Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Brak i porodica > Kako islam gleda na davanje djeci njihovih prava?

Kako islam gleda na davanje djeci njihovih prava?

Iako je većina nas svjesna i redovno ohrabruje prava roditelja u islamu, skloni smo previdjeti činjenicu da se i mala djeca rađaju s određenim pravima koja moramo ispuniti kao obavezu.

“Odlazi!”

“Prestani, šuti!”

Zar se danas u većini društvenih krugova ne smatra „normalnim“ za odrasle da se obrate maloljetnoj djeci u takvom tonu i sa pogrdnim riječima?

Roditelji, nastavnici i drugi odgajatelji mogu vrlo brzo izgubiti strpljenje s nestašnim dječjim igrarijama,  posebno ako su ova djeca izuzetno inteligentna, znatiželjna, energična, hrabra, samouvjerena i duhovita.

Djeca su veliki Božji blagoslov. Imati djecu i ispravno ih odgajati je temelj stabilne proširene porodične strukture.

Iako je većina nas svjesna i redovno ohrabruje prava roditelja u islamu, skloni smo previdjeti činjenicu da se i mala djeca rađaju s određenim pravima koja moramo ispuniti kao obavezu.

Čak i nerođeno dijete, fetus, u materici ima prava, koja mogu odgoditi raspodjelu nasljedstva, kao i utjeicati na postupak razvoda u islamu.

Poslanik Muhammed alejhi sselam je sa strpljenjem i dobroćudnosti vodio mnoge situacije koje su uključivale  prirodne tendencije dojenčadi i maloljetne djece prema nestašlucima.

Kao što nam je Allah u Kur'anu naredio da slijedimo Poslanika Muhammeda alejhi sselam kao preduslov za ostvarenje Njegovog konačnog zadovoljstva s nama na onom svijetu, trebali bismo vidjeti kako je Poslanik alejhi sselam ispravio ili ukorio malu djecu kad god su činili nešto što bi u modernom svijetu moglo ozbiljno testirati strpljenje i toleranciju većine odraslih koji su pod stresom.

Tolerancija za dječje postupke

Bebe mlađe od jedne godine su mazice, bucmaste i divne; uzrok radosti koje svi vole da drže, ljube, grlo, maze i nose okolo.

To jeste tako, dok ne “napune” pelene. Čim se to desi, odrasla osoba koja je do sada tepala i mazila bebu (posebno muškarci) odmah je daju majci da je presvuče.

Međutim, to nije ono što je Poslanik alejhi sselam radio u takvoj situaciji. Često je uzimao novorođenčad u krilo, iako u to doba nije bilo pelena otpornih na curenje!

Aiša r.a. nam prenosi:

“Jedna dječak je doveden kod Poslanika (alejhi sselam) da mu Poslanik prouči, ali dječak je urinirao kod njega, nakon čega je Poslanik (alejhi sselam) samo prosuo vodu na mjesto urina.” (Buhari)

Poslanik Muhammed alejhi sselam se suzdržao od izražavanja gađenja ili odmah uskratio novorođenčetu njegovo krilo čak i kada je beba urinirala na njegovoj odjeći! Ovo ukazuje na njegov izuzetno visok stepen tolerancije na prirodne faze beba, jer je normalno da novorođenčad često mokri.

Lekcija za nas u ovom postupku Poslanika Muhammeda alejhi sselam je da se ne uznemiravamo zbog prirodnih, fizičkih nereda koje bebe naprave, čak i ako se nered pojavi na našoj odjeći. Također bi trebalo da pomognemo da očistimo nered, a da to ne smatramo ispod našeg društvenog dostojanstva.

Tolerirati prirodne aktivnosti

Bebe rastu i postaju aktivni i energični mališani (danas poznati kao ‘predškolci’), koji vole da se penju na leđa odraslih.

Dobro je poznato da Poslanik alejhi sselam nije samo dopustio djeci u ovom starosnom rasponu u njegovom mesdžidu tokom obaveznih molitvi, već je i strpljivo tolerirao svoje unuke tokom molitve, čak i ako su izazvali buku ili uznemiravanje.

“Allahov Poslanik (alejhi sselam) izašao je da nas predvodi na akšamu ili jaciji jedne noći, nosio je Hasana ili Huseina. Allahov Poslanik (alejhi sselam) je došao naprijed i stavio dijete dolje, a onda je izgovorio početni tekbir i počeo se namazom. Tokom namaza, njegova sedžda se odužila.

Jedan od ashaba je rekao:  “Podigao sam glavu i vidio dijete na leđima Allahovog Poslanika (alejhi sselam), pa sam se vratio na sedždu.”

Kada je Allahov Poslanik alejhi sselam završio molitvu, ahabi su ga upitali:

“O Allahov Poslaniče, za vrijeme namaza si tako dugo ostao na sedždi da smo mislili da se nešto dogodilo ili da si primao Objavu.”

On odgovori:

„Ništa se nije dogodilo, samo je moj unuk jahao na mojim leđima, a ja ga nisam želio uznemiravati dok nije sam sišao.“ (Nesai)

Ovaj hadis je još jedan odličan primjer kako je Poslanik alejhi sselam bio tolerantan prema dječjoj nepristojnosti. Zamislite malo dijete u rasponu od 2-4 godine (koje se lahko može nositi) penjući se na leđa imamu u mesdžidu danas. Kakva bi bila njegova reakcija?

Ipak, Poslanik Muhammed alejhi sselam je produžio trajanje sedžde samo da bi dijete nastavilo sa svojim uživanjem i igrom, time izazivajući određenu zabrinutost i nesumnjivo malo uznemirenja kod vjernika koji su ga slijedili u namazu.

Nježno ukorite djecu

Djeca vole fizičke izražaje ljubavi. Umjesto da ih podvrgnete dugim monolozima i predavanjima kako bi ispravili svoje greške, učenje na primjeru je efektivnije.

Pričao je Ebu Hurejre:

Naprimjer, jednom je Hasan ili Husein, r.a., htio pojesti hurmu koju je neko dao da se podijeli kao milostinja. Poslanik, alejhi sselam, ju je odmah uzeo iz njegove ruke i rekao: „Sve što je dato za milostinju nama je zabranjeno.“ (Ibn Hanbel, Muslim) .

Dakle, još dok su bili djeca, on ih je učio da raspoznaju zabranjena djela.

Poslanik alejhi sselam, koji je sam uzeo hurmu iz usta svog unuka, dajući mu kratko objašnjenje razloga, primijenio je najučinkovitiju strategiju brzog rješavanja situacije. Koje bi malo dijete rado pljunulo ukusno, slatko, iz usta?

Većina roditelja danas, međutim, nastavljaju vikati malom djetetu da ne dodiruje predmet ili da se drži podalje od opasnog područja, dok ga dijete ignorira. Zatim puckaju i daju djetetu oštar prijekor pred svima što ih ne sluša.

Pouka iz ovog hadisa o ispravnoj stvari u takvoj situaciji je da odrasla osoba brzo ustane i fizički otkloni od malog djeteta ono što mu zabranjuje, upozoravajući ga na razlog tome.

Enes r.a. je rekao:

“Allahov Poslanik alejhi sselam bio je najbolji čovjek po karakteru. Jednog dana, on me je poslao da nešto uradim, a ja sam rekao: “Kunem se Allahom da neću ići”. Ali u svom srcu osjetio sam da treba da idem da uradim ono što mi je Allahov Poslanik alejhi sselam naredio. Zato sam izašao i naišao na neke momke koji su se igrali na ulici. Odjednom me je Allahov Poslanik alejhi sselam, koji je došao iza, potapšao po ramenima, a kad sam ga pogledao, on se smijao. Rekao je: “Idi tamo gde sam ti naredio, mali Enese”. Odgovorio sam: “Da, idem, Allahov Poslaniče!” (Ebu Davud)

Poslanik Muhammed alejhi sselam je koristio kombinaciju fizičkog dodira i nježnih ukornih riječi kako bi Enes r.a shvatio svoju zaboravnost. Poslanik alejhi sselam je znao da je prirodno da se dječak odvlači od posla drugim dječjim uličnim igrama.

Ovaj hadis takođe pokazuje da kada je dijete prošlo fazu malog djeteta, dopušteno je da ih se obučava da obavljaju lagane, lahke zadatke za odrasle, ali da zapamtite da je normalno da se on ili ona odupru neposrednoj poslušnosti i da se ometaju od strane druge djece.

Objašnjavanje sažeto u korekciju

Kada dijete postane starije od 6 do 7 godina, on ili ona dostiže doba mentalnog razumevanja onoga što je ispravno i šta nije u redu. Kada je naišao na takvo dijete da nešto radi na pogrešan način, Poslanik alejhi sselam bi ga nježno i koncizno ispravio i objasnio im kako da to rade kako treba, bez grubog postupka  ili da se osjećaju poniženim pred drugima.

Omer ibn Abu Salamah je izvijestio:

„Bio sam kao dječak kod  Allahovog Poslanika alejhi sselam, i dok mi je ruka lutala po posudi, jednom mi je rekao:

“Spomeni Allahovo Ime (Bismillah), jedi desnom rukom i jedi od onoga što je ispred tebe.” (Buhari i Muslim)

Mala djeca imaju kratak raspon pažnje, visoke energetske nivoe i izuzetno znatiželjnu prirodu zbog koje žele da istraže sve na svijetu, od kojih je većina još uvijek vrlo nova.

Međutim, mi možemo pogrešno protumačiti njihove prirodne akcije i reakcije na situacije na negativan način, osim ako proaktivno ne sprovodimo strpljenje s njihovim ponašanjem bez omalovažavanja, prekoravanja ili ukoravanja.

Pošto su mala deca emanet od Boga, trebalo bi da se podsjetimo da ne budemo okrutni prema njima. Još im se ne pišu grijesi, čak i ako namjerno lome dragocjeni komad posuđa ili dodiruju bilo što u našim ormarima ili ladicama što smo im zabranili.

Kao roditelji, ako izgubimo strpljenje sa svojom djecom i tretiramo ih pogrešno, trebali bismo se odmah i iskreno pokajati za to pred Allahom. Roditelji koji ne žale niti se pokaju zbog nepravdi koje su počinili prema svojoj djeci kada su ovi mali, slabi i ovisni o njima, na kraju se suočavaju sa ogorčenim i neposlušnim potomstvom u starosti, jer su njihovi mališani odrasli uz uznemirujuće djetinjstvo uspomene koje su se godinama pretvarale u duboku zamjerku.

Redovnim čitanjem i proučavanjem Poslanikove alejhi sselam ljubavi i blagog ponašanja sa djecom, možemo spriječiti da se prema djeci postupamo na način koji bi im mogao nauditi i dugoročno ometati naš odnos s njima.

Autor: Sadaf Farooqi

Izvor: OnIslam.net

Prijevod i obrada: Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top