Sama riječ anemija u upotrebi je od 19. vijeka, a potiče od grčke riječi an (negacija) i haima (krv), što bi u prijevodu značilo beskrvnost. Ova bolest može biti blaga ili izražena te akutna ili hronična.
Blaži oblik uzrokuje blage simptome poput umora, slabosti, razdražljivosti, tromosti, glavobolje. Za ublažavanje i liječenje ovog oblika anemije najčešće je dovoljna samo jednostavna promjena prehrambenih navika.
Međutim, izražena i hronična anemija mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene poteškoće i u tim slučajevima je nužna adekvatna stručna pomoć. Najčešći način dijagnosticiranja ovog poremećaja je laboratorijska analiza kompletne krvne slike (KKS), pri čemu se posebna pažnja posvećuje broju eritrocita, razini hemoglobina, količini željeza i veličini eritrocita. Uzroci i tipovi anemije mogu biti različiti, a prema njima se razlikuju i simptomi kao i metode liječenja odnosno terapija.
Uzroci anemije
Najčešći uzroci smanjenog broja crvenih krvnih stanica su sljedeći:
tijelo ih ne proizvodi u dovoljnim količinama
Većina krvnih stanica, uključujući i crvene krvne stanice, stvaraju se u koštanoj srži. U izgradnji eritrocita i hemoglobina ključnu ulogu imaju hranjive tvari iz namirnica koje konzumiramo. Jedna od najvažnijih je željezo bez kojega tijelo ne može proizvesti dovoljno hemoglobina. Osim željeza, za proizvodnju eritrocita potrebni su vitamin C, vitamin B-12, folna kiselina, ali i mnogi drugi nutrijenti.
krvarenje tokom kojeg se eritrociti gube brže nego što mogu biti nadomješteni
Do anemije može doći i uslijed pojačanog gubitka krvi – u situacijama kao što su porod, obilno menstrualno krvarenje, gastrointestinalni poremećaji te dugotrajno korištenje aspirina i drugih lijekova poznatih kao nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR).
smanjena proizvodnja ili uništavanje eritrocita uslijed bolesti
Određene bolesti poput leukemije, raka, HIV/AIDS-a, reumatoidnog artritisa, Chronove bolesti i drugih kroničnih upalnih ili autoimunih bolesti mogu rezultirati smanjenom proizvodnjom i preuranjenim uništavanjem crvenih krvnih stanica.
Pojačan rizik od anemije mogu imati i:
dojenčad
djeca do treće godine života
starije osobe
hronični bolesnici
radnici izloženi otrovnim kemikalijama
ljudi koji boluju od poremećaja prehrane (anoreksija, bulimija)
osobe s pozitivnom obiteljskom anamnezom na anemiju
Simptomi anemije
Simptomi ove bolesti razlikuju se ovisno o tipu i stepenu oboljenja, općem stanju organizma, te dobi oboljele osobe, a mogu se javiti u blažem ili težem obliku.
Najučestaliji simptomi su:
slabost i pojačan umor
oslabljena koncentracija
česte promjene raspoloženja
vrtoglavica
glavobolja
zujanje u ušima
kratak dah
oslabljen apetit
bljedilo kože i sluznica
slaba cirkulacija (hladne ruke i noge)
ubrzani i nepravilni srčani otkucaji
bol u prsima
listanje noktiju (krhki i slabi nokti)
Najčešće vrste anemije
Sideropenična anemija uzrokovana je nedostatkom željeza. Najčešće se radi o nedovoljnom unosu ili smanjenoj apsorpciji ovog minerala. Javlja se najčešće kod dojenčadi i djece do treće godine života. Također je nerijetko prisutna kod trudnica i dojilja te kod žena koje imaju obilne i dugotrajne menstruacije.
Megaloblastična ili perniciozna anemija je posljedica nedostatka vitamina B12 ili folne kiseline. Iako mnogi faktori mogu uzrokovati pomanjkanje spomenutih nutrijenata u organizmu, ovaj tip anemije veže se isključivo za atrofični gastritis te gubitak funkcije parijetalnih stanica.
Aplastična anemija ubraja se u skupinu izuzetno ozbiljnih krvnih poremećaja, a uzrokuje je oštećenje ili neaktivnost koštane srži. U tom slučaju dolazi do smanjenog stvaranja eritrocita ili u teškim slučajevima do potpunog prestanka njihove proizvodnje.
Hemolitična anemija je najčešće nuspojava određenih vrsta autoimunih bolesti. U ovom slučaju radi se o povećanom uništavanju eritrocita, pri čemu dolazi do njihovog manjka jer ih koštana srž ne može nadomjestiti pravovremeno i u dovoljnoj količini. Ovaj tip anemije može biti nasljedan.
Srpasta anemija zabilježena je uglavnom kod afričke populacije. Samo ime dobila je po srpastom obliku eritrocita, koje karakterizira slaba i ograničena pokretljivost te prijevremeno propadanje, što u konačnici dovodi i do njihovog nedostatka. Postoji još veliki broj raznih drugih oblika anemije, ali oni su nešto rjeđe prisutni.
Važnost pravilne prehrane u prevenciji anemije
Prehrana bogata željezom jedan je od ključnih faktora u prevenciji i liječenju slabokrvnosti.
Najbolji izbor su namirnice poput:
zobenih pahuljica
leće, slanutka, graha i ostalih mahunarki
cvekle
paprike
zelenog lisnatog povrća
integralne pšenice i ječma
orašastih plodova
suhih šljiva
suhih marelica
tamne čokolade
Bitno je napomenuti važnost vitamina C u apsorpciji željeza, što znači da je u prehranu nužno uključiti i voće poput naranče, limuna, grejpa, borovnica te povrće poput kiselog kupusa.
U slučaju anemije preporučljivo je izbjegavati povećan unos kalcija jer on smanjuje iskoristivost željeza.
Ako ste slabokrvni ne pretjerujte s napitcima kao što su čaj, kava, kakao i gazirana pića jer sadrže tanin koji također negativno djeluje na apsorpciju željeza iz hrane.
Ako potrebe za željezom ne uspijevate zadovoljiti prehranom, razmislite o suplementima, ali svakako budite pažljivi i birajte isključivo prirodne i zdrave dodatke željeza.
Neki od prirodnih pripravaka za suzbijanje slabokrvnosti uključuju uzimanje meda te čajeva poput čaja od koprive i korijena hrena.
Izvor:Alternativa
