Kako ojačati dječije samopouzdanje?

Samopouzdanje nije crta sa kojom se rađamo. Ono se stiče i gradi na osnovu našeg opažanja, iskustva, iz situacije u situaciju, ali se isto tako i gubi. Osnova čvrstog samopouzdanja i sigurnosti su, prvenstveno, zdravi i topli porodični odnosi i odnosi sa vršnjacima. Međutim, očekivano je da se nesigurnost javlja i ukoliko su ti uslovi ispunjeni, što naročito može biti izraženo u adolescenciji. Neke od postupaka, ali i konkretnih tehnika koje djete može primeniti kada dođe do pada samopouzdanja, prvo uz pomoć roditelja, a kasnije kada ih usvoji i samo, opisaćemo u daljem tekstu.

Promjena fokusa

odnosi se na preusmjeravanje vlastite pažnje sa nedostataka, mana i slabosti na lične snage, vrline i potencijale. Nekada uvid u sopstvene pozitivne osobine izostaje pa djete treba motivisati. Neki od načina na koje to možemo postiću su:

– da djetetu damo prijedlog da sve svoje dobre osobine napiše;
– da zapisuje belješke ili vodi dnevnik o svojim dobrim djelima, uspjesima, lijepim događajima, osjećanjima;
– da mu pomognemo da samo definiše fraze i poruke koje ga motivišu, i da to poštujemo kada dajemo podrušku i povratnu informaciju. Verbalna podrška je nešto što je u dječijem razdoblju jako bitno, isto kao što i kritika ima veliku težinu pa je neophodna obazrivost i biranje riječi);
– i da mu, kada počne gubiti samopouzdanje, prethodno navedeno posluži kao podsjetnik na sopstvene kvalitete.

Učenje po modelu

posmatrajući uzore i njihovo ponašanje, po modelu socijalnog učenja možemo oblikovati i nas same. U dječijem razdoblju, modeli su bliske osobe (roditelji, rođaci, učitelji), pa tako i oni sami moraju raditi na sebi. U adolescenciji se to mjenja pa modeli postaju vršnjaci, starija braća i sestre, poznanici, poznate ličnosti. Kod onih koji se bave sportom, korisno je da model budu uspješni sportisti, odnosno njihovo ponašanje kada pobjeđuju, kada gube, koliko truda ulažu. Takođe, za njih je bitan model i sam trener.
Neophodno je da roditelj bude upoznat sa tim na koga se djete ugleda, budući da i to može biti uzrok daljih problema. Ako primjetite da Vaše djete razvija pogrešna uvjerenja vezana za spoljašnji izgled, da usvaja pogrešne vrijednosti, da ima pogrešnu percepciju sebe i svijeta oko sebe, pomozite mu da izgradi zdraviju sliku, koja će pozitivno uticati i na samopouzdanje.

Izlazak iz ,,zone komfora’’

Svaka veća promjena utiče na to da se, prirodno, javlja strah od nepoznatog. Tako, na primjer, djeca koja su prezaštićena, sa polaskom u školu, u novoj sredini sa redovnim obavezama i zahtjevima, mogu doživjeti veliku nesigurnost. Taj osjećaj se javlja kao posljedica toga što mu je sve bilo pruženo ,,na izvol’te’’, a onda odjednom mora da se bori samo za sebe i dokazuje. Djeci od najranijeg uzrasta treba omogućiti razna iskustva, kroz koja doživljavaju i uspjehe i neuspjehe, podsticati odgovornost i radnu naviku, druženje sa različitom djecom. Tako se uči i sposobnost suočavanja sa stresom, što je bitna tačka samopouzdanja.

Vlastito postupanje

Ova tehnika podrazumjeva ,,glumljenje samopouzdanja’’, i primjenljivija je kod adolescenata nego kod djece mlađeg uzrasta. Sigurnost se na ovaj način stiče kao posljedica ponašanja. To znači da, na primjer, kada se osjećamo nesigurno, svojim držanjem odglumimo sigurnost – ispravimo kičmu, gledamo ispred sebe ili sagovornika u oči, govorimo jasno i glasno – što povećava i šansu da se sigurnost internalizuje. Na taj način se može uvježbavati i brže donošenje odluka, iskazivanje svojih želja, isticanje svojih vrlina.

Dobra priprema – vizualizacija

Ovo je postupak koji je efikasan za prevazilaženje treme. Podrazumeva osmišljavanje situacije i uvežbjavanje vlastitog ponašanja u njoj. Na primjer, ako djete nauči recitaciju napamet, bez greške, i zna kući da je interpretira na glas bez zamuckivanja, biće jednostavnije da je tako ispriča i pred razredom – biće sigurnije u sebe kada zna da zna. Dodatno, svoju sigurnost može uvježbavati i tako što će recitovati svojim igračkama, zamišljajući da su to drugari iz razreda.

Samogovor

Podrazumjeva da djete nauči da samo sebi daje poruke u određenim situacijama, koje mogu biti u obliku pohvale, kritike, komentara, izgovorene glasno ili u sebi (unutrašnji samogovor). Samogovor koji je usmjeren ka zadatku i ohrabrujući, može biti značajan za jačanje samopouzdanja posebno u situaciji kada se pojačava nesigurnost. Međutim, ako je previše negativan, obeshrabrujući i usmjeren na greške, deluje blokirajuće i šteti samopouzdanju. Poruke koje dajemo sebi treba da budu kratke i jasne, treba ih uvježbavati i često primjenjivati kako bi bile efikasne.

Razlikuju se tri vrste poruka:
1. emocionalne (,,interesantno mi je ovo što učim’’)
2. tehničke (,,ispravi ramena, govori glasno’’)
3. fokusirane na neki prethodni uspjeh (,,bila sam prva na takmičenju iz ovog predmeta’’).

Samopouzdanje kao lična odluka

Ova tehnika se bazira na svjesnoj odluci djeteta da želi da ojača svoje samopouzdanje, i objedinjuje neke od prethodno opisanih postupaka. Kada se postavi takav krajnji cilj, to utiče na to da djete bude samo po sebi bolje fokusirano i više motivisano. Postupak teče ovako: postavljanje cilja – vizualizacija – samogovor. Djetetu pomažemo da definiše ono što želi da postigne (na primjer, da nema tremu dok odgovara historiju), zatim da zamisli sebe i svoje ponašanje u određenoj situaciji (preslišava se samo ili uz pomoć roditelja tako što stoji i priča na glas), a kada se ,,spetlja’’ govori sebi: ,,ja to znam’’, ,,koncentriši se’’, ,,usredsredi se na pitanje umesto na tremu/buku u odeljenju’’, i sl. Ovu tehniku je teže primjeniti kod mlađe dece koja još uvijek nemaju usvojen pojam samopouzdanja. Efikasna je kod predadolescenata i adolescenata. Često se primjenjuje i u radu sa djecom koja se aktivno bave sportom, kao dio mentalnog treninga.

I još

Od malena učite djete da se zauzima za sebe. Kako? Tako što ćete uvažavati njegovo mišljenje koje ima priliku da iskaže bez ustručavanja – posmatrajte djete kao osobu sa sopstvenim mislima i osećanjima. To znači, recimo, da djetetu ponudite izbor i dozvolite mu da samo odaber kakav će pribor kupiti za školu, koje patike, gde ćete ići da prošetate, koji film da gledate. Na taj način će djete učiti i da kaže ,,ne’’. I nemojte ga nikada porediti sa drugom djecom, već jedino sa njim samim!

Mr Anđela Zlatković
dipl. defektolog-specijalni pedagog

vaspsiholog.com