mlađe, to su tantrumi (napadi bijesa) češći i burniji. Ovo su najčešći uzroci:

1. nezadovoljene fiziološke potrebe (umor, glad, žeđ, potreba za toaletom, pregrijanost)
2. prestimilusanost čula (previše ljudi, buke, šarenila, previše zahtjeva – hajde, pokaži ovo, ono, hajde sad recituj…)

3. neusaglašenost želje i mogućnosti (frustracija kada dijete pokušava nešto da uradi, a zbog uzrasta i motoričkih sposobnosti još uvijek ne može)

4. „ugroženo“ dostojanstvo i samopoštovanje (kada je osujećeno u postizanju cilja, izloženo nepravdi … – kod djece starije od 4 godine)

Unutrašnji faktori

Slijedeća stvar koju treba znati je da je bijes emocija koju je najteže kontrolisati, jer se tada „udružuju“ adrenalin, kortizol i kateholamin, što za razultat daje burnu reakciju. Upravo zahvaljujući ovom miksu hormona, bijes ujedno daje i veliku fizičku snagu koja progresivno raste ako se na njega neadekvatno odreaguje. To je jedan od glavnih razloga burne reakcije u kojoj se dijete baca na sve strane i to može da potraje čak i do 20-30 minuta! (obratite pažnju na dio teksta o „coca cola efektu“)

Sada je jasno da malo dijete ne može svjesno da utiče da se ovaj „hormonski proces“ zaustavi i da je to uradi zadatak roditelja.

Kako roditelji najčešće reaguju na dječji bijes?

To su uglavnom burne reakcije (vikanje, kazna, prijetnja), ali može biti i šok, koje su posljedica osećaja bespomoćnosti pred situacijom. Međutim, imajte u vidu da „bijes rađa bijes“, i ako roditelj tako odreaguje djetetova reakcija će biti još burnija. Na to će roditelj ući u stanje stresa, čime se nastavlja niz neadekvatnih reakcija, što ne dovodi do smirivanja, već do pogoršavanja situacije.

Kada prepoznamo svoje tipične reakcije, kada ih postanemo svjesni onda možemo njima i da upravljamo, odnosno da odbacimo sve što nije korisno i zamjenimo poželjnim ponašanjem.

Veoma je važno da se razumije da je dječji bijes samo reakcija i da u njemu nema ničeg ličnog upućeno roditelju. O tzv. manipulativnom bijesu možemo da pričamo tek ako se ove situacije predugo ponavljaju i dijete svaki put ostane uskraćeno za zadovoljenje fiziološke ili psihološke potrebe, ako se njegove emocije „ne priznaju“ tj. nisu prihvaćene, već se „očekuje“ da ih dijete potiskuje. U tom slučaju dijete će ili „naučiti“ da se služi bjesom da bi privuklo pažnju koja mu je potrebna, ili će osjećati krivicu, tugu ili još veći bijes zbog pritiska i očekivanja okruženja da potiskuje ovu emociju.

Dakle, jasno je da je od presudnog značaja za upravljanje bijesom, upravo razumjevanje, prihvatanje i adekvatno reagovanje roditelja!

Kako to uraditi?

Željena reakcija roditelja je smirenost i razumevanje – miran ton, pa čak i sporiji pokreti. Sve suprotno od onog što biste inače uradili. Sada kada znate šta sve može da bude uzrok, obratite pažnju kako se dijete ponaša kada ste npr. u tržnom centru, prodavnici, u gostima… Ako ste primjetili da je okruženje previše stimulativno, da je pretoplo, bučno, da je dijete počelo da se vrpolji, da je postalo kmezavo, pokušajte da predupredite napad bijesa i napustite taj prostor dok se dijete ne umiri. Ako reakcija dođe prije nego što uspijete da izađete, spustite se u nivo djeteta, i mirnim glasom recite: „Razumijem, proći će, proći će…, samo polako…“ Pomazite ga po glavi, tijelu, ako želi zagrlite ga. Ako dijete počne da se baca, pazite da se ne povredi. Iako je ovo ponašanje neprijatno i izaziva osjećaj bespomoćnosti kod roditelja (sjetite se da upravo taj osećaj uvodi u bijes), pokušajte da zadržite smirenost i miran ton.

Šta je „coca cola efekat“?

S obzirom da smo rekli da je bijes reakcija, ona će se zaustaviti tek kada dijete bukvalno izbaci iz sebe to što osjeća. Ono ne može svjesno da zaustavi taj proces i besmisleno je da to očekujete. Biće vam lakše da ovo razumijete ako djetetovu reakciju uporedimo sa flašicom coca cola koju ste promućkali. Dakle, tek kada reakcija prođe možemo da očekujemo da će pritisak u flašici popustiti, a pjena se spustiti. Ako vašu spontanu (neadekvatnu) reakciju zamislimo kao šećer, šta će se desiti ako na promućkanu coca colu dodamo jednu kašičicu (vikanje)? Pa, još jednu (prijetnja), pa još jednu (kazna)… Hoće li coca cola prestati da pjeni, ili će pjene biti još više, a proces spuštanja potrajati?

Poslije svega navedenog, jasno je da ćete uspjeti da ostanete hladne glave kada razumijete šta je zapravo bijesna reakcija malog djeteta (posljedica bespomoćnosti + „coca cola efekat“), kada donesete svjesnu odluku da ostanete mirni (i uvježbavate to!), pratite ponašanje djeteta i na vrijeme odreagujete (prije nego što se „flašica promućka“).

Potrebno je vrijeme da se ovlada sopstvenim reakcijama, ali svakako vrijedi truda!

Mislite o tome…

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top