Kako je Muhammed, a. s., liječio urokljivo oko

“U sebi ima oko”

Prema knjizi Dželaluddina Abdurrahmana «Vjerovjesnikova medicina» (Libris, 2013.), poslanik Muhammed, s. a. v. s., je dao podrobna objašnjenja i o ovoj pojavi.

Umm Selema prenosi da je poslanik Muhamed, s. a. v. s,, primijetio da je sluškinji u njegovoj kući potamnilo lice, pa je rekao: «Ostavite je, jer se u njoj nalazi «oko»», što bilježe El-Buhari i Muslim. Kada kaže «oko», misli se na «Urokljivo oko», a kada se kaže da neko «u sebi ima oko», misli se da je taj čovjek «oštećen» džinskim pogledom.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: «Urokljivo oko zasigurno postoji». Ovaj hadis bilježi El-Buhari. Poslanik, a. s., je tražio od Allaha, dž. š., da zaštiti Hasana i Husejna od svakog zla, svih otrova i urokljivog oka.

Aiša, r. a., prenosi da joj je Poslanik, a. s., savjetovao za one koji su urečeni da uzmu abdest, i tako ga skinu sa sebe, što bilježi i Ebu Davud.

–  Ibn Abbasd prenosi da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: «Urokljivo oko uistinu postoji. Ako je bilo što postojalo prije početka vremena, onda je to bilo urokljivo oko. A ako vas je ono obuzelo, potreban vam je gusul, onda se okupajte». Ovaj hadis bilježe Muslim i Et-Termizi – navodi Abdurrahman u svojoj knjizi.

El-Isme’i smatra da riječi «potreban vam je gusul» znače da moramo osigurati vodu osobi koja je obuzeta šejtanskim okom. Koga god obuzme «urokljivo oko» treba prati lice, ruke, laktove, koljena i vrhove stopala, kao i mjesta koja pokriva donji veš.

Voda koju je koristio treba sakupiti u jednu posudu i prosuti po osobi koja posjeduje urokljivo oko. Kaže se da će ova voda otkloniti negativno djelovanje «oka», a pacijent će biti izliječen uz Allahovo odobrenje. Ovo je mišljenje imama Malika koje je iznio u svom dijelu Muvetta.

Prenosi se da je, kada bi Poslanik, a. s., bio u strahu da će nešto biti pogođeno urokljivim okom, izgovarao sljedeće riječi: «Neka ga Allah blagoslovi i neka nesreća bude daleko od njega».

Zaština od džina

Ebu Se’id prenosi da je Poslanik, s. a. v. s., često tražio od Allaha da ga zaštiti od džina i urokljivog oka. Hadis bilježi Et-Tirmizi.

Riječ «es saf’ah» znači crna mrlja na licu. El-Isme’i tvrdi da ova riječ znači crveno – crna mrlja na licu. Ibn Halvi smatra da se ova riječ odnosi na nekog ko je lud. U svom djelu koje govori o «oku» on tvrdi da usljed ove bolesti lice može biti blijedo ili tamno.

Aiša, r. a., prenosi da je Poslanik, a. s., dozvolio učenje Kur’ana kako bi se oduprli urokljivom oku». Ovaj hadis bilježe El Buhari i Muslim.

Imran ibn Husajn prenosi hadis u kojem se kaže da je svaki ajet djelotvoran lijek protiv urokljivog oka i otrova. Ovaj hadis bilježe El-Buhari i Ibn Madže. Postoji hadis u kome stoji da je Poslanik, a. s., učio određene ajete za čovjeka koji je bio teško bolestan. Enes prenosi da je Poslanik, s. a. v. s., dozvolio učenje ajeta protiv «urokljivog oka», otrova i čireva koji se pojavljuju na čelu. Ovaj ajet bilježe Muslim i Ebu Davud.

– Neki ljekari tvrde da onaj ko u sebi ima urokljivo oko pogledom prenosi negativnu energiju na druge i na taj način im nanosi štetu. Ali ova tvrdnja nije tačna – piše ovaj autor.

Kaže se da,  ako čovjeka pogleda određena vrsta zmije, on može umrijeti. Šerijatski ispravno je da se osoba koja u sebi ima urokljivo oko okupa zbog osobe koja ju je «zarazila». Ibn Šihab prenosi od Ibn Shl ibn Hunejfa da je Poslanik, a. s., naredio čovjeku koji može ureći da se okupa i da onda tu vodu prospe na čovjeka koji je bio zaražen urokljivim okom.

Potrebno je znati da je učenje Kur’ana i nošenje talismana na kojima su ispisani ajeti iz Kur’ana uistinu korisno, ako ih pacijent prihvata kao sredstvo za liječenje.

Učenje Kur’ana i nošenje talismana su dva oblika traženja utočišta kod Allaha kako bi zaštitili zdravlje. Ono što je svakako vrijedno svake osude jeste nošenje talismana na kojima su ispisane riječi koje nisu na arapskom jeziku i čije značenje nije poznato.

*Avf bin Malik prenosi da je od Poslanika, s. a. v. s., zatražio objašnjenje po ovom pitanju, a on je zatražio da mu prouče ono što su napisali. Kada je čuo njihovo učenje, rekao je: «Ti stihovi su dobri, ali u njima nikada ne smije biti nešto što aludira na širk». Ovaj događaj bilježi Muslim.

Korištenje prašine

Prenosi se da je neki čovjek upitao Poslanika, s.a.v.s.: «O, Allahov Poslaniče, da li je istina da si zabranio učenje ajeta? Jedanput sam poručio jedan ajet da bi izliječio ujed škorpiona». Muhamed, a. s.,  mu jeo odgovorio: «Ko god može pomoći svome bratu, neka to uradi». Ovaj događaj bilježi Muslim. Ono što nije dozvoljeno je korištenje nekih «čarobnih» riječi.

Pitao sam Ebu Abdullaha o recitiranju nekih riječi kako bi se zaštitio od škorpiona, a on mi je odgovorio da je to dozvoljeno pod uvjetom da su riječi razumljive ili da su to kur’anski ajeti.

Šifa bint Abdullah prenosi da ju je Poslanik, a. s., posjetio dok je jela sa Hafsom, pa joj je rekao: «Poduči je talismanima koji će nas zaštititi od herpesa, onako kako si je naučila da piše». Ovu predaju bilježi Ebu Davud. Kao što vidimo iz ovog hadisa, ne postoje nikakve prepreke za školovanje žena.

Aiša, r. a., kaže: «Kada bi nas posjetili ljudi i žalili se na neke probleme sa čirevima i ranama, Poslanik, s. a. v. s., bi stavio svoj kažiprst u prašinu, a bi ustao i rekao: «U ime Allaha, kada se prašina pomiješa s našom pljuvačkom, ona će, uz Allahovu dozvolu, izliječiti bolesnika».

Koristio je prašinu jer je ona hladna i suha i djeluje kao desikant (isušivač) za sve što je vlažno. Pošto čirevi i rane u sebi sadrže veliku količinu vlažnosti koja sprečava pravilan rad ostalih organa, potreban im je brz i efikasan tretman.(ins.ba)

akos.ba