Kako je tim na čelu sa Alijom Izetbegovićem lobirao za nezavisnost BiH

Prvi mart, osim Dana nezavisnosti, mogao bi biti i dan demokratije, sjećanja na jedan od najvećih demokratskih principa provedenih u hiljadugodišnjoj historiji Bosne i Hercegovine. Na referendumu provedenom i održanom prema svim tada važećim ustavnim i zakonskim aktima, građani i građanke Bosne i Hercegovine, Srbi, Hrvati, Bošnjaci i svi ostali, dali su pečat kontinuiteta onome što se od Povelje Kulina Bana preko ZAVNOBiH-a do referenduma, cijeli jedan milenijum zove država Bosna i Hercegovina.

Međutim, javnosti su manje poznata dešavanja koja su se odvijala neposredno prije referenduma, te na koji način se odvijao put lobiranja za nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Admir Lisica FOTO: AA

Admir Lisica, historičar i naučno-istraživački radnik u Muzeju “Alija Izetbegović” naveo je da je Alija Izetbegović zajedno sa tadašnjim predsjednikom Republike Makedonije, Kirom Gligorovim, predložio inicijativu koja bi podrazumjevala asimetričnu federaciju, koju nisu prihvatili predstavnici Srbije i Hrvatske.

– U kontekstu nezavisnosti Bosne i Hercegovine, izuzetno je bitno istaći okolnosti koje su se odvijale neposredno prije referenduma. Naime, tokom većeg dijela 1991. godine održan je veći broj međusobnih sastanaka na kojima su prisustvovali predsjednici tadašnjih jugoslovenskih republika. Cetinje, Stojčevac, Bled i druga mjesta bila su mjesta na kojima se odlučivala sudbina jugoslovenskih zemalja. Predsjednik Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović nastojao je pronaći modul budućeg funkcionisanja Bosne i Hercegovine u okviru Jugoslavije, pa je jedna od inicijativa koju je predložio sa tadašnjim predsjednikom Makedonije, Kirom Gligorovim podrazumijevala asimetričnu federaciju, koju nisu prihvatili predstavnici Srbije i Hrvatske – kazao je Lisica za Faktor, te dodaje da je mladi diplomatski tim, predvođen Alijom Izetbegovićem imao posjete u više zemalja gdje je razgovarano o budućem statusu Bosne i Hercegovine.

– Različiti sastanci održavali su se i izvan Jugoslavije, a sve u cilju postizanja pozitivnog rješenja. Izlaskom Slovenije i Hrvatske, bilo je jasno da ostanak u Jugoslaviji više ne može biti realna opcija, stoga je tadašnje predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine krajem decembra 1991. godine uputilo molbu tadašnjoj Evropskoj zajednici, za priznavanje nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. Ranije, prije ovih događaja, diplomatski tim, predvođen Alijom Izetbegovićem imao je posjete Austriji, Turskoj, Iranu i SAD-u na kojim je također razgovarano o budućem statusu Bosne i Hercegovine – objašnjava Lisica.

Države koje su među prvima priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine bile su Bugarska, Turska, zemlje Evropske unije, kao i Sjedinjene Američke države. Zanimljivo, čak prije raspisivanja referenduma u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine stigla je proklamacija o uspostavljanju veza i međusobne saradnje između države Arkansas i Bosne i Hercegovine.

– U januaru 1992. godine objavljena je odluka o raspisivanju referenduma, a prije samog provođenja referendumskog procesa, Republika Bugarska je 31. januara postala prva država koja je priznala nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine. Njen primjer slijedila je odmah i Republika Turska, te zemlje Evropske unije i Sjedinjene Američe Države. Zanimljivo je da u Predsjedništvo RBiH pred referendum u posljednjim danima februara 1992. godine stiže proklamacija o uspostavljanju veza i međusobne saradnje između države Arkansas i Bosne i Hercegovine, koju potpisuje tadašnji guverner ove savezne američke države, Bill Clinton. Clinton u ovom dokumentu predlaže da se februar 1992. godine proglasi za mjesec “Arkansasa i RBiH”. Ovaj dokument je samo jedan u nizu dokaza da je ideja demokratke, nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine prepoznata u diplomatskim krugovima već na samom početku – navodi on.

Lisica navodi da su u lobiranju za nezavisnost BiH veliku ulogu odigrali i mnogobrojni bošnjački emigranti poput Bećira Tanovića, Adila Zulfikarpašića, Nedžiba Sacirbaya i drugih.

– Tokom agresije, vrijedni diplomatski tim naše zemlje u kojem su prednjačili Alija Izetbegović, Haris Silajdžić i Muhamed Sacirbay sa svojim najbližim saradnicima postigli su naklonst Istoka i Zapada, a sam predsjednik Alija Izetbegović je nakon agresije primio značajan broj nagrada za svoj doprinos u promoviranju demokratije, suživota i mira koja su bila načela na kojim je počivala ideja Bosne i Hercegovine. U lobiranju za nezavisnost Bosne i Hercegovine i njeno međunarodno priznanje imali su mnogobrojni bošnjački emigranti među kojima svakako treba pomenuti Bećira Tanovića, Adila Zulfikarpašića, Nedžiba Šacirbaya i druge koji su sve svoje resurse podredili ideji zvanoj nezavisna, demokratska i suverena Bosna i Herceogovina – zaključuje Lisica.

Izvor: Faktor